Ravnatelj URIHO-a tužbama protiv novinara dok ga istražuju DORH I PNUSKOK

Poznati istraživački novinar Ivan Pandžić sredinom 2012. godine objavio je u danas ugaslom tjedniku Nacional seriju tekstova o pogodovanju privatnicima od strane URIHO-a, ustanove koja je samo 2012. godine za zapošljavanje osoba s invalidnošću od Grada Zagreba i državnog Fonda za profesionalnu rehabilitaciju dobila oko 30 milijuna kuna. Pandžić je u više tekstova potkrijepljenih opsežnom dokumentacijom ("Novac invalida rodbini i podobnim tvrtkama", "Iskoristili invalide za prelijevanje novca u privatne džepove", "Ravnatelj peticijom traži borbu protiv Nacionala i unutarnjih neprijatelja", "Urihonske trube", "Kako je Uriho oblačio Holding", "Muljanje po vestama i šumama") naveo primjere koji dokazuju da je URIHO podizvođačima prepustio najmanje 7 milijuna kuna vrijedne poslove iako su u URIHO-u tvrdili da sami izrađuju naručene proizvode.

URIHO je redom dobivao poslove na natječajima na kojima su prednost imali jer zapošljavaju više od 50 posto osoba s invalidnošću. Ti tzv. rezervirani natječaji bili su alat da se pomogne i ovoj i ostalim ustanovama koje zapošljavaju invalide, zatvorenike, zlostavljane i slične osjetljive skupine. Javne tvrke tako su osiguravale posao za zaposlene URIHO-a. Ali oni su poslove prepuštali dalje trgovcima i tvrtkama koje nisu bile na natječaju. Prema zakonu su trebali barem obavijestiti naručitelja da oni ne rade posao, ali to nisu činili. Holding kao jedan od najvećih naručitelja, prema vlastitu priznanju nije znao da se posao prosljeđuje brojnim podizvođačima.

Na taj su način invalidi postali paravan za lukrativne poslove trećih privatnih tvrtki. Iz URIHO-a su u to vrijeme na izričite upite odgovarali da to nije istina, iako dokumenti koje je Pandžić objavio pokazuju da je barem desetak poslova prepušteno na taj način i broje se u milijunskim iznosima, a nepravilnosti je svojedobno utvrdio i zagrebački Kontrolni ured na čelu s Mirkom Herakom i o tome obavijestio policiju.

Jedan od URIHO-ovih podizvođača bio je Milan Stojanović, vlasnik Siscije i član predsjedništva SDP-a. Njegova tvrtka izravno je ili preko vlasnički povezanih tvrtki bila redoviti podizvođač URIHO-a, pa je tako 2011. godine izravno od URIHO-a dobila šivanje zimskih muških i ženskih kompleta za Zagrebački holding, odnosno Zagrebački električni tramvaj. Ukupna vrijednost tog posla bez PDV-a je 1,45 milijuna kuna. Daljnjom preprodajom ZET-u URIHO je zaradio 10-20 kuna po artiklu. Tako su na poslu za koji su osposobljeni, umjesto 1,45 milijuna, uprihodovali samo 56.000 kuna. Da apsurd bude veći, u ugovoru stoji da URIHO kroji te sakoe i hlače iz vlastita materijala, dok Siscia obavlja samo šivanje. Ako se po tom ugovoru postupilo, na jednim hlačama URIHO je za materijal i krojenje uzeo 10,5 kuna, a Siscia za šivanje 357 kuna.

Zbog takve loše prakse čak je početkom 2012. zabranjeno ustavnovama poput URIHO-a da prepuštaju poslove “zdravim” tvrtkama koje se nisu natjecale. Danas, nakon izmjena iz srpnja, smiju prepustiti tek 25 posto poslova.

U URIHO-u su umjesto interne istrage dugo tražili zviždača koji je novinarima daje dokumente o nepravilnostima. Budući da je potraga bila jalova, Držaić se dosjetio da je tužba za klevetu protiv novinara idealan način za istjerati zviždača na čistac. Stoga je URIHO tužio novinara Stjepana Markovića koji je 2012. na portalu Zagrebancija.com prvi objavio priču o URIHO-ovou načinu pogodovanja privatnim podizvođačima. Marković tvrdi da ga je na jednom od ročišta Držaić pozvao sa strane i kazao kako nema ništa protiv njega te mu nudio nagodbu i povlačenje tužbe ako mu se Marković ispriča. Marković nije htio pristati, jer je tekstove potkrijepio originalnim dokumentima i zanatski čisto provjerio činjenice kod tri neovisna izvora. "Tada mi je rekao da me URIHO tužio kako bi saznali tko mi je dao dokumente", kaže Marković.

Zviždač koji je novinarima dao dokumente bio je Vlatko Klarić, referent u URIHO-u koji je Markoviću rekao da ga slobodno navede kao svjedoka. Nakon toga je ekspresno dobio otkaz. I danas je u radnom procesu protiv URIHO-a i čeka da se njegove brojne kaznene prijave protiv Držaića i URIHO-a napokon pomaknu s mrtve točke.

Klarić je još 2012. godine ustvrdio da je URIHO u odnosu na podizvođače u pet godina pokupio tek mrvice. "Da bismo uz takvo poslovanje mogli opstati i isplaćivati minimalne plaće radnicima, URIHO će ove godine od grada Zagreba dobit 30 milijuna kuna. S poslovima koje smo dobili mogli smo dodatno proširiti proizvodnju, zaposliti još više osoba s invaliditetom i tako im pomoći da imaju dostojan život. Ovako mi smo se pretvorili u obične preprodavače", objasnio je Klarić na novinskoj konferenciji kada je dobio otkaz.

Ali gdje je slučaj danas? URIHO je protiv Klarića pravomoćno već izgubio jednu tužbu za klevetu, a jednu je odbacio. Sutkinja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Ivona Horvatić u prvostupanjskom je obrazloženju presude navela možda i najznačajniju rečenicu u slučaju URIHO protiv zviždača i novinara: "Prijava kriminala nije kleveta, nego građanska dužnost".

Isto je tako URIHO već izgubio i jednu tužbu za klevetu protiv Pandžića, a Stjepan Marković početak postupka još čeka.

Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu potvrdilo nam je da su na Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu i na Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu u tijeku izvidi i kriminalističko istraživanje protiv URIHO-a i Držaića. "Nakon donošenja meritornih državnoodvjetničkih odluka, javnost će biti pravodobno obaviještena", tvrde u Državnom odvjetništvu.

Istragu je pokrenuo i PNUSKOK, ali ona kreće ispočetka, jer ju je vodila Selma Abadžić, koja je ove godine uhićena zbog sumnje da je opstruirala neke od najznačajnijih istraga s područja gospodarskoga kriminala odajući povjerljive informacije osobama iz kriminalnog miljea.

O svim nepravilnostima i sumnjama u URIHO-u obaviještena je i Gradska skupština Zagreba, Gradski ured i ministar zdravlja Rajko Ostojić, ali oni se još nisu oglasili o ovom slučaju.

Ravnatelj Držaić još je na svom mjestu s kojeg diže tužbe. Veliki dio tih tužbi plaća Ustanova, koja prima pomoć za plaće. Držaić se posebno okomio na Pandžića pa mu nije bila dovoljna URIHO-ova jedna tužba. Kao privatna osoba ga je zajedno s Ustanovom zasuo brojnim tužbama, podignuvši protiv njega ni manje ni više nego još devet tužbi za pojedine dijelove rečenica koje su mu zasmetale u tekstovima. Sud je ipak odlučio da je to previše, pa je osam tužbi ujedinio u jedan proces, a Pandžić još čeka pravorijek po još jednoj URIHO-ovoj tužbi čiji je postupak već ranije krenuo. Sud je u prvoj pravomoćnoj oslobađajućoj presudi obrazložio da "čitajući cijeli članak, a ne samo rečenice izvučene iz konteksta, tada se iz načina na koji okrivljeni članak piše i iz riječi koje upotrebljava ne može ni na koji način zaključiti da je postupao s namjerom vrijeđanja, posebno ne privatnog tužitelja kao ustanove".

Cilj je financijski iscrpiti novinare koji dok su u sporu ne mogu ni pisati o URIHO-u, a Držaić isto to želi postići i s Klarićem kojega je ponovo tužio zajedno s Pandžićem. Zviždača koji ima nezaposlenu suprugu i maloljetno dijete nakon otkaza tuži za naknadu štete i klevetu.

