„Samo su mrtvi vidjeli kraj rata“

"Miloš Cvetković čovjek je koji je svojim likom i djelom pokazao po čemu se razlikuju novinari. Postoje samo dvije vrste novinara – oni kojima je to posao i drugi kojima je to poziv. On pripada ovoj drugoj skupini. U Vukovaru je snimao ono što se stvarno događa, imao je priliku koju hrvatski novinari nisu imali i zabilježio je trenutke koji u užasavajući i fascinantni ",  rekao je Emir Imamović Pirke, direktor Festivala alternative i ljevice na kojem je krajem ljeta ove godine premijerno otvorena izložba ratnih fotografija 'Sloboda do temelja' Miloša Cvetkovića - Cveleta na kojima se vide fotografije stradanja Vukovara,  a predstavljena je i istoimena monografija. Šibenik je bio prvi grad u Hrvatskoj u kojem je postavljena ta izložba koju su koji mjesec kasnije mogli vidjeti i Zagrepčani pod istim motom: "Samo su mrtvi vidjeli kraj rata".

"Kada sam ušao u Vukovar jedini moj zaključak je bio da tuku samo zato da sruše što više, bez nekog drugog cilja. Kao fotografa uvijek me zanimalo ono što je iza scene, što nije vidljivo. U to vrijeme radio sam za nezavisne novine, išao sam na terene i prije sukoba koji se osjećao u zraku, osjećalo se da ključa. Snimao sam dječake na odsluženju vojnog roka, rezerviste odvedene s posla ili od kuće, natpise 'Welcome to Yugoslavia'.  Jednom prilikom naišao sam na privatnu kafanu u kojoj su se sakupljali policajci i vojska. Vidim da gazda priča kako će doći ukrajinske striptizete. Ponio sam fotoaparat i… Ta scena sve govori, djeluje kao da je neko donio lutku. Takvi su bili prizori u Saygonu za vrijeme Vijetnamskog rata. Fotografija šalje poruku, može se protumačiti kako tko hoće, a mnoge kolege su mi rekle 'Cvele, volio bih da sam ja autor ove fotografije", kazao je Cvetković, preko video linka, čije su fotografije od izuzetne dokumentarne i povijesne važnosti.

 "Sve sam materijale čuvao, kao da sam znao da su važni povijesni dokumenti. Najgore i najteže bilo mi je kad sam ušao u vukovarsku bolnicu, ne znajući što će se dogoditi s ljudima i koja je njihova sudbina. U svemu tome naučio sam da na srpskom jeziku ne postoji riječ 'oprosti'. U ratu se čovjeku događaju bol, tuga, patnja, strah. Smatrao sam svojim profesionalnim izazovom da moje fotografije to pokažu. Jer, posao foto-reportera je da prati događaje, a upravo je rat jedan od najintenzivnijih događaja među ljudima", kaže Cvetković.

Za ono što se događalo u Vukovaru optužuje hrvatske i srpske vođe nazivajući srpsku agresiju na Vukovar građanskim ratom, a klanje na Ovčari uspoređuje s događanjima u Drugom svjetskom ratu.

„Trebali su da smiruju situaciju, da ne dođe do krvoprolića, ali uz pomoć nacional-šovinista s obe strane došlo je do građanskog rata. Najgore i najteže mi je bilo kada sam ušao u vukovarsku bolnicu. U to vreme nisam znao što će se dogoditi kasnije. Izvode ljude i odvode ih ne znamo gde. Prave se spiskovi i sve me to podseća na Drugi svetski rat. Posle su streljani. Kako se nisu zapitali, pa postoje spiskovi, sutra će neko pitati: Gde vam je Josip? Gde je Franjo? Kakvo ludilo. Nakon svega razmišljao sam da ne postoje više reči 'izvini' i 'oprosti' u srpskom jeziku“, kazao je ratni fotoreporter.

Slaven Rašković, urednik knjige „Sloboda do temelja“, ispričao je kako je u Srbiji bilo nemoguće takvo nešto objaviti, a sam autor nije imao sredstava da to učini samostalno.

„U Srbiji nije postojao interes da se tako nešto napravi. Kada smo prošle godine imali izložbu u Beogradu, ona je bila pod zaštitom policije jer je priča o Vukovaru tema s kojom se srpsko društvo i dalje nije spremno suočiti. Cvetković je zbog svojeg rada – što u Vukovaru, što u Bosni, imao velikih problema i profesionalno i privatno, posebice za vrijeme Miloševića. Ali i kasnije. Srpskim političarima i dominantnom srpskom narativu se ova priča ne uklapa, tako da je autoru bilo jako drago što smo mu omogućili da napokon objavi fotografije“, kazao je Rašković.

„Kada mi je pokazao arhivu shvatio sam da je ona vrijedna i da na Balkanu vjerojatno takvo nešto više ne postoji“, primjećuje Rašković koji se kroz svoj rad suočavanja s prošlošću navikao vidjeti svašta. Dugo je godina vodio projekt popisivanja žrtava u Hrvatskoj.

Cvetkovićevu fotomonografiju „Sloboda do temelja“ (forumZFD, 2021.) otvara fotografija uništenog tenka koji kao da je položio cijev u znak poraza. Nastavlja s jednom od fotografija iz Brda kod Kranja onih čuvenih prijeratnih susreta demokratski izabranih predsjednika tada još jugoslavenskih republika koji su kao tražili put mira na turneji koja nije nigdje nije dovela. To je ujedno jedina fotografija koja nije vezana uz Vukovar, a Cvetković je pratio cijelu njihovu turneju od Splita, Ohrida, Sarajeva, Beograda…

„Dok listam, već po tko zna koji put, Cveletove fotografije koje se nalaze pred nama, pokušavajući dati neki kontekst i smisao ovim isječcima užasa, boli i besmisla koji čekaju na svakoj stranici ove knjige, polako postajem svjestan uzaludnosti i suvišnosti zadatka koji sam preuzeo“, piše Rašković u predgovoru izdanja ove knjige čije fotografije uistinu govore puno više od tisuću riječi. One su šutljivi iskaz jednog tužnog vremena

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu