Sportswashing prije nego što smo ga tako zvali – slučaj “Rumble in the Jungle”

Kada je 30. listopada 1974. godine Muhammad Ali ušao u ring u Zairu (današnja Demokratska Republika Kongo) suočio se ne samo s neporaženim svjetskim prvakom Georgeom Foremanom, nego i s jednom od najneobičnijih pozornica u povijesti sporta. Iza spektakla poznatog kao “Rumble in the Jungle” stajala je moćna politička agenda – ono što danas nazivamo sportswashing. 

Sportswashing je pojam koji opisuje praksu korištenja sportskih događaja ili sportskih ikona kako bi se poboljšala međunarodna reputacija države, političkog režima ili organizacije, osobito kada je ta narušena zbog kršenja ljudskih prava, nedostatka demokracije ili drugih negativnih pojava. 

Premda je izraz ušao u širu upotrebu tek u posljednjem desetljeću, sama praksa postoji odavno. Od nacističkog Berlina na Olimpijskim igrama 1936., preko boksačkog meča u Zairu 1974., pa sve do današnjih nogometnih prvenstava u autokratskim državama – cilj je isti: upakirati imidž u nešto što originalno zapravo nije to. 

Zašto baš Zair? Mobutov propagandni udar 

Zair je sedamdesetih godina bio pod čvrstom vlašću predsjednika Mobutua Sese Seka. Njegov režim obilježavali su kult ličnosti, brutalna represija nad političkim protivnicima i ogromna korupcija. Međunarodna slika zemlje bila je loša, a Mobutu je želio pokazati da je Zair stabilan, napredan i važan igrač na svjetskoj sceni. Organizacija meča za svjetsku titulu u teškoj kategoriji bila je savršena prilika. 

Mobutu je osobno uložio oko 10 milijuna dolara kako bi borbu doveo u Afriku, platio borcima rekordne brojke, te osigurao da događaj prati cijeli svijet. Kinshasa je tih dana postala globalno središte, a u sklopu događaja održan je i glazbeni festival s legendama poput Jamesa Browna, B.B. Kinga i Miriam Makebe. Muhammad Ali – više od sportaša Muhammad Ali u to je vrijeme bio već živuća legenda, ali i polarizirajuća figura. Rođen kao Cassius Clay, osvojio je olimpijsko zlato 1960., a potom postao profesionalni svjetski prvak. Godine 1964. prešao je na islam i promijenio ime, a kasnije odbio služiti u Vijetnamskom ratu zbog vjerskih uvjerenja i protivljenja američkoj vanjskoj politici. Zbog toga mu je oduzeta bokserska licenca i titula te je bio izložen snažnim napadima javnosti i političara. 

Ali nije bio samo vrhunski sportaš – bio je simbol građanskih prava, otpora rasizmu i zalaganja za mir. Njegova borba protiv Foremana u Zairu imala je i snažnu simboliku: povratak na svjetski vrh nakon što ga je sustav pokušao uništiti, ali i povezivanje s afričkim korijenima, što je dodatno inspiriralo publiku. 

Meč stoljeća 

George Foreman tada je bio mlađi, snažniji i smatran gotovo nepobjedivim – neporažen u 40 borbi, od čega je 37 završilo nokautom. Analitičari su davali Aliju vrlo male šanse. No Ali je izveo legendarnu “rope-a-dope” taktiku: naslonio bi se na konopce, puštajući Foremana da se iscrpljuje udarcima, dok je sam štedio snagu i čekao pravi trenutak. U osmoj rundi Foreman je iscrpljen, a Ali pogađa kombinaciju koja ga ruši na pod. Svijet je ostao zapanjen – ne samo što je Ali ponovno postao prvak, nego je to učinio protiv najstrašnijeg udarača svoje ere, i to u Africi, pred desecima tisuća ljudi koji su skandirali “Ali, bomaye!” (“Ali, ubij ga!”). 

