Obavezna vojna obuka državnih službenika

Sad se to već može smatrati tradicijom: čim se približe kakvi izbori, ministar obrane Ivan Anušić okupi kolege – kolegica tu nema, vojska je muški posao – da dogovore zadnje detalje o uvođenju obaveznog vojnog roka. To uvođenje obaveznog vojnog roka uvijek ima i datum: prvog siječnja, plus – minus pet, šest, dvanaest mjeseci, pa tako stalno.

„Prema informacijama iz vrha Vlade Republike Hrvatske, na sastanku su razmatrali tri važna dokumenta koja će oblikovati budućnost hrvatske obrane. Na sastanku su bili Ivan Anušić, Davor Božinović, Gordan Grlić Radman, predstavnici Glavnog stožera Oružanih snaga te ostali bliski suradnici premijera. Izmjene Zakona o obrani trebale bi uskoro ući u javno savjetovanje. Očekuje se da će dokument biti u javnom savjetovanju u lipnju, a prvo čitanje zakona u Hrvatskom saboru planirano je za srpanj. Nakon ljetne stanke, u rujnu bi trebalo biti drugo čitanje, a izglasavanje se očekuje u listopadu. I ovaj dokument bit će upućen na usuglašavanje predsjedniku Milanoviću. Ove godine bit će postavljen cijeli pravni okvir za temeljno vojno osposobljavanje, uvjerava nas sugovornik. Kako je najavio ministar, vojni rok trajat će dva mjeseca, a ročnici će imati pravo na naknadu od oko 1100 eura mjesečno, uz smještaj i hranu“, objavila su 24sata, u petak, 18. travnja. 

Otkako se napeo da opet tjera djecu u vojnike, Anušić ima jedan problem. Dobro, ima ih više - točnije sasvim dovoljno da opet najavi uvođenje obaveznog vojnog rok za iduću godinu - ali jedan mu baš ide na živce: ustavno pravo na civilno služenje koje se, prije nego je obavezno ukinuto, konzumiralo na veliko, pa je broj uniformiranih ročnika bio daleko manji od onih što su neko vrijeme pomagali u staračkim domovima i vrtićima, javnim kuhinjama i provincijskim ambulantama. 

Ivan Anušić nije završio West Point, već fakultet za kolut naprijed, ali to ne znači, sasvim suprotno, da mu mozak služi za popunjavanje prostora između dva uha i sprječavanje propuha u glavi. 

„Vrijeme provedeno u vojarnama bit će uračunato u radni staž, a ročnici će imati prednost pri zapošljavanju u javnim i državnim službama. Za one koji se pozovu na priziv savjesti predviđene su dvije opcije. Prva opcija odnosi se na služenje u sustavu civilne zaštite, koje će trajati tri mjeseca. Tijekom ovog razdoblja ročnici će biti osposobljeni za djelovanje u kriznim situacijama poput požara, poplava ili potresa. Naknada za ovu opciju trebala bi biti manja i iznositi 250 eura. Druga opcija uključuje četiri mjeseca službe u lokalnoj samoupravi, gdje će ročnici obavljati poslove poput čišćenja kanala ili košnje trave i slično. Kako doznajemo, nije dogovoreno, odnosno treba finalizirati, hoće li taj dio obuke biti uračunat u staž“, pišu, također, 24sata.

Dakle, oni što se odluče na rano ustajanje, dočasničku dernjavu umjesto prve kave, puzanje, rasklapanje automatske puške i kopanje ležećeg rova će - za dva mjeseca stjecanja znanja koja će zaboraviti čim odrobijaju obavezni vojni rok - zaraditi 2.200 eura, steći prva dva mjeseca radnog staža i, što je najvažnije,  „imati prednost pri zapošljavanju u javnim i državnim službama“.

Svi ostali, skloniji društveno korisnom radu, će „biti osposobljeni za djelovanje u kriznim situacijama poput požara, poplava ili potresa“ i za tri mjeseca zaraditi 750 eura ili će, odaberu li „poslove poput čišćenja kanala ili košnje trave i slično“, za četiri mjeseca dobiti okruglo 1.000. Hoće li im usput u radnu knjižicu biti upisan i staž stečen tijekom treniranja za krizne situacije i nabijanja žuljeva na dlanovima, još uvijek nije poznato nikome, računajući i ministra Anušića. Poznato je, međutim, da neće „imati prednost pri zapošljavanju u javnim i državnim službama“.

Netko zloban ili samo blaženo neupućen bi se sad mogao upitati kakve točno veze imaju temeljna vojna obuka i rad u katastru, poreznoj ili kazalištu, odnosno zašto je, tu vezu, nemaju iskustvo stečeno u Civilnoj zaštiti ili košenju trave, a odgovor, u najkraćem, glasi: nemaju nikakvu, samo nije nađen bolji način da se militantni nagrade kao da su se učlanili u Hrvatsku demokratsku zajednicu čija je iskaznica do sada davala nedostižnu „prednost pri zapošljavanju u javnim i državnim službama“.

Ili, kako piše Viktor Ivančić u tekstu „30 napomena o vojnom roku“ (Novosti, 11.04.2025.): „Temeljna vojna obuka je, prema tome, samo formalno vojna, a zapravo osigurava sveobuhvatno osposobljavanje za harmoničan i društveno-produktivan odnos između današnjih ročnika i vječitih moćnika“.

Ivan Anušić, već smo rekli, na sastanke o vojnom roku ne poziva žene, ali ni pravne stručnjake koji bi mu mogli smetati sa podsjećanjem na, recimo, Član 16. Ustava Republike Hrvatske prema kojem su svi slobodni i jednaki u dostojanstvu i pravima, računajući, naravno, i pravo na priziv savjesti.

Drugačije rečeno: ako se nekoga drži u vojarni dva mjeseca i za to plati 2.200 eura ukupno, a nekoga tko se pozvao na priziv savjesti šalje da kopa kanale duplo više vremena i za duplo manje novca, to je isto kao kada bi se ginekologu sa prizivom savjesti umanjila plaća i uvećao broj neplaćenih dežurstava. 

„Diskriminacijom se“, lijepo piše na stranici Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“, „naziva i pojava kada pojedinac ili socijalna, narodnosna i druga skupina, kao i gospodarski činitelj, dolazi u nepovoljniji položaj u poslovnim transakcijama ne zbog ekonomskih razloga, nego zbog nekih individualnih svojstava (političkih, narodnosnih, rasnih, spolnih i sl.). U demokratskim državama takva diskriminacija nije dopuštena i može se tražiti pravna zaštita od takvih postupaka“.

Sve to, zajedno i odvojeno, ministra Anušića pretjerano ne zanima. Računa, valjda, kako do 2028. i sljedećih općih izbora ima dovoljno vremena da otkloni sitne nedostatke svog plana ili, recimo, upita može li se bez posljedica nekoga ugurati u odoru na dva, a nekoga u kanal na četiri mjeseca. 

Prvu će priliku imati već u svibnju, jer je „predsjednik Republike“, inače pravnik, „suglasan s prijedlogom predsjednika Vlade RH“, također pravnika, „da se sjednica Vijeća za obranu održi tijekom svibnja. Točan termin održavanja sjednice te dodatne teme o kojima bi Vijeće za obranu trebalo raspravljati, kao što je prijedlog uvođenja obveznog vojnog roka, usuglasit će Ured Predsjednika Republike i Ured predsjednika Vlade RH“ u kojima će, kao i drugdje, jednoga dana ročnici „imati prednost pri zapošljavanju“, za razliku od onih što su, kako je u MORH-u zamišljeno, između ranog ustajanja, dočasničke dernjave umjesto prve kave, puzanja, rasklapanja automatske puške, kopanja ležećeg rova i društveno korisnog rada odabrali služiti zajednici umjesto ambicijama nabrijanog ministra iz Slavonije.