U zadnja dva mjeseca izdano 43.299 dozvola za rad i boravak stranaca, to jest 46 posto više nego u istom razdoblju prošle godine
Na nedavno održanoj konferenciji „Ekonomska kava: Zakon o strancima“, u organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), na kojoj se raspravljalo o nedostatku radnika u Hrvatskoj što je ocijenjeno gorućim problemom gospodarstva i preprekom većem rastu BDP-a, bilo je riječi o svemu što se tiče stranih radnika, ali ponajmanje o zaštiti i poštivanju njihovih radničkih prava.
Na konferenciji se također govorilo o novom prijedlogu zakonu o strancima o kojem je završeno javno savjetovanje, a sam zakon će stupiti na snagu kada se oformi nova Vlada.
Poslodavci, dakako, na sav glas vape za uvozom stranih radnika, a glavna direktorica HUP-a Irena Weber, prenosi Hina, rekla je kako je stav poslodavaca da se dovoljan broj zaposlenih može osigurati samo sustavnim pristupom koji uključuje promjenu poreznog tretmana rada, moderan Zakon o radu, aktivaciju radno sposobnih stanovnika na tržištu, usklađivanje obrazovnog sustava s potrebama na tržištu rada, ali isto tako i uvozom radne snage, rekla je Weber, zastupajući tako poslovično ignorirajući stav poslodavaca o uvjetima rada i zaštiti radničkih prava, ne samo stranih nego općenito radnika.
Weber je podsjetila na projekcije Europske komisije koje pokazuju da bi do 2030. Hrvatska mogla izgubiti 6,8 posto aktivne radne populacije, dok HUP-ove procjene govore da bi kroz idućih sedam godina na domaćem tržištu radilo i do 400 tisuća stranih radnika uz pretpostavku rasta BDP-a od oko 2,8 posto godišnje.
Potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović rekao je da je u zadnja dva mjeseca izdano 43.299 dozvola za rad i boravak stranaca, to jest 46 posto više nego u istom razdoblju prošle godine.
- Hrvatska ima najveći gospodarski rast u Europskoj uniji u ovom trenutku, a da bismo ga nastavili trebamo strane radnike i o tome nema više nikakve dvojbe, rekao je Božinović usporedivši odlazak prijašnjih hrvatskih generacija u Njemačku s trenutnom situacijom, u kojoj, kako je rekao, "sada iz zemalja iz okruženja i velik broj radnika iz ostatka svijeta želi doći u Hrvatsku".
No kada već poslodavci i država ne govore o potrebi zaštite prava tih radnika obratili smo se za odgovore najvećoj sindikalnoj organizaciji u Hrvatskoj - Savezu samostalnih sindikata Hrvatske i upitali koliko su i kako sindikalno zaštićeni strani radnici te koliko se vodi briga da se poštuju njihova radnička prava.
Izvršna tajnica za radno i socijalno pravo u SSSH Sunčica Brnardić naglasila je da prije svega treba reći da strani radnici u Hrvatskoj nikako nisu homogena skupina te sve (pr)ocjene značajno ovise o tome iz koje zemlje radnici dolaze, o njihovim drugim sociodemografskim karakteristikama, o tome koliko su dugo ovdje, na koji način su regrutirani i zaposleni u Hrvatskoj, te u kojoj djelatnosti, i konkretnog kod kakvog, pa i kojeg poslodavca rade.
- Pritom je generalno koncept sindikalnog organiziranja poznatiji radnicima koji dolaze iz zemalja okruženja, a koje su slične socijalno-tržišne orijentacije. No u našoj komunikaciji primjerice s radnicima iz Nepala kroz njihove lokalne udruge vidimo da ideje o sindikalnom organiziranju i zaštiti prava 'sjedaju' kada se imaju priliku s njima upoznati, čak i ako su im iz domaćeg konteksta potpuno strane i nepoznate. Kao najveći izazov, međutim, javlja se činjenica da se radnici javljaju prekasno, i to kada imaju ozbiljan egzistencijalni problem kao što je višemjesečna neisplata plaće. U tom slučaju to je i vrlo teško, pa čak i nemoguće riješiti jer je 'gazda', primjera radi, osnovanog d.o.o.-a prije nekoliko mjeseci već u postupku gašenja firme, pa ostaje mogućnost kaznenog postupka, ali ne i naplate. Sindikalno organiziranje, naime, i kod domaćih, kao i kod stranih radnika, ima svoj smisao u tome da bude prvenstveno preventivno, usmjereno na uređivanje odnosa s poslodavcem i stvaranja pretpostavki za otpor, kao i kad je kolektivno, a ne kada je radnik ostao sam sa svojim problemom, navodi Brnardić, koja dodaje kako treba obratiti pozornost na strukturne faktore i odgovornost države koja u potpunosti izostaje kako u vidu same regulacije, tako i provedbe i nadzora pri čemu bi aktivnosti MUP-a i inspekcije trebale biti redovni i sastavni dio sustava, što je nemoguće u situaciji njihove međusobne povezanosti i skromnih kapaciteta.
- SSSH se još od reforme sustava 2021. godine, koji je i stvorio cijeli biznis model lova u mutnome, zalaže za to da se dozvole za boravak i rad stranih radnika mogu izdati samo tvrtkama koje mogu demonstrirati da proizvode dodanu društvenu vrijednosti, ali i da isplaćuju poštene plaće i poštuju radnička prava. To je važno i zbog zaštite stranih radnika, ali i zaštite onih domicilnih, kao uostalom i cjelokupnog društveno-ekonomskog razvoja. Strani radnici su, poznato nam je i iz literature i iskustva drugih zemalja, sami po sebi ranjiva skupina na tržištu rada, te je generalno najveći jamac njihove zaštite da se zapošljavaju u sustavima u kojima se primjenjuje kolektivni ugovor i u kojima djeluje sindikat. U takvim tvrtkama radnici će se i lakše integrirati u društvo, ali i naučiti o svojim pravima, kaziva Brnardić.