Čini se da Držaić potpuno vjeruje Krešimiru Matekoviću, odvjetniku URIHO-a koji je pravomoćno već izgubio dvije tužbe za klevetu u "aferi URIHO". Mateković zastupa i Ustanovu kao pravnu osobu i Josipa Držaića kao privatnu. Da URIHO misli ozbiljno, pokazuje i podatak da je 2012. godine na odvjetničke usluge potrošio 200.000 kuna, a ove je godine predviđeno 250.000 kuna, što je prilično povećanje odvjetničkih usluga za ustanovu s tako plemenitim ciljem.

Brojne kaznene prijave tako još čekaju epilog, baš kao i novinari protiv kojih su podignute brojne tužbe. "Očekujem da će sud osloboditi Pandžića u svim postupcima, kao i u prethodnom slučaju, jer je zakonski tu sve čisto", izjavio je njegov odvjetnik Mario Medak.

Donosimo samo dio jednog od tekstova što je Pandžić pisao tih dana, koji oslikava što se sve događalo u URIHO-u zbog kojega Držaić sada tužbama juriša na novinare i zviždače:

"Da se u Hrvatskoj i najplemenitija ideja može preokrenuti u svoju suprotnost, svjedoči primjer vođenja Ustanove za rehabilitaciju hendikepiranih osoba - URIHO-a. Poslove koje državne i zagrebačke tvrtke daju URIHO-u kako bi pomogle rehabilitaciji 300-tinjak zaposlenih invalida i osiguralo im posao i prihod, ravnatelj Josip Držaić jednostavno je proslijedio privatnim tvrtkama koje je sam birao i koje nisu morale proći nikakvu natječajnu proceduru i mučiti se s ponudama najnižih cijena. Nacional ima uvid u desetak takvih ugovora vrijednih gotovo 7 milijuna kuna, iz kojih je vidljivo da su  nepropisno prepušteni poslovi. URIHO, kao ustanova čije se cijene ne propituju i koju zakon i direktive EU-a stavljaju u povlašteni položaj, samo je poslužio kao sredstvo za dobivanje natječaja, primjerice, Hrvatskih šuma, Grada Zagreba ili Zagrebačkog holdinga. URIHO-ovi klijenti još su brojne druge, redom državne tvrtke i institucije, Zavod za mirovinsko osiguranje, Zračna luka Zagreb, Hrvatske željeznice, Ministarstvo unutarnjih poslova i mnogi drugi. 
Za njih bi trebali sami proizvoditi uniforme, košulje, obuću, zaštitnu odjeću, rukavice, medicinske cipele, zaštitnu opremu, remenje, kravate, promotivne materijale i niz sličnih proizvoda. Sve te institucije žele javnom nabavom pridonijeti i društveno odgovornom poslovanju, što zapošljavanje osoba s invalidnošću svakako jest. Zakon o javnoj nabavi zato je odredio da u natječajnoj dokumentaciji svaki naručitelj može propisati da prednost imaju tvrtke koje zapošljavaju više od 50 posto invalida. I naručitelji su to redom činili, pogotovo Holding koji je, kao i URIHO, u vlasništvu Grada Zagreba. Iako je natječaj otvoren i ne ide se na pogodbu, zna se da jedino URIHO može na tražene količine ispuniti uvjet o zapošljavanju invalida. Za cijene se nije pitalo, čak ako jedna košulja košta i 160 kuna. Ni mediji nisu previše propitivali cijene, jer se zna da URIHO nije obična tvrtka i da dodjela poslova njima ima širi društveni značaj. I tako je sve godinama funkcioniralo. Ali tu nastaje problem. Umjesto da URIHO sam proizvodi, poslovi su se prepuštali trgovcima ili drugim proizvođačima, iako u natječajnoj dokumentaciji u slučaju rezerviranih natječaja izričito piše da se ti poslovi ne mogu prepustiti podizvođačima. Zabrana prepuštanja podizvođačima uvedena je upravo zato da se spriječe moguće zlouporabe, ali više nitko nije kontrolirao je li to zaista i poštovano."

ravnatelj-uriho-tuzbama-protiv-novinara-dok-ga-istrazuju-dorh-i-pnuskok-1163-1090.jpg

URIHO je dobivao poslove jer zapošljava invalide, ali ih je davao podizvođačima i kupio tek mrvice
URIHO je dobivao poslove jer zapošljava invalide, ali ih je davao podizvođačima i kupio tek mrvice
Foto: 
URIHO