Sportswashing u praksi Za Mobutua, borba je bila potpuni propagandni trijumf. Globalni mediji danima su prikazivali Zair kao središte sporta, kulture i afričkog ponosa. Priče o političkim zatvorenicima, represiji i siromaštvu zapisane su u kutu novinarskih članaka. 

No stvarnost se nije promijenila. Nakon što su kamere otišle, Zair je nastavio živjeti pod autokratskom vlašću, a spektakl je ostao tek epizoda u dugoj priči o tome kako sport može poslužiti kao paravan za političke ciljeve. Primjer “Rumble in the Jungle” pokazuje kako sport, iako može biti sila za ujedinjenje i inspiraciju, također može poslužiti kao moćan alat za prikrivanje tamne strane vlasti. 

Danas, kada svjedočimo velikim sportskim događajima u državama s upitnim demokratskim standardima, vrijedi se prisjetiti da sportswashing nije nova pojava – samo je dobio novo ime. Sportswashing ne dolazi samo u obliku korištenja velikih događaja i velikih sportskih imena, nego i u kontekstu sponzora sportskih klubova i gdje taj novac ide i za što se koristi. 

“Visit Rwanda” – dobar, loš ili zao 

Ipak, da nije sve (ili skoro sve) na prodaju, primjer je nogometnog kluba Bayern koji je ovih dana smanjio postotak komercijalnog sponzorstva u sklopu suradnje s turističkom kampanjom “Visit Rwanda”, usmjeravajući veći dio ulaganja u razvoj nogometnih talenata kroz FC Bayern akademiju u glavnom gradu Ruande, Kigali. 

U priopćenju kluba stoji kako nova politika stavlja naglasak na “dugoročni sportski i društveni utjecaj”, umjesto samo na marketinške aktivnosti. Akademija, otvorena u partnerstvu s Ruandskim nogometnim savezom, služi kao centar za otkrivanje i treniranje mladih nogometaša iz cijele regije.

„Vjerujemo da je ulaganje u mlade igrače najbolji način da naša suradnja ostavi trajnu vrijednost“, poručio je predsjednik Bayerna Herbert Hainer, dodajući kako će smanjeni komercijalni dio sporazuma omogućiti veća sredstva za infrastrukturu, stručni stožer i obrazovne programe unutar akademije. “Visit Rwanda” ostat će službeni partner kluba, ali će se suradnja odsad više temeljiti na razmjeni znanja, sportskom razvoju i zajedničkim društvenim projektima, umjesto na tradicionalnim reklamnim kampanjama. 

Ovaj potez dolazi u trenutku kada se u europskom nogometu sve više raspravlja o ulozi komercijalnih sponzorstava i njihovoj ulozi s društvenom odgovornošću. Bayern se izjasnio kako želi biti primjer kluba koji povezuje globalni proizvod s lokalnim razvojnim inicijativama. 

Ipak, Vlada Ruande koristi kampanju “Visit Rwanda” da promovira zemlju kao turističku destinaciju i partnera svjetskog sporta. Kritičari upozoravaju da time pokušava “smekšati” međunarodnu percepciju i umanjiti naglasak na optužbe o političkoj represiji, ograničavanju slobode medija i ljudskih prava. Bayern, prihvativši sponzorstvo, posredno pomaže toj PR politici, iako sada tvrdi da ulaganja usmjerava u razvoj mladih. Čak i kad se to radi, mnogi će reći da to ne briše širu političku pozadinu – nego je može učiniti “prihvatljivijom” kroz pozitivne sportske priče. 

Najgori primjer vezan je za LIV Golf Series 2022. godine. Saudijska Arabija je ušla na globalnu sportsku scenu nudeći astronomski novac najboljim svjetskim golferima kako bi nastupali u novoj ligi financiranoj iz državnog investicijskog fonda (PIF). Turniri se održavaju diljem svijeta, a format i nagradni fondovi znatno nadmašuju većinu tradicionalnih golf natjecanja. 