Na upit jesu li i koliko strani radnici sindikalno organizirani Brnardić odgovara da će se strani radnici općenito učlaniti u sindikat kada dođu raditi u tvrtku u kojoj djeluje sindikat i na taj način biti dvostruko osigurani za slučaj kršenja njihovih radničkih prava.
- U tvrtkama u kojima djeluju sindikati udruženi u SSSH, naši sindikalni povjerenici u pravilu prilaze novozaposlenim radnicima, pa tako i onima porijeklom iz drugih zemalja i pokušavaju im objasniti logiku i prednosti članstva u sindikatu, navodi Brnardić i dodaje kako su aktivnosti sindikata prema stranim radnicima velika tema na kojoj će se u ovoj godini baviti na razini cijelog SSSH.
- U tvrtkama u kojima sindikat ne djeluje, a imamo ih sve više zbog sprečavanja sindikalnog organiziranja i zbog strukture ekonomije koja se bazira na mikro i malom poduzetništvu, organiziranje je teško, tim više što imamo i imat ćemo sve više tvrtki koje će se zasnivati dominantno na stranim radnicima. Kada govorimo o radnicima iz južne Azije, u pravilu se radi o ljudima kojima je bilo kakva zarada apsolutni prioritet zato jer se novac mora slati kući, a nerijetko su i debelo zaduženi kod raznoraznih posrednika da bi uopće došli raditi u Hrvatsku. U tom slučaju, čak i gruba kršenja radničkih prava zanemaruju se, jer je bitno brže naći novi posao. Za većinu tih radnika njihov rad i boravak ovdje je privremen, što su i signali koje im šaljem naš imigracijski sustav, odnosno njegov nedostatak. U tom smislu oni ne vide ni smisao ni korist u vidu sindikalnog organiziranja koje ide ka stvaranju održivijeg i pravednijeg tržišta rada, a koje nam je, i u uvjetima ove povećane potražnje za radom, nasušno potrebno. Rekli bismo da novi deregulirani okvir savršeno odgovara kapitalu.
Brnardić naglašava da su pojedini sindikati u SSSH, naročito oni u kojima je veliki dio radnika u djelatnosti stranih poput Sindikat graditeljstva Hrvatske, već prije nekoliko godina razvili materijale na više jezika te se intenzivno prilagođavaju na nove okolnosti, a uskoro će zaposliti i sindikalnog organizatora koji govori nepalski jezik.
- Također, SSSH je preveo svoju stranicu o radničkim pravima i sindikalnom organiziranju na engleski jezik te nastojimo informaciju o tome što šire distribuirati: https://radpomjeri.eu/en/. Pritom je naravno bitno da sama apstraktna pravna informacija ne znači puno ako radnici nemaju podršku u tome kako im da informacija može pomoći da zaštite svoja prava i da se organiziraju u svrhu zaštite svog položaja – u tom smislu sindikat je nezamjenjiv, ističe naša sugovornica, koja ističe da su svi radnici koji rade za poslodavca čije je sjedište registrirano u RH nominalno izjednačeni u pravima i imaju jednaki pristup zaštiti svojih radnih prava, bez obzira na državljanstvo i status.
- Međutim, izostankom bilo kakvih javnih politika, izuzev osiguravanja administrativnog okvira u sklopu kojega se 'štancaju' dozvole praktički bez ikakvih kriterija, država ostaje oslijepljena na kompleksnost fenomena migrantskog rada, što uključuje i prakse regrutiranja koje u pitanje dovode dobrovoljnost takvog rada, a izostaje i kritička analiza u kojoj mjeri se država mora uključiti i upravljati ovim procesom, kojim trenutno upravljaju samo poslodavci, odnosno oni koji se takvima formalno tako nazivaju – uključujući i agencije. Prvi informativni materijali za strane radnike o pravnom okviru u RH izrađeni su tek nedavno. Smatramo da sustav trebalo ozbiljno reformirati i da je već napravljena ogromna šteta, te da bi trenutno jedino relativno ozbiljno rješenje za garanciju da se nećemo pretvoriti u zemlju masovne segregacije i eksploatacije, bili vaučeri za slobodno učlanjenje u sindikat po izboru, koje bi radnici dobivali pri podizanju dozvole za boravak i rad.
Brnardić smatra da sustav treba ozbiljno reformirati i na tome sindikat već dugo i argumentirano inzistira.
- Trenutno bi jedino brzo rješenje koje bi jamčilo nekave garancije da strani radnici neće biti masovno eksploatirani, a Hrvatska država koja se razvija na segregaciji i eksploataciji, bili vaučeri za slobodno učlanjenje u sindikat po izboru koji bi radnici dobivali pri podizanju dozvole za boravak i rad. No pitanje poštuje li poslodavac radnička prava (stranog) radnika ne bi trebalo biti pitanje koje bi se utvrđivalo ex post facto, nego evaluiralo prije izdavanja radne dozvole. Trenutna situacija je potpuno izvrnuta i praktički govorimo o prirodnom pravu poduzetnika da mu država osigura radnika, dok se zapravo treba raditi o javnim politikama upravljanja situacijom na tržištu rada i demografskim trendovima. A u tome svemu opće ne govorimo o nedostatku radnika i vještina u javnom sektoru, što je vjerojatno ozbiljniji problem, zaključuje Brnadić.