Sportašica kojoj novinari „štete zdravlju“

sportasica-kojoj-novinari-stete-zdravlju-7561.jpg

Naomi Osaka
Naomi Osaka
Foto: 
EPA/CAROLINE BLUMBERG

Tko bi, dovraga, uopće znao za sportaše i njihova lica i kako bi oni uopće postali bilo čije zaštitno lice da nema novinara, fotografa, snimatelja, izvještaja, reportaža i izravnih prijenosa?!?! Mogli bi sto puta biti najbolji, ali teško da bi to financijski kapitalizirali da nema onih s kojima razgovor „šteti njihovom mentalnom zdravlju“ ili ih samo preziru, što je svakako manji problem

Zamislimo na trenutak da na svijetu ima 1000 ozbiljnih kroničara, analitičara i poznavatelja sporta i da njih 1000 mora izabrati 1000 najboljih sportašica svih vremena.

Zašto je bitno da to budu ozbiljni kroničari, analitičari i poznavatelji sporta? Pa zato je u tom slučaju na tom popisu 1000 najboljih sportašica svih vremena zasigurno ili vrlo vjerojatno ne bi bilo tenisačice Naomi Osake. A zašto je za duševno stanje pratitelja sporta važno naglasiti da ona to nije? Pa zato što, najjednostavnije rečeno, na listi 1000 najboljih sportašica svih vremena ne može biti ona koja to nije!

Sve ovo dosad napisano, međutim, slobodno označite s CTRL + A i pritisnite tipku DELETE jer Osaka je uvjerljivo prva na jednoj drugoj listi, onoj danas najvažnijoj ili jedino važnoj.

Pratiteljima sporta, a tu ne mislimo na onih nepostojećih 1000 ozbiljnih kroničara, analitičara i poznavatelja sporta, zasigurno prije nekoliko dana nije promakla vijest da je Osaka postala službeno najplaćenija sportašica svih vremena jer prema istraživanju tvrtke Sportico samo od lipnja 2020. do svibnja 2021. godine zaradila 55,2 milijuna dolara. Najveći dio tog bogatstva, oko 50 milijuna dolara, uprihodila je zahvaljujući brojnim sponzorima i brendovima čije je zaštitno lice.

Četverostruka osvajačica teniskih Grand Slam turnira zaradila bi milijune dolara u svakom slučaju, no ovdje je presudno to što je tenisačica odrasla u Americi prije dvije godine odlučila na Olimpijskim igrama u Tokiju nastupati za Japan, odnosno za domovinu svoje majke. Od tog trenutka novac se počeo lijepiti na nju k'o muhe na ljepenku i došli smo do ove situacije s rekordnom zaradom u povijesnim okvirima.

No, sada s CTRL + A zacrnite samo onu rečenicu „Najveći dio tog bogatstva, oko 50 milijuna dolara, uprihodila je zahvaljujući brojnim sponzorima i brendovima čije je zaštitno lice“, pa to s CTRL + C kopirajte, a sve ostalo slobodno s DELETE pošaljite u smeće.

Zašto sad, pak, to?! E, pa zato što je u međuvremenu pristigla i jedna druga vijest, koja zasigurno nije promakla pratiteljima sporta, ali ovaj put ni ponekom od onih nepostojećih 1000 ozbiljnih kroničara, analitičara i poznavatelja sporta. Naime, Naomi Osaka je već nakon prvog kola odustala od nastupa na Roland Garrosu. Odustala je nakon što je kažnjena s 15.000 dolara jer se poslije pobjede u prvom kolu pariškog turnira nije pojavila na konferenciji za novinare.

Osaka je već i prije početka Roland Garrosa najavila da neće dolaziti na press konferencije jer one - pazi sad! - „štete njezinom mentalnom zdravlju“. Kada su joj organizatori rekli da bi zbog toga mogla biti diskvalificirana, odustala je sama.

Ovo, dakako, nije mjesto na kojem bi se raspravljalo o Osakinom mentalnom zdravlju, njezinoj introvertiranosti i depresiji jer za to postoje druga mjesta i druge institucije. Recimo da se uistinu suočava s problemima o kojima govori iako nećemo isključiti ni mogućnost da joj, kao i mnogim drugim sportašicama i sportašima, novinari samo idu na živce ili ih, čak, preziru. Ali ovdje svakako treba skrenuti pozornost na jedan veliki paradoks, naročito kada je riječ o sportašima koji zbog toga što su uspješni zgrću golemo bogatstvo, prije svega (CTRL + V) „zahvaljujući brojnim sponzorima i brendovima čije su zaštitno lice“.

Tko bi, dovraga, uopće znao za njihovo lice i kako bi oni uopće postali bilo čije zaštitno lice da nema novinara, fotografa, snimatelja, izvještaja, reportaža i izravnih prijenosa?!?! Mogli bi sto puta biti, ne među 1000, nego među 10 najboljih sportaša svih vremena, ali teško da bi to financijski kapitalizirali da nema onih s kojima razgovor „šteti njihovom mentalnom zdravlju“ ili ih samo preziru, što je svakako manji problem.

Puno smo puta na Olimpijskim igrama i ostalim velikim natjecanjima svjedočili situacijama u kojima, primjerice, Usain Bolt ili LeBron James zastaju i strpljivo razgovaraju sa svakim novinarom prilikom izlaska s borilišta, ali vidjeli smo i neke daleko manje uspješne i za povijest sporta manje važne sportašice i sportaše kako s ručnicima prebačenim preko glava samo protrčavaju kroz mix-zonu i ne žele razgovarati ni s kime.

U tom smislu, sportašice i sportaši se međusobno razlikuju po tome što su neki svjesni da svoju slavu i bogatstvo u velikoj mjeri duguju tim posrednicima (novinarima) u komuniciranju sa svojim obožavateljima, dok oni drugi to ne žele shvatiti. Ili, možda ne mogu. Ali, rekosmo već, nije ovo mjesto na kojem ćemo se baviti eventualnim bolestima…