Nakon referenduma – opet referendum.
Ovaj put sa znatno pogubnijim posljedicama od onoga koji je održan u nedjelju o ustavnom definiranju braka kao zajednice žene i muškarca. Naime, onako priglupo sročenu odredbu koja je u nedjelju izglasana Vlada će lako „derogirati“, odnosno donijeti zakone koji neće biti u izravnoj suprotnosti s onime za što je glasala većina, a opet će omogućiti znatno veća prava istospolnim zajednicama, što je – valjda - inicijativa „U ime obitelji“ željela spriječiti.
Novim se referendumom žele smanjiti prava upotrebe jezika i pisma nacionalnim manjinama u općinama i gradovima u kojima njihov broje ne prelazi 50 posto. Odnosno, svuda gdje nisu većina, kao što je Forum.tm već nekoliko puta pisao. Ustavnim zakonom manjinama je takva mogućnost dopuštena u onim jedinicama lokalne samouprave u kojima prelaze 33 posto, čemu se suprotstavila nevladina udruga okupljena oko Stožera za hrvatski Vukovar što je prije dva tjedna počela prikupljati potpise za uskraćivanje prava manjinama.
Premda se akcijom pozivalo za „spas hrvatskog Vukovara“, građani su potpisivali peticiju za nešto potpuno drugo.
Valjda su to i sami prepoznali, pa je do nedjelje skupljena gotovo pa simbolična količina potpisa. I to unatoč činjenici da su prikupljani isključivo po župnim uredima, dakle uz punu podršku Katoličke crkve, koja je – doduše legalno, ali je li i moralno? – aktivistima stožera Tomislava Josića ustupila svoje prostore, o čemu proteklih dana bruji cijela internetska zajednica koja je otkrila stranicu (http://www.ne-cirilici.com/index.php/gradovi-i-lokacije) na kojoj su detaljno pobrojane sve crkve i župni uredi u kojima se potpisi skupljaju.
Nedjelja je bila zadnji dan za to.
Budući da su stajali vrlo loše, zatražena je pomoć HDZ-a, koji ju je spremno i dao. S vrha stranke stigao je naputak da u nedjelju članovi moraju ne samo potpisati peticiju za raspisivanje referenduma, nego i organizacijski pomoći u njihovu prikupljanju.
Rečeno – učinjeno.
HDZ je, naravno, svjestan svih opasnosti koje izviru iz radikalizacije političkog prostora. Doduše, s puno više straha gleda prema Željki Markić i njezinim aktivistima koji nisu pod kontrolom stranačke središnjice, nego prema Josiću i njegovoj skupini koju namjeravaju po modelu Ive Sanadera i Mirka Čondića te velikog skupa na splitskoj rivi iskoristiti kako bi što prije došli na vlast, pa potom eutanizirati.
Ključno pitanje i za ovu Vladu je što sada? Zoran Milanović je otvoreno rekao da ovakav referendum neće proći. Nije detaljno objasnio na koji će ga način vlast spriječiti, ali je najavio da neće prekriženih ruku gledati kako se urušava još jedno manjinsko pravo.
Može li se njegovo raspisivanje spriječiti na Ustavnom sudu? Vjerojatno može. Moglo se i ono o braku, pa vlast to nije napravila.
Procedura je, naime, ista. Potpisi su prikupljeni na vrijeme i formalnih zapreka za njegovo neraspisivanje nema.
Osim one najbitnije na koju ovih dana upozoravaju ne samo iz Vlade nego i akademske zajednice. Kako je rekao politolog Nenad Zakošek za Novi list, Hrvatskoj bi na vanjskoj sceni svakako veći problem nastao s mogućim referendumom o zabrani manjinskog pisma. »Tu već sada strane države pozorno prate situaciju, i stoga nije loše da i izvršna vlast i Ustavni sud šalju signale kako se o tome uopće neće moći glasati. Pojam i definicija braka Hrvatskoj ne mogu naškoditi na vanjskom planu, vikanje Joea Šimunića i pokušaj zabrane ćirilice mogu», jasno je rekao Zakošek, dok se ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić pozvala na pristupne ugovore s EU kojima je definirano "da ćemo se držati postojećih pravila u zaštiti prava nacionalnih manjina" kao i da postoji i niz drugih razloga zbog kojih bi bilo vjerojatno nemoguće održati taj referendum, među kojima je i inicijativa za promjenu Ustava, "koja će izuzeti građanska, ljudska i manjinska prava od referendumskog pitanja" jer je to međunarodna obaveza koju smo preuzeli, i o tome nema referenduma.
Procedura je, međutim, krenula. Počelo je sa seksualnim manjinama, nastavlja se s nacionalnim…