Sve što ste htjeli znati o TTIP-u: Trebamo se bojati veće nezaposlenosti, nižih radničkih prava i lošije hrane

Budući da je priča o Partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja (TTIP) i pregovorima koji se vode o mogućem budućem sporazumu o slobodnoj trgovini između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država i dalje za najveći dio javnosti misterij, prije desetak dana pozvali smo čitatelje portala Forum.tm-a i Lupiga.com da uz naše posredovanje upute pitanja Davoru Škrlecu, hrvatskom zastupniku u Europskom parlamentu.

Davor Škrlec je potpredsjednik ORaH-a i trenutno jedna od najkompetentnijih osoba u domaćoj javnosti za komentare o TTIP-u. Kao zastupnik Europskog parlamenta imao je priliku pristupiti dijelu dokumenata vezanih uz pregovore o sporazumu. Odgovorio je na 10 pitanja koja su mu postavili naši čitatelji. Pitanja i vrlo zanimljive odgovore pročitajte u nastavku.

Radi li se ovdje o diktaturi kapitala i zašto su pregovori skriveni od javnosti?

Radi se o povezivanju dviju jakih ekonomija kao geopolitičke protuteže partnerstvu koje nastaje u Aziji između Rusije i Kine. Sjedinjene Američke Države paralelno vode pregovore s pacifičkim državama u koje nije uključena Kina te je i to razlog zbog kojeg se pregovori o pojedinim pregovaračkim poglavljima događaju što je moguće više skriveni od javnosti. Razlozi poput industrijskih tajni, intelektualnih i patentnih prava mogu djelomično opravdati tajnost u pojedinim poglavljima. Čak nije problem u tajnosti samog pregovaranja koliko u tajnosti pregovaračkih stavova, rezultatima i problemima u pregovaračkom postupku, mogućim ustupcima, ali i uvjeravanju javnosti u koristi od sporazuma bez kvalitetne podloge.

Odakle tolika tajnovitost oko ovog sporazuma imajući u vidu u kolikoj mjeri njegove odredbe mogu utjecati na egzistenciju običnih građana koji žive od dvojih plaća? Kako se to uklapa u širu sliku paradigme demokracije u Europi? Znajući da daleko najveći broj lobista koji djeluju u i oko EU-parlamenta dolazi upravo iz korporativnog miljea, a ne građanskih udruga i građana pojedinaca, je li to znak da demokracija postaje i u EU princip jedan euro - jedan glas, a ne jedan građanin - jedan glas?

Europska unija je razvila niz mehanizama koji jako uključuju građane i zainteresiranu javnost u postupcima javnog savjetovanja koji su ujedno potkrijepljeni ozbiljnim analizama kako će prijedlog promjena utjecati na gospodarstvo, okoliš i ljudska prava – odnosno održivi način. Način kako su započeli i kako se vode pregovori previše nas podsjeća na povijesni stil pregovaranja i opravdano se bunimo kako se narušavaju uspostavljeni standardi za donošenje odluka u EU. Uočavam da je Europska komisija kao glavni pregovarač s naše strane počela ispravljati tu pogrešku.

Ako "kopajući" po spisima o pregovorima shvatite da nešto nije dobro za građane EU-a, kako mislite da možete riješiti taj problem, odnosno postoje li mehanizmi koji omogućavaju da nešto promijenite?

Politička grupacija Zelenih od početka javno iznosi dvojbe oko nekih pregovaračkih stavova i pregovaračkih poglavlja u cjelini. Upravo javno progovarajući o mogućim ugrozama koje bi one uzrokovale utječe se na javno mišljenje i radi pritisak na pregovarače. Europski parlament je po svojim odborima nedavno donosio mišljenja te će uskoro biti i rezolucija Parlamenta u kojem ćemo poslati jasnu poruku Europskoj komisiji o pregovorima i samom sporazumu.

Može li zaista ovaj sporazum biti odbačen od institucija EU-a? Koliko je to realno očekivati i kakve veze zapravo ima tajnost postupka s eventualnom osjetljivošću nekih pravnih pitanja i odgovarajućih razvijenih tehnologija?

Velika je odgovornost na državama članicama, odnosno njihovim institucijama hoće li sporazum biti prihvaćen. U Hrvatskoj konkretno sporazum mora ratificirati Sabor. TTIP je u takvoj kategoriji međunarodnih sporazuma da ga mora ratificirati svih 28 članica EU-a. Konačni tekst sporazuma bit će javan, a nadam se da će analiza utjecaja koji će on imati za EU u cjelini i svaku državu članicu pojedinačno također biti javna. Inače će način donošenja odluka u EU biti ozbiljno narušen.

Zašto je trebalo proći toliko dugo vremena od trenutka kada je bilo objavljeno da je dvoje naših EU-zastupnika dobilo pristup cjelovitom dokumentu, do plasiranja bilo kakve informacije u javnost o njegovu sadržaju? Jesu li naši zastupnici bili izloženi "dobronamjernim uvjeravanjima" i ako da, od koga?

