Teror zdravlja

Hoćete biti zdravi i živjeti dugo? Normalno, pa nitko ne voli biti bolestan, osim možda malo, da ne ide u školu i da ozdravi do petka popodne i ne želi, to posebice, umrijeti taman kada se djeca udaju, ožene i počnu zarađivati.

Voljeli bi sa sedamdeset devet imati energije kao da vam je četrdeset devet i sa trideset devet izgledati kao da vam je dvadeset pet? Onaj izgled, a ova pamet, bolje ne može.

Planirate, sudeći po odgovorima, doživjeti stotu? Nije problem, samo treba piti, pušiti, pasti morsku travu i, gle čuda, imati novaca.

Znanstvenici su, kako piše Mail online, u istraživanju nazvanom „90+“ pratili ponašanje skupine osoba starih između osamdeset i stotinu godina i otkrili da su najaktivniji i mentalno najzdraviji među njima u većini ili aktivni ili bivši, ali dugogodišnji pušači, te da konzumiraju alkohol.

Neki drugi znanstvenici, o čijem radu je nedavno pisao časopis „Nature“, izazvali su paniku jer su otkrili da šparoge sadrže nešto što pomaže širenju raka dojke. Istina, svoje su istraživanje proveli na miševima, ali to opreznima nije značilo ništa, pa se povela živa rasprava na društvenim mrežama – mjestu koje je glupost učinilo prisutnijom, a budalama omogućilo da misle kako ih se pažljivo sluša – o biljki koja važi za specijalitet, iako je ukusom najbliža termički obrađenom konopu.

Ta šparoga, za koju tek treba ustvrditi puca li u grudi, neizostavna je u mediteranskoj kuhinji, istoj onoj koja, dokazalo na Univerzitetu Cambridge, život čini dužim, a zdravlje boljim. U tom istraživanju je sudjelovalo čak 380.296 dragovoljaca i pokazalo se kako „nakon pet godina mediteranske kuhinje rizik od smrtonosnih oboljenja znatno opada, i kod muškaraca i kod žena“. Doktorica Panagiota Mitrou je tim povodom izjavila: „Ovi rezultati potvrđuju sve beneficije mediteranskih dijeta i dokazuju da način ishrane koji se preferira na Mediteranu znatno smanjuje rizik oboljenja od kardiovaskularnih i drugih bolesti koje mogu kobno okončati“.

Kao što znamo, nema mediteranske kuhinje bez ribe, a ribe bez ribljeg ulja. E, u neuropsihijatrijskom centru Gillberg na Univerzitetu Gothenburg u Švedskoj, proučavanjem djece starosti od devet i deset godina iz čak dvanaest glavnih škola, te testiranjem njihovog čitanja, dakle brzine, vizualne analize, vještine slušanja, vokabulara, došlo se do zaključka kako se od ribljeg ulja bolje – čita.

Da je more izvor života shvatili su poodavno Moke, life couch Pišonje i Žuge, te Japanci koji za, možda ne vječni, ali barem dugi život, preporučaju svoju, tradicionalnu hranu. Dakle, tko sebi želi dobro neka odmah krene na suši i miso, koje se, ovo drugo, pravi od fermentirane soje sa solju, a ponekad i rižom ili ječmom, a već sutra već može i na morsku travu, jer sadrži: jod, magnezij, kalcij, kalij, plus antioksidanse. Sve se može zaliti čajem matcha koji, za razliku od lijekova na recept, štiti organizam od Alzheimerove bolesti, srčanih oboljenja i raka. Fermentirano povrće nećemo spominjati, jer se podrazumijeva. Ono se, inače, prije zvalo - zimnica. Kod nas, ne u Japanu.

Također, živa, šarena, svježa i sirova hrana puna je energije, hranjivih tvari i antioksidansa koji su dobrodošli jer imaju isti efekt kao piva i cigara: usporavaju starenje! Svježe voće i povrće nema konzervansa, nema dodanih boja, pruža obilje vitamina, minerala, vlakana, vode, lijepo je za vidjeti pa otvara apetit, čvrsta struktura zahtijeva temeljito žvakanje čime se stvara osjećaj sitosti, lako se prerađuje, sadrži manje kemikalija koje je proizveo čovjek... Isti čovjek koji je proizveo sve ono što starce sa početka teksta drži mladima, iako kažu da se nisu posvećivali, recimo, brusnici.

