Jučer se navršilo 13 godina od političkog ubojstva najpoznatijeg zviždača o ratnim zločinima s prostora bivše Jugoslavije, Gospićanina Milana Levara. Nesretna se obljetnica poklopila s djelomičnim uzmakom Milanovićeve Vlade oko «lex Perkovića».
Tako smo na dnevnicima svih triju nacionalnih televizija opet imali priliku slušati ministra pravosuđa Orsata Miljenića kako se izvlači na pitanje zastare za ubojstvo Stjepana Đurekovića u Njemačkoj, zločin za koji je optužen Josip Perković, upornim ponavljanjem kako će se Vlada boriti protiv zastare "gnjusnih političkih zločina" izmjenom Ustava. Ubojstvo Milana Levara, da se pitalo dosadašnje Vlade i represivni sustav, palo bi u zastaru za dvije godine. No, ne treba zbog njega mijenjati Ustav. Potpisnik ovih redaka osobno je samoinicijativno svjedočio na okolnosti ubojstva u DORH-u u Gospiću 2006. i tako je rok zastare pomaknut.
Atentat na Milana Levara najpoznatiji je slučaj političkog ubojstva od osamostaljenja Hrvatske. Počinjen je za vrijeme prve SDP-ove koalicijske vlasti. Osim svjedočenja potpisnika ovih redaka, nikakvih drugih pomaka u predistražnim radnjama nema. Bi li se rješavanjem Levarova ubojstva istjerao King Kong kako je to slikovito zaprijetio premijer Zoran Milanović HDZ-u i Crkvi najavljujući izmjene Ustava? Bi, ali tada bi se u njemu, osim HDZ-a i Crkve, prepoznao i SDP, pa se slučaj ne pomiče s mjesta.
Kako sam u 13 godina privatne istrage ustanovio, opstrukcija slučaja započela je mjesec dana nakon ubojstva kada je pomoćnik ministra policije Šime Lučina, današnjeg SDP-ovog saborskog zastupnika, zapovjedio šefu gospićke policije Dubravku Novaku da sa slučaja skine SZUP jer da nije riječ o terorizmu ili političkom već o običnom ubojstvu.
A i sadašnji ministar pravosuđa upleten je u priču o Levaru. Prije tri godine ga je predsjednik Ivo Josipović ovlastio da u njegovo ime pravnički pomogne pokojnikovoj obitelji da otkupi stan na ime Milanova braniteljskog statusa. Kad mu to nije uspjelo kod Kosoričine Vlade, sadašnji ministar je otpisao udovici i sinu da neka se strpe do promjene vlasti, pa će im nova Vlada odlukom pokloniti stan. U proteklih godinu dana obitelj Levar se dva put obraćala Milanovićevoj Vladi podsjećajući na Miljenovićevo obećanje, ali nikakvog odgovora nije dobila.
Prema tome, sva je prilika da je priča o izmjenama Ustava kako "gnjusni politički zločini ne bi zastarijevali" običan licemjerni spin kojim bi politička ubojstva dobivši svoj ustavni okvir, ostala zauvijek neriješena.
I da nema Amnesty Internationala koji u svakom svom izvještaju o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj ne podsjeća na nedopustivost nerazriješenosti Levarovog ubojstva jer se zbog tog svi drugi svjedoci ratnih zločina boje govoriti, bi li se osim njegove obitelji i nas nekoliko prijatelja, itko više sjećao da je taj čovjek postojao?
A isti taj tvrdoglavi čovjek iz Gospića svojim je životom svjedočio i platio sve one vrijednosti što ih od 2000. slavimo kao demokratske pomake na putu u EU, zajednicu vladavine prava i mira, slobode izražavanja, zaštite zviždača, zabrane govora mržnje i diskriminacije…
Jučer su se dvije priče slučajno poklopile, a dojam koji je ta sinergija, barem na mene ostavila, poražavajuća je istina o sustavu državnog terora s kojim nismo prekinuli veze postavši punopravna članica EU. Mi smo svoj najprljaviji veš iz komunizma i tzv demokratske tranzicije, zapravo, kao miraz unijeli u EU.
Kao Levarov prijatelj koji neće posustati u namjeri da Milanove ubojice i njihovi zaštitnici nemaju miran san, ne vjerujem hrvatskoj vlasti bez obzira što ona za sebe tvrdila da je i europska.