U Europskom parlamentu je prvo bio ograničen pristup dokumentima na jednu manju grupu zastupnika koji su predsjedavajući ili koordinatori pojedinih odbora i tek stalnim pritiskom na predsjednika Europskog parlamenta i Europsku komisiju kao pregovaračkog tijela sa strane EU-a omogućen je pristup dijelu dokumenata svim zastupnicima.

TTIP je tema o kojoj se u EU raspravlja već skoro dvije godine. Na žalost, u Hrvatskoj je tek sada dobio donekle na važnosti u medijima, kao i niz tema koje su aktualne u EU, ali se u Hrvatskoj o njima ne raspravlja kao da nismo članica Unije. Na tjednoj razini imamo u EU donošenje odluka koje kratkoročno ili dugoročno utječu na Hrvatsku, ali se o tome u Hrvatskoj uopće ne piše i ne govori. Ja osobno nisam bio izložen nikakvim pritiscima ili uvjeravanjima.

Ako se zna da su svi društveni subjekti, građani i kompanije, zaštićeni pravnim poretkom, ali istodobno i obavezni ga poštivati, čemu onda služi dodatno osnaživanje položaja velikih korporacija, i to do te mjere da postaju de facto, kako u međunarodnom pravu tako i u internim pravnom odnosima i procesima unutar država članica, snažniji subjekti od samih država?

Upravo se zato borim zajedno s kolegama/kolegicama iz Zelenih u Parlamentu da se predloženi mehanizam ISDS u pregovorima izbaci. S jedne strane se slabe prava građana i radnička prava te nas se stavlja u podređen položaj, a s druge se jačaju prava velikih korporacija.

Odakle uopće pravna utemeljenost za traženje neproporcionalno velikih osiguranja i obeštećenja u slučaju promjene pravnih odredbi? Ne čini li se poštovanim zastupnicima EU-a iz svih zemalja da je sasvim dovoljna razina obeštećenja ona koja se definira međusobnim ugovornim odnosima, a da je potpuno nejasno zašto bi sada ta zaštita morala poprimiti karakter međunarodnopravnog odnosa?

Naravno da smatram, zajedno sa svojim kolegama i kolegicama iz Zelenih, da toliko zalaganje za primjenu ISDS-mehanizma upravo dovodi u pitanje kvalitetu pravnog sustava u EU. ISDS je mehanizam zaštite investitora iz prošlih vremena i upravo zbog toga se borimo protiv njega. U drugim političkim grupacijama (EPP, S&D, ALDE) određeni broj zastupnika ne dijeli naše mišljenje jer je ili pod utjecajem krupnoga kapitala ili ne razumije posljedice.

Čemu služi to stalno zaglupljivanje sa smanjenjem carinskih nameta kad se zna da to pogoduje razvijenim zemljama, a ne zemljama koje tek pokušavaju razviti svoje ekonomije?

Zato što je uobičajena izjava naših političara u medijima kako moramo povećati izvoz te se upada u zamku da je jedna od prepreka povećanju izvoza naših proizvoda i visoka carina s druge strane. U slučaju trgovačkih odnosa EU – SAD to nije slučaj te su sigurno ugroženije manje i slabije razvijene države članice. Cilj bi trebao biti povećati proizvodnju i smanjiti ovisnost o uvozu.

Ako sporazum bude prihvaćen, ako države budu stavljene u podređeni položaj i ako se pokaže i dokaže da je on štetan za građane i razvoj društva, hoće li oni koji se suglase s takvim sporazumom odgovarati pravno, kazneno, materijalno i hoće li građani moć od države tražiti obeštećenje zbog stavljanja u nepovoljan položaj?

Nisam stručnjak za to područje, ali mislim da neće postojati ta mogućnost. Analiza utjecaja takvog sporazuma na EU i nacionalno gospodarstvo treba biti napravljena prije ratificiranja i potpisivanja sporazuma i mora biti javno dostupna. To će biti jedino jamstvo građanima da se štitio javni interes.

Čega se zapravo trebamo bojati iz TTIP-a?

Ako se u Hrvatskoj ne dogode reforme i prilagodba uvjetima iz sporazuma, trebamo se bojati povećanja nezaposlenosti i daljnjeg "odljeva mozgova", smanjenja kvalitete javnih usluga, a zbog tržišnog utjecaja velikih proizvođača ugrožena je kvaliteta hrane. U investicijskom dijelu sporazuma možemo se bojati smanjivanja radničkih prava i standarda zaštite okoliša, ali to će najviše ovisiti o tome u koji gospodarski sektor će se usmjeriti investicije.

sve-sto-ste-htjeli-znati-o-ttip-u-trebamo-se-bojati-vece-nezaposlenosti-nizih-radnickih-prava-i.png

Zajedno s kolegama iz Zelenih borim se da se predloženi mehanizam ISDS u pregovorima izbaci, jer se njime s jedne strane slabe prava građana i radnička prava, a s druge jačaju korporacije, kaže ORaH-ov eurozastupnik Davor Škrlec
Zajedno s kolegama iz Zelenih borim se da se predloženi mehanizam ISDS u pregovorima izbaci, jer se njime s jedne strane slabe prava građana i radnička prava, a s druge jačaju korporacije, kaže ORaH-ov eurozastupnik Davor Škrlec
Foto: 
OraH