Vaccinium macrocarpon, kako joj je pravo ime, sadrži brojne vitamine, minerale, antioksidanse i organske kiseline, pa samim time, brani čovjeka od urinarnih infekcija, sprječava razvoj bakterija, povećava otpornost organizma, štiti od nekolikih vrsta raka, čuva zdravlje očiju, pomaže kod gihta i reume, a izvanredna je i za sprječavanje karijesa i bolesti desni. No, kako smo mi duduci koji sporo kontaju i još sporije reagiraju, brusnicu i njene moći otkrili smo tek prije nekoliko godina, pa se s pravom možemo zapitati: kako li živi ostadosmo bez nje, ali i bez kvinoje, morske trave, sušija i, recimo, nekuhanog karfiola?! Pri tome, hajde što nismo jeli ono što treba, već smo se najeli glutena u tolikim količinama da bi svi, ali svi, od prvog do zadnjeg, do sada morali imati makar reumatoidni artritis.

Gluten je, naime, opasniji od haubičke granate. Ispaljene i ispravne, normalno, a svugdje ga ima: u kruhu, riži, nekim mesnim prerađevinama, pastama... ali i u karminima za usne, na ljepljivom dijelu poštanskih markica i koverata, Gluten shopu u Splitu... Nema toga što živ čovjek ne može – mrtav svakako ne može ništa – dobiti od tog glutena: do osteoporoze, preko sindrom iritabilnog crijeva i lupusa, do šizofrenije, demencije, epilepsije...

Jednako, nema dana, a ni medija koji drži do sebe, bez kakvog sadržaja o hrani i kulturi prehrane. Smjenjuju se upozorenja prema kojima smo od onoga što smo do sada jeli trebali umrijeti makar trideset osam puta i savjeti kako promijeniti navike, pa biti živ i zdrav do sto dvadeset i pete godine. Više, kažu stručnjaci, ljudsko biće ne može uhvatiti, makar paslo morsku travu i pilo i brusnicu i pivu, zajedno i odvojeno.

Zdravlje je uvijek u trendu, dok je najefikasniji način da se o njemu neprestano govori - i da ga se, također neprestano, dobro prodaje u paketu s kvinojom i ribljim uljem - stalno pronalaženje opasnosti u svakodnevnim prehrambenim navikama te, u roku odmah, nuđenje rješenja za sanaciju počinjene i sprječavanje buduće štete.

Konzumerizam je dobio svoje uporište u prirodi, njene boje, mirise i okuse koje industrija PR-a i oglašavanja koristi u kombinaciji sa permanentnom proizvodnjom straha nad svim strahovima: onoga od smrtonosnih bolesti i njihove očekivane posljedice.

Nakon što je proizvodnja svega, od čačkalica do automobila, prestala zadovoljavati potrebe i postala cilj sama sebi, stvoreno je potrošačko društvo u kojem se ne kupuje ono što treba, već se kupuje sve što se može, zbog osjećaja ugode i famozne promjene načina života. Proizvodi, od devetog para cipela u istoj sezoni, pa do novog namještaja nabavljenog prije nego je starom nešto bilo, prestali su služiti onome zbog čega su nastali i počeli su govoriti o „karakteru konzumenta“.

Ljudi nisu glupi, ali se masovno tako ponašaju. Ono čega ima u izobilju više nije u trendu. Sve treba odbaciti da bi se moglo posvetiti nečemu novom, drugačijem i, prirodno, skupljem: zdravlje košta, a nema ga bez zdrave prehrane koja, kao nekada novi automobil, nudi snove, nakon što probudi strahove. Manje – više sve što smo stavili u sebe ubija, pa se, je li, treba okrenuti onome suprotnom, koje ne deblja, čuva ljepotu, čisti organizam, produžuje život i zbog čega djeca bolje uče, dok je slika na televiziji kao mlijeko.

Prodavači zdravlja za sve navedeno imaju i set dokaza: rezultati istraživanja se navode i naglašavaju, ali tek nakon isticanja imena celebrityija koji doručkuju morsku travu, piju samo posebne čajeve, slade se kineskom trskom, ručaju miso, mažu se ribljim uljem i uz utakmice grickaju divlju rižu – zrno po zrno.

Konzumerizam suspendira logiku i svaku tvrdnju podložnu jednostavnom testu. On traži dramu i mitologiju. Oboje stanuju u eliksirima mladosti – zdravoj hrani koja, eto, nikako nije ona sezonska i dostupna, domaća, već daleka, egzotična, skupa i spasonosna jer tako tvrde oni s kojima se mase mogu lako identificirati. One mase koje što prije i što efikasnije treba natjerati da zaborave na činjenicu kako su tu, oko njih, fine godine uhvatili ljudi koji između sarme i kvinoje nisu imali dilema. Ustvari, nisu imali pojma za eto tu kvinoju, kao ni za tapioku, amarant ili teff, niti im je padalo na pamet da žvaču sirov kelj.

Oni su samo, poput sudionika i istraživanja „90+“ shvatili da se od života nitko, na kraju, živ nije izvukao i digli ruke. Da uzmu piće i cigaretu.   

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu