Početkom godine na ovom smo istom mjestu objavili tekst pod naslovom „Zašto smo pobjede hrvatskih rukometašica gledali na javnim televizijama Srbije, Slovenije i BiH“. Povod je bila činjenica da sve do same završnice ni jedna televizija u Hrvatskoj nije prenosila utakmice s Europskog prvenstva rukometašica u Danskoj, gdje je Hrvatska došla do senzacionalne brončane medalje.
Utakmice polufinala i finala je na kraju, nakon velikog pritiska javnosti, kupila Hrvatska radiotelevizija, a sve do završne faze natjecanja hrvatski su ljubitelji sporta Europsko prvenstvo gledali na Radio televiziji Srbije, Bosanskohercegovačkoj radio televiziji, Radioteleviziji Crne Gore i Televiziji Slovenije. Prigodne packe smo tada podijelili i RTL-u, koji je već poodavno kupio prava za sva europska i svjetska prvenstva rukometaša, pa ih tako preoteo HTV-u, ali nikada nije pokazao ni najmanje zanimanje za ženski rukomet.
Deset mjeseci kasnije situacija je ipak drukčija. RTL će na svojem drugom programu prenositi utakmice sa Svjetskog prvenstva rukometašica koje se od 2. do 9. prosinca održava u Španjolskoj, uz sve one popratne sadržaje koji su do sada na toj televiziji bili rezervirani za svjetska i europska prvenstva rukometaša. Sukomentatorica utakmica će, tako, biti bivša hrvatska reprezentativka Klaudija Bubalo, dok će studijske emisije svojim stručnim komentarima obogatiti još jedna naša bivša reprezentativka Maida Arslanagić te bivši izbornik rukometašica Vladimir Canjuga. Rekao bi Galileo Galilej – „Ipak se kreće!“
Autori Preporuka za bolje praćenje ženskog sporta u elektroničkim medijima će zasluge za ovaj kopernikanski preokret pripisati sebi, „Veliko mi je zadovoljstvo što smo dodali i žene našem rukometnom programu, koji već godinama čuvamo i prikazujemo na RTL-u. Mislim da nam je to nedostajalo svih ovih godina“, reći će komentator RTL-a Filip Brkić, no prava je istina da je za promjenu odnosa medija prema njima ipak najzaslužnija ona bronca koju su rukometašice donijele s Europskog prvenstva u Danskoj. To je ujedno i jedini način na koji u Hrvatskoj sport i sportaši mogu „kupiti“ naklonost javnosti i medija. Ako nisu nogometaši, dakako.
I dok je RTL konačno otkrio rukometašice, u Hrvatskom rukometnom savezu to još nije slučaj. Barem bi se tako dalo zaključiti iz činjenice da ni 11 mjeseci nakon europske bronce rukometašicama još nisu isplaćene pompozno najavljene nagrade za taj doseg. Štoviše, Upravnom odboru HRS-a trebalo je puna tri mjeseca da donese odluku o isplati nagrada, a kada će 26 igračica i članova stručnog stožera reprezentacija uistinu podijeliti tih 150.000 eura ne zna nitko. Čak ni predsjednik HRS-a Tomislav Grahovac koji kaže da će im uskoro biti isplaćeno „prvo 33 posto, kasnije još 33 posto i na kraju zadnjih 34 posto“ i još dodaje da „ženski rukomet ima potpuno jednak tretman kao muški, dobiva istu novčanu nagradu za medalje i ima logistiku potpuno istu kao muška reprezentacija“, na što se svi nasmijaše, ali neki kiselo.
Jer prava je istina da za ženski rukomet u HRS-u „ne mare ni tri posto“, da bez spomenute bronce ne bi, vjerojatno, ni znali da u savezu ženski rukomet uopće postoji i da im je ta vražje bronca donijela samo probleme. Osim što su jednom od najvećih senzacija u povijesti hrvatskog sporta rukometašice malo skrenule pozornost hrvatske sportske javnosti sa svima omiljenih „kauboja“, sada im, eto, još treba isplatiti i nekakve nagrade.
A to, shvatili ste, uistinu nije fer ni prema njihovim muškim kolegama, ni prema uvijek brižnom Hrvatskom rukometnom savezu. Koji je zbog svega navedenoga posljednjih dana i na žestokom udaru medija…
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu