Snježna kraljica se napokon isplatila

Godinama su razni kritičari pljuvali na napore zagrebačkoga gradonačelnika da na krov metropole dovede vrhunski sport. U svojoj kratkovidnosti nisu uspijevali prepoznati njegov vizionarski kapacitet kada je na poznato europsko skijalište na Sljemenu odlučio dovesti utrke svjetskog skijaškog kupa. Tvrdio je tada Milan Bandić da će se to višestruko isplatiti Zagrepčanima koji su tu njegovu viziju izdašno financirali. Svih ovih deset godina rijetki su u to povjerovali. Čak su i sponzori, nakon prvotnog ushita, polako dizali ruke od cijelog projekta. Ali gradonačelnik se nije dao.

Doduše, bilo je godina kad je odlučio malo "pritvoriti pipu", no od svog projekta nije smio odustati. Znao je da će se kad-tad isplatiti. Bio je siguran u to. A onda je došao i taj dan.

Na Sljeme se, desetak dana prije održavanja jubilarne desete utrke za skijašice, popeo švicarac Hans Pieren, nekad skijaš, a danas kontrolor Međunarodne skijaške federacije. Progacao je malo po sljemenskom blatu, pogledao što Vakula prognozira i odlučio - ništa od Snježne kraljice.

Šok i vjeverica zavladali su skijaškim svijetom. Crna zastava na pola koplja zavijorila se s televizijskog tornja, kao i sa svih bratskih skijališta, od Kingstona do Cape Towna, a prosvjedi skijaša punili su gradske trgove diljem svijeta i bližeg univerzuma. Pobunila se i ona šačica zaposlenih jer krema svjetskog skijanja više neće moći o njihovu trošku napuniti sobe luksuznih zagrebačkih hotela.

Likovali su samo oni dežurni kritičari. Svi koji su godinama gunđali protiv sulude ideje o najskupljem skijaškom natjecanju u našem dvorištu (zapravo, na našem krovu) sada su došli na svoje. Napokon svatko od njih može za obiteljskim ručkom, između dviju žlica juhe, ponosno izjaviti onu pobjedničku: "Jesam vam rekao." Nisu oni žalili dosad potrošenog novca, naprotiv. Što je više kuna otišlo u umjetni snijeg, koji bi južina istog trena otopila, to je pobjeda bila slađa. Kako li će sada gradonačelnik priznati poraz? Hoće li mu oko suziti kad bude govorio da je pogriješio, da nam Snježna kraljica nije dovela horde turista, da je bila potpuno neprimjerena našem standardu i njezinoj nadmorskoj visini? Hoće li napokon priznati da Sljeme jednostavno nije bogomdano skijalište? Gradonačelnik sada sigurno neće imati kud, mislili su. Zavući će se u kakav mračan kut i tiho jecati. Oh, kako su samo pogriješili.

Jer upravo je ova jubilarna Snježna kraljica donijela najviše koristi Zagrepčanima. Još bolje je reći: napokon se isplatila. Istina, ta je korist došla u potpuno neočekivanom obliku. Nije Sljeme postalo svjetski poznato skijalište zbog kojeg će ona austrijska i talijanska redom propadati. Niti su u Zagreb pohrlile horde turista zbog tog skijaškog natjecanja. Zagrepčani željni skijanja i dalje su odlazili na prave skijaške destinacije

Snježna kraljica nije pomogla Zagrepčanima da proskijaju, ali će im izgleda pomoći da proplivaju. Jer će se novac namijenjen umjetnom snijegu preusmjeriti u kloriranu vodu. Bandić je, naime, najavio da će od tih, kako kaže, šest ili sedam milijuna kuna koji su trebali ići za Snježnu kraljicu, Zagreb dobiti čak tri bazena, po jedan u Španskom, Dubravi i na Črnomercu. Mediji zasad spekuliraju da će onaj u Španskom biti sagrađen na mjestu gdje je sada karting-staza, dok se za Črnomerec i Dubravu lokacije još ne znaju, osim što se zna da zemljište mora biti gradsko.

Još jedna dobra stvar u priči o nesretnoj sljemenskoj kraljici je da je cijeli taj bal pijanih milijardera bio osiguran, pa bar ove godine novac nije ulupan uzalud, nego će ga nadoknaditi osiguravateljska kuća. Kako bilo, tom jednom najavom gradonačelnika se opet slavi, a devet suludih godina u trenu je zaboravljeno.

Sad kad se Snježna kraljica tako dobro isplatila, trebalo bi osmisliti novi projekt. Možda bi trebao neki Vodeni kralj, međunarodna regata dvadesetmetarskih jedrilica na Jarunu. Taj bi projekt mogao toliko nadmašiti sljemensku ludoriju da bi se Zagreb, nakon prvog otkazivanja, mogao pohvaliti barem metroom.