Radman je odavno propustio priliku za častan uzmak

Prije nepunih devet mjeseci Hrvatski sabor postavio je Gorana Radmana na mjesto glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije, javnost ga je dočekala kao velikog spasitelja. Danas je jasno da je priča o bogomdanom Radmanu kao šefu HRT-a tek mit, balon od sapunice koji se upravo rasprsnuo.

Godinama se Radmana bezuspješno, javno i tajno, zazivalo i nagovaralo da preuzme HRT. U proljeće 2012. napokon je pristao. Natjecao se jer tako nalaže procedura, ali je svakome tko ozbiljno prati zbivanja na HRT-u bilo jasno da će upravo on postati novi glavni ravnatelj.

Dočekan je kao spasitelj posrnulog javnog servisa koji su dokrajčili razni probisvijeti. Danas isti oni što su Radmana izabrali zazivaju njegovu smjenu, pridružuju se tako novinarima čiju je podršku izgubio još prije nekoliko mjeseci, a čak ga se i politički patroni gotovo s gnušanjem odriču.

Radman je slovio kao mudar, sposoban i iskusan profesionalac. Pa ipak je potonuo brže nego njegovi prethodnici. Kako mu je to pošlo za rukom?

"Oštri rezovi su nužni, ne može se više kupovati vrijeme. U tu katarzu trebamo svi svjesno ući i graditi dio svoje nevolje da bi na kraju svima bilo bolje", govorio je Radman. Ali te riječi nije izgovorio kao glavni ravnatelj HRT-a, nego kao predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost, i to u ožujku 2010. Dvije godine kasnije dobio je priliku oštro odrezati na Prisavlju, ali se nije usudio. Bez obzira na to što se tamo s godinama nataložilo koječega, što postoje ljudi koji ne žele raditi i oni koji taj posao raditi ne bi smjeli. Ne smeta mu ni što njihov rad ili nerad svaka hrvatska obitelj financira s gotovo 1000 kuna godišnje, a preskoči li tko poneki mjesec, odvjetnička mu društva bezobzirno udare ovrhe.

Radman se svojim programom bitno razlikovao od ostalih pretendenata na ravnateljsku fotelju. Zagovarao je potpunu promjenu unutarnjeg ustroja HRT-a, tvrdio da to može provesti i da je to jedini spas za javnu radioteleviziju. I prije konačnog izbora pozdravio se sa svojim kolegama na veleučilištu Vern, gdje je bio dekan od proljeća 2009. godine. Medijima je to bio dokaz da je njegov izbor namješten, dok je Radman to opovrgavao.

Već prvi radni dan obratio se zaposlenicima, a već sat kasnije susreo se i s novinarima koji prate rad HRT-a. Objavio je da nikoga (još) ne dovodi i da svi čelni ljudi ostaju na svojim pozicijama. Novinare koji nisu na njegovom platnom spisku upozorio je da ga ne zovu i ne šalju mu poruke jer im neće odgovoriti, nego da sva pitanja postavljaju preko HRT-ove službe za odnose s javnošću. Činilo se da time želi pokazati kako sa svima želi surađivati na jednakim osnovama. Problem je samo što suradnje uopće nije bilo. Valjda se htio baviti važnijim poslom.

Bacio se Radman na goruće probleme. Valjalo je izraditi Statut HRT-a koji bi popratio njegov predizborni program, trebalo je i potpisati ugovor s Vladom, bilo je tu i donošenje poslovnog plana za 2013... Jedan od prvih poteza bila je i zabrana prekidanja filmova reklamama, zbog čega je zaradio dodatne simpatije javnosti.

Pritisnut rokovima, isforsirao je pokretanje informativnog kanala HRT4, koji je krenuo znatno ispod razine javne televizije, bez dovoljno ljudi i s opremom koju je davno trebalo otpisati. Zbog toga je ostao bez šefice Informativnog programa Sanje Mikleušević, što je bio prvi ozbiljniji potres u njegovoj dotadašnjoj vladavini. Dovršio je Radman i Statut, što je bila osnova za reorganizaciju i restrukturiranje. Još uvijek je imao više štovatelja nego neprijatelja.

Pravi problemi počeli su negdje paralelno s izborom novih čelnika HRT-a. Index.hr objavio je da je Radman vlasnik i direktor tvrtke Nautar koja posluje s HRT-ovim oglašivačima, zbog čega je pokrenuta istraga i pred novoosnovanim Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa. Tvrdio je Radman da nema govora o sukobu interesa, pozivao se na čast i govorio da će podnijeti ostavku utvrdi li mu se sukob interesa. Povjerenstvo je utvrdilo sukob interesa, ali se Radman nije povukao. Zbog toga se našao na udaru javnosti, ali nije se dao smesti.

Negdje u isto vrijeme krenuo je izabrati novo vodstvo preustrojenog HRT-a. Isprva se činilo da će ugodno iznenaditi jer se doznalo da je slao signale prema nekim starim HRT-ovcima poput Saše Miloševića, Igora Mirkovića ili Tihomira Ladišića, za koje je tvrdio da bi ih volio ponovno vidjeti na Prisavlju. Izbor je, međutim, prošao znatno drukčije, gotovo u obiteljskom ozračju. Radman je Željka Rogošića, svog kuma, postavio za glavnog urednika HTV-ova Prvog programa, unatoč činjenici da je Rogošić dobio samo tridesetpostotnu podršku zaposlenika (više od njega dobili su Miro Branković, Gordana Mrđen i Sandra Križanec).

No, s obzirom na to da glavni ravnatelj ne mora slijepo slušati glas redakcije, ustrajao je na Rogošiću unatoč prosvjedu Hrvatskog novinarskog društva. Potom je uslijedio novi šok – Rogošić je "uljepšao" vlastitu biografiju kojom je potkrijepio kandidaturu za šefa Prvog programa. Protiv toga se izjasnilo i HRT-ovo Etičko povjerenstvo. Sve su glasniji bili zahtjevi da Radman odstupi, a osim HND-a, od njega su to zatražile i nevladine organizacije poput GONG-a, udruge B.a.B.e, Documente i Centra za mirovne studije. Nije popustio, nego se odrekao kuma koji je sredinom svibnja dao ostavku.

Svako-toliko otvarale su se nove afere, nizale se svađe s Nadzornim odborom kojemu se Radman bespotrebno inatio. Napokon, Jutarnji list objavio je da je Radman vlasnik hotela "Vila Park" u Sloveniji. Ništa ne bi bilo sporno da je Radman to svoje vlasništvo upisao u imovinsku karticu. Ali nije. U imovinskoj kartici navodi samo dva stana u Zagrebu ukupne vrijednosti oko 2,5 milijuna kuna, jednog u Zadru procijenjenog na 836 tisuća kuna, peugeota 206 iz 2002. godine i vlasničkih udjela u tvrtki Nautar (100 posto), HT-u (69 dionica) i Braniteljskom fondu.

Zbog toga će se njime opet morati baviti Povjerenstvo koje ga je već jednom "osudilo" za sukob interesa. Bilo bi to previše i za kakvog nemoralnog političara, a gdje neće za jednog Gorana Radmana koji se zaklinje u vlastitu čast. Na žalost, već je pomalo kasno za častan uzmak.