Međutim, od samog početka projekt je praćen kritikama da se radi o klasičnom primjeru sportswashinga – strategije kojom autoritarne države koriste sport kako bi poboljšale svoj ugled pod povećalom ostatka svijeta. U slučaju Saudijske Arabije, kritičari ističu da glamur LIV-a prikriva ozbiljna pitanja: od ograničavanja političkih i građanskih sloboda, preko sustavne diskriminacije žena, do brutalnog ubojstva novinara Jamala Khashoggija 2018. godine, za što su međunarodne istrage povezale saudijske vlasti. 

Khashoggi je bio saudijski novinar, kolumnist The Washington Posta i dugogodišnji politički analitičar. U mladosti je imao bliske veze s kraljevskom obitelji, kasnije je postao kritičar politika princa Mohammeda bin Salmana, osobito zbog ograničavanja slobode govora i progona neistomišljenika. 

Hladnokrvno ubojstvo - što se dogodilo? 

Dana 2. listopada 2018. godine Khashoggi je otišao u saudijski konzulat u Istanbulu po dokumente potrebne za sklapanje braka s turskom zaručnicom Hatice Cengiz. Unutar konzulata ga je dočekala skupina saudijskih agenata. Prema turskim i američkim izvorima, odmah je bio ubijen, a njegovo tijelo raskomadano i uklonjeno. Posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni. 

Nedugo zatim, turske vlasti ubrzo objavljuju da imaju audiosnimke koje dokazuju da je ubojstvo bilo unaprijed planirano dok CIA i Ujedinjeni narodi zaključuju da je likvidacija odobrena ili naređena na najvišoj razini saudijske vlasti, konkretno od krunskog princa MBS-a. Saudijska Arabija isprva je negirala bilo kakvu umiješanost, a zatim priznaje da je Khashoggi “ubijen u neuspjeloj operaciji izručenja” i nekoliko agenata je osuđeno u Saudijskoj Arabiji, no međunarodne organizacije smatraju taj proces netransparentnim i politički manipulativnim. 

Ubojstvo je izazvalo globalnu osudu i pogoršalo imidž Saudijske Arabije. Brojne zapadne tvrtke i političari privremeno su bojkotirali poslovne i političke događaje u Riyadhu. Unatoč skandalu, Saudijska Arabija je nastavila ulagati milijarde u sport, zabavu i međunarodne projekte — strategiju koju mnogi prepoznaju kao sportswashing i pokušaj popravljanja narušenog ugleda. Pristup Saudijaca bio je jasan, financijski nadmašiti konkurenciju i stvoriti spektakl koji će privući pažnju globalne publike. Mnogi vrhunski golferi, uključujući bivše svjetske prvake, prihvatili su ponude vrijedne stotine milijuna dolara, što je izazvalo rasprave o etici, moralu i granicama profesionalnog sporta. 

Dok zagovornici LIV-a tvrde da nova liga unosi svježinu i inovaciju u golf, kritičari upozoravaju da sportski napredak ne može biti izgovor za ignoriranje ozbiljnih kršenja ljudskih prava. LIV Golf Series simbol je nove ere u kojoj se granica između sportskog razvoja i političkog PR-a sve više briše. 

Saudijska Arabija pokazala je koliko se globalni sport može koristiti kao alat meke moći, ali pitanje ostaje – hoće li blještavilo trofeja i bogatih ugovora dugoročno moći zasjeniti tamnu političku pozadinu iz koje taj projekt potječe. Sport nažalost više nije dio svakodnevnog života u kojem se može uživati bez briga oko drugih ciljeva koji se događaju u pozadini, nego je postao sredstvo kojim se kontrolira stanovništvo i imidž države. Iako je nogomet najpopularniji sport na svijetu, ne treba zanemariti i ostale u kojima se događa ista stvar.