Novo hrvatsko zajedništvo

Bit će da je Boris Buden u pravu kad kaže da se historijski smisao nacionalne kulture rapidno crpi i da curi van iz svih institucija, koje sve više nalikuju na ispražnjene ljušture.

Jer kako drukčije objasniti tu potrebu da se zatre i ono zadnje slobodno u medijima? Kako protumačiti želju da se ugasi jedan od posljednjih „lijevih“ festivala u Hrvatskoj? Što reći na glupariju s premještanjem HOS-ovske ploče s točke A na točku B i na predsjedničino obrazloženje da je „Za dom spremni“ stari hrvatski pozdrav? Kako, uostalom, zdravorazumski komentirati činjenicu da najviši državni dužnosnici slave vjenčanje osuđenog dilera kokainom? Kako, k vragu, shvatiti da se privodi jedini čovjek koji protestira dok Keleminec sa svojom bagrom u miru božjem i pod policijskom paskom pali tjednik Novosti?

Nešto je zaista pošlo ukrivo kad se gasi sjajna HTV-ova emisija „Hrvatska uživo“, zadnji bastion novinarstva na javnoj televiziji, koja se za gledanost morala boriti u terminu s turskim sapunicama. Za ovu je vlast, međutim, čak i takva previše, pa je treba zamijeniti još jednim glupavim poslijepodnevnim jeftinim showom za dokone i bog te pita kojom po redu emisijom religijskog sadržaja (kojih samo na Hrvatskom radiju ima 11). Čak je i ona prisavska nomenklatura koju je postavio establišment Tomislava Karamarka ostavila – istina, teško vidljive – džepove u kojima su mogli raditi novinari koji se nisu uklapali u novu kulturnu paradigmu, a čiji je glavni propagandist bio Zlatko Hasanbegović. Mislilo se da gore ne može. Pokazalo se, međutim, kao i mnogo puta do sada, da nema osobite razlike između ovih light, umivenih, i onih hard, teških nacionalista.

Nigdje se ta „razlika“ nije bolje vidjela nego na primjeru dodjele potpore Fališu, festivalu alternative i ljevice u Šibeniku, kojem je Ministarstvo kulture pod vodstvom Nine Obuljen Koržinek namijenilo mizernih 10 tisuća kuna, na čemu su im se ovi zahvalili i vratili ih u državni budžet. Unatoč financijskom ignoriranju čiji je ishod – nadali su se oni koji su potpisali odluku – trebao biti gašenje, agilni Šibenčani nisu se predali, nego su im baš u inat organizirali možda i najbolji Fališ do sada. Uspjeli su, ako nikako drukčije, samo zbog činjenice da su svojim programom uspjeli iživcirati Željku Markić i njoj slične, koja je reagirala na izlaganje Nebojše Zeliča na okruglom stolu „Ima li Bog naciju?“. Zelič joj je upravo preko stranica portala koji čitate odgovorio, a Fališ je potom, u noći na subotu, s pretposljednjeg na završni dan festivala, ostao bez scenografije, jer ju je nepoznat netko, hrabar kako takvi hrabri znaju biti, razrezao nožem, ili skalpelom, vrag će ga znati, Marxu točno posred lica, opet u nadi da će ovi odustati. Ali, ne ide to tako. Ljudi s Fališa ne samo da nisu odustali, nego su odmah, i to u tišini, ne želeći od sebe praviti žrtvu, napravili novu scenografiju. I to još crveniju, kako je komentirao jedan od gostiju festivala.

Pa onda ta HOS-ova ploča… Kako nazvati premijerov dogovor nakon višednevnih pregovora s notornim ustašama da se spomen-ploča poginulim borcima te paravojne skupine, zajedno s ustaškim pozdravom „Za dom spremni“, premjesti iz Jasenovca u 10 kilometara udaljenu Novsku? Što to, može li itko objasniti, vrijedi u Jasenovcu, a ne vrijedi u Novskoj? Kakva je razlika između ta dva grada da u jednom „Za dom spremni“ ne može, dok se u drugom može kočoperiti? Ako je „Za dom spremni“ stari hrvatski pozdrav, možda bi ga trebalo uklesati na Bogdanovićev kameni cvijet u Jasenovcu, kao što su ga već urezali mnogima u mozak preko emisija tipa „Bujica“. Kao što ga je policija urezala onom jednom jedinom čovjeku koji se usudio podići glas na Dražena Keleminca i njegove kad su jučer, drugi put u nekoliko dana, palili tjednik Novosti.

Pa odmah u skladu s tim i to vjenčanje, must see prošlog vikenda. Hoće reći, tamo nije bio samo onaj tko ne vrijedi, a oni koji nisu došli – redom su se zbog toga ispričali. Tako su barem učinili već spomenuti premijer Andrej Plenković i njegov opozicijski kolega Davor Bernardić, koji je time još jednom ilustrirao ne samo vlastitu, nego i ispraznost većeg dijela svoje stranke čiji se članovi zadnjih par dana po Facebooku stidljivo srame svoga predsjednika, ali zato vješto izbjegnu odlazak na Predsjedništvo stranke, gdje bi to velikom vođi trebalo reći u lice.

Može biti da je Buden u pravu kad kaže da se historijski smisao iscrpio iz svih institucija.

Ili ipak nije, odnosno da je tek dijelom u pravu jer bi njihov jedini smisao mogao biti upravo u tome da ovladaju cijelim društvom i stvore zajedništvo temeljeno na hrvatskoj naciji i katoličkoj vjeri. A za ostale ionako nikoga nije briga. Barem dok šute.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu