Davor Verković
<p>Davor Verković je novinar koji je cijelu dosadašnju karijeru proveo prateći turizam. Ne samo da je obišao sve hotele i restorane od Iloka do Prevlake i natrag, nego vrlo dobro poznaje turističke trendove i još bolje njihove kreatore</p>
utm.hr
Oni koji su prvi nastojali produžiti sezonu, sada je skraćuju.
Mali hotelijeri zbog enormnih troškova masovno zatvaraju hotele preko hladnijih mjeseci, iako su još donedavno bili glavni adut za produženje sezone. Skupo poslovanje dolazi na naplatu.Doznajemo kako je dobar dio od oko 250 malih i obiteljskih hotela, udruženih u Nacionalnu udrugu malih i obiteljskih hotela, u teškim financijskim dubiozama.
Krediti se sve teže vraćaju, a poslovanje izvan ljetnih mjeseci postaje krajnje neisplativo.
"Kada podvučemo crtu vidimo da nam se ne isplati poslovati nakon, recimo, 15. listopada. Troškovi su enormni i radije zatvaramo do proljeća jer vidimo da nam zimsko poslovanje ne može pokriti troškove. Dosad smo radili i zimi jer smo vjerovali u budućnost, no sada nam se jednostavno, u ovakvim uvjetima, ne isplati raditi"», kazao nam je Šime Klarić, predsjednik Nacionalne udruge obiteljskih i malih hotela.
O čemu se radi? Još do prije nekoliko godina govorilo se kako je malo, obiteljsko, hotelijerstvo hrvatska turistička budućnost, kako ćemo do ulaska u Europsku uniju imati, ako ne 2000, a onda barem tisuću malih hotela. Najavljivala se nova gradnja i procvat ove vrste poduzetništva. No, od svega ništa.
I to premda su mali hoteli uistinu naša reprezentacija: imaju izvrsnu hranu baziranu na lokalnim namirnicama, odličnu opremu, prvorazredno osoblje koje se brine o gostima, otvoreni su cijele godine, dok hotelski mastodonti odavno spavaju zimskim snom....
Dakle, u tom segmentu ništa nije sporno.
U međuvremenu su se, međutim, stvari promijenile i mali hotelijeri ne žele biti jedini "magarci" koji će vući destinaciju prema cjelogodišnjem turizmu što je za naš turizam imperativ. No, umjesto da se produže, nama sezone postaju sve kraće.
Tko je zakazao da je dozlogrdilo i malim hotelijerima, možda najzdravijem dijelu u turističkom sektoru?
Odgovor je - svi! Inertne lokalne samouprave, općinska i gradska vodstva, lokalne turističke zajednice..., sav taj ustajali i odebljali birokratski aparat koji nije u stanju podržati i poduprijeti ni jednu zdravu inicijativu.
Pustili su male hotelijere da se sami koprcaju tijekom prošlih zima umjesto da su im izašli u susret.
"Birokratske strukture poduzetnike doživljavaju kao klasne neprijatelje. Dosad sam nebrojeno puta čuo od tih općinara, ljudi iz lokalnih struktura, kako oni nisu tu da mažu masni vrat nama bogatim poduzetnicima. Kakve su to samo gluposti, mnogi od nas jedva preživljavaju. Ne isplati nam se raditi. Ne vidim razloga da dalje ulazimo u dugove. Zatvaramo onog trenutka kada izračunamo da nam je trošak veći od dobiti. Zimi su naše cijene puno niže, polupansion se može dobiti već za dvadesetak eura, a samo na dovođenje gosta nerijetko potrošimo 25 eura po gostu, naravno. Gdje je tu računica? Cijelo to vrijeme lokalne samouprave sjede skrštenih ruku. Nisu ni pomislili sniziti nam brojne parafiskalne namete i nekako olakšati poslovanje u izvansezonskim mjesecima. A mogli su, trebalo je samo malo volje, to nije ni do države, ni do vlasti, nego do lokalnih struktura. Teško poslujemo – ljudi su preplašeni, imamo previše nameta, država je skupa, bojiš se da ne dođeš u blokadu. A računa je more: danas telefon, sutra struju, prekosutra plin... Ako ne platiš, ideš u blokadu, a ne moram govoriti što to znači. Ovako zatvorimo preko zime, ljude pošaljemo na burzu, a kada ne radimo ne plaćamo te namete", kaže Šime Klarić u čijem je vlasništvu triljski hotel Sveti Mihovil.
Klarić žali što mali hotelijeri odustaju, ali to je hrvatska činjenica. I to nakon godine koja se proglašava turistički uspješnom.
Uz sve probleme, muči ih i nelojalna konkurencija. S jedne strane je činjenica da je domaćih ljudi, koji su često znali biti brojni i dobri gosti u hladnijim mjesecima, sve manje, jer i njih muči dugogodišnja kriza, a i oni koji dolaze sve se češće odlučuju ići kod, kažu mali hotelijeri, njima nelojalne konkurencije poput restorana u seoskim domaćinstvima koji su u pravilu povoljniji od restorana u malim hotelima.
Mali hoteli, naime, moraju poslovati po strogim hotelskim pravilima, pa im je poslovanje mnogo skuplje (iako se i jedni i drugi opskrbljuju kod istih opskrbljivača) za razliku od restorana na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu.
Ne moramo naglašavati kakve provale bijesa i srdžbe mali hotelijeri osjećaju prema nametima koji odlaze na bogaćenje raznih vidoševića po komorama, izdatke za spomeničke rente, ZAMP i slično. Sve su to, smatraju, nepotrebni izdaci koji im unazađuju poslovanje, ali i hrvatski turizam.
"Da je bilo više dobre volje, vlasti bi nam snizile parafiskalne namete za razdoblje od, recimo, studenoga do sredine travnja. I onda bi nastavili raditi. Ovako, ne možemo. Možda dogodine bude bolje pa ćemo se opet vratiti cjelogodišnjem poslovanju", navodi Klarić.
Ističe, međutim, kako su mnogi ove godine preživjeli baš zahvaljujući državnoj intervenciji, odnosno spuštanju stope PDV-a sa 25 na deset posto. Mali hotelijeri se, doduše, nadaju da se tih deset posto uskoro neće opet povećati za tri postotna poena. Ne želimo to isticati, ali pri ovakvim standardima poslovanja pitanje je dana kada će neka banka oduzeti prvi obiteljski hotel zbog neplaćanja kreditnih rata. Zasad još niti jedan mali hotel nije otišao na bubanj, ali stvari ne stoje dobro.
Hrvatski mali hotelijeri sa zavisti gledaju prema svojim austrijskim i talijanskim kolegama koji će nerijetko najveći promet imati zimi (i to bez skijališta). Jer tamo birokracija nije sama sebi svrha i gdje je destinacijski menadžment potreba, a ne dugogodišnja misaona imenica.