Tvorac istorijskog poraza Izraela

O planetarnom užasu u Gazi minulih jedanaest mjeseci pisalo se bezmalo kao o mnogim povijesno većim ratovima po svijetu prošlog stoljeća. A sve to nije primarno uznemirilo običnog čovjeka ni nekim kapitalnim ekonomskim, ideološkim ili geostrateškim uzrocima, već prije svega užasom genocidnog zločina i divljanjem onih koji su, vjerovatno, ponajbolje na planeti osjetili šta je genocid. Ali eno sada rezultat tog ogromnog zla nad njima svode na pravo odbrane i osvete. U manipulacijama istinom i lažima, uvjeravaju planetu da skoro pa nije ni bitna činjenica o već više od četrdeset hiljada ubijenih Palestinaca, među njima više od šesnaest hiljada djece, dvadesetak hiljada žena i civila, uz one koji još nisu ni iskopani ispod brda ciljanih ruševina svega što im je bilo na nišanu. I pored užasnih tragova genocida, storije o masovnim ubojstvima, uz nebrojene razorene kuće, čitava naselja, škole, bolnice, kulturne i vjerske objekte, ustanove, drama se nastavlja uz podjednaku brutalnost. Do nevjerovatnosti. 

Svjetska politika, u ubjedljivo najvećem broju slučajeva cinično izbjegava analize suštine ove drame prenemažući se navodno nemoćno. Ma koliko god obični nemoćni svijet postavlja pitanje uz nevjericu: Kako je moguće da taj užas ne može ili naprosto neće da zaustavi niko od onih koji bi to mogli. Jer, zna se kako je počelo tog za istoriju mračnog 7. oktobra lani, uz potom još mračniji nastavak do danas temeljen na "pravu odbrane" Izraela nakon Hamasovog dubiozno "iznenadnog" zločina koji je cijelu tu dramu legalno pretvorio u kampanju masovnog ubijanja de facto svakog naciljanog Palestinca u Gazi. 

Rijetko okrutna genocidna drama u Gazi, uz jasna obećanja bolesno fanatičnih lidera Izraela, nastavlja se uvlačeći u krvavu istoriju, korak po korak, veliki broj aktera i žrtava na Bliskom istoku. Pa i šire. Uz sve veći broj navodno nemoćnih, a zapravo za nastavak ciljano zainteresiranih svjetskih promatrača. Jednih politički i medijski eutanaziranih za ovakvu vrstu "ratovanja", i drugih nesposobnih za pronalazak pravednog rješenja koja blokiraju različiti biznisi u proizvodnji smrti po svijetu. Ta vrsta mentalno – političko – profiterskih kalkulatora i njihovih projekata unaokolo već galopirajućom brzinom urušava bezmalo sve ono što je i ne tako davno ovu planetu činilo ipak ljudskom u notornom smislu tog pojma. 

U svemu ovome, ima jedna posebna storija kojom će se povijest izvjesno još podugo baviti ukoliko civilizacija nastavi dalje današnjim stranputicama. To je epizoda sa Benjaminom Netanyahuom, liderom većinske koalicije i premijerom Izraela evo po treći put, centralnim promotorom aktuelnog zla u Gazi koji se otvoreno, brutalno, sadistički do vulgarnosti šprda sa cijelom planetom. Njegova uloga u nepristajanju na bilo što drugo sem velikog "NE" zaustavljanju genocida u Gazi, uz već orgazmički egzaltirano pokazivanja od šake do lakta svima – pa i njegovim strateškim pomagačima – postaje fenomen rijetko viđen do sada u novijoj povijesti. I po tome kako to postiže a da mu definitivnog odgovora na to od "planete" neće biti, i po načinu na koji svoju animalnu priču uspijeva još prodati i većini kod kuće. 

Netanyahu, naravno, računa sa tim koliko jevrejski narod nosi trauma iz prošlosti uz duboki strah od svega što on i oni oko njega proglašavaju "antisemitizmom" kad god im odgovara. Otud i egzaltirani nastavak igre koju vodi. Usput, eno i u Timesu prije par dana hladnih njegovih konstatacija da "ide do kraja posljednjeg Hamasovca u Gazi", da "nema palestinske države", da je "Zapadna obala domovina Izraela i tu namjeravamo da ostanemo..." Nije čudo što i nove ankete Izraelskog demokratskog instituta i lista "Maariv" svojim rezultatima jasno pokazuju kako bi "Bibi" danas ponovo bio izabran za premijera i pored svega nad čime se dobar dio svijeta doslovce zgražava ali i ne mali broj Izraelaca demonstrira. 

Podrška Netanyahuu u kući, još uvijek kod većine, kažu, dolazi uglavnom povodom osvetničke politike prema Hamasu i Palestincima generalno. Ipak, i zbog straha koji se uselio kod svih nakon onoga što je njihova vojska, IDF, "dozvolila" Hamasu – uz sve mitove o nepobjedivosti – na granici sa Gazom minulog 7. oktobra. Nije zato čudo što šef vojne obavještajne službe Aharon Haliva podnosi ostavku, što i ministar odbrane Yoav Gallant i šef domaće sigurnosti Shin Beta Ronen Bar prihvataju odgovornost za "propuste". Netanyahuu to ne pada na pamet. 

Sve ovo – uz puno drugih storija o ubojstvima lidera Hamasa, komandanata Hezbollaha, ranijeg atentata u Iraku na lidera Revolucionarne garde Irana, počecima uzajamnih bombardovanja i granatiranja na prostorima Libanona, Golana, Sirije, Jemena i drugih iz regiona, uz uzajamne prijetnje "velikim osvetama" Irana i Izraela – poznato je. Amerikanci u specifičnom predizbornom košmaru i nervozama,  ali i uz buđenja mnogih u svijetu šizoidnim ponašanjem Netanyahua i potpunim raspadom "međunarodnog poretka", posebno UN-a i EU ovim povodom, guraju storiju o kobajagi prekidu vatre i pregovorima. To što pred kamerama govore o tome državni sekretar SAD-a Blinken i Netanyahu je jedno, a ono što tim povodom iza zavjese kazuje novi lider Hamasa Yahya Sinwar, uz mediatore iz Egipta i Katara, u bitnim "nijansama" je, uobičajeno – drugo. 

Ipak, nakon tek ovdje kratko spomenutih elemenata sad već planetarne drame pa i pominjanja eskalacije rata na Bliskom istoku u neslućenim razmjera, vidljiva je sve uočljivije i još jedna, povijesno nova tema, ne samo za Izrael već za Jevreje širom svijeta: To je tema o ubrzanoj i uočljivoj promjeni do sada neupitno postojeće svjetski priznate činjenice o prošlovijekovnoj drami Jevreja i genocidu nad njima, sa monstruoznim Holokaustom koji je bio za ogromnu većinu u svijetu nedvojben. Sada, evo, nakon svega onoga što se jednom riječju podrazumijeva pod sinonimom Gaze i posebno uloge Netanyahua i "njegovih" najbližih u toj storiji – genocid nad Jevrejima u svijesti i reakciji mnogih u svijetu blijedi pred novom spoznajom: O liderima i vojsci Izraela kao neupitnim tvorcima genocida nad nekim drugim. Sa cionistima koji slave – de facto prihvaćenu slobodu da ubijaju i satiru Palestince do kraja, sasvim otvoreno...

Nije tu, naravno, riječ o poređenju broja žrtava sa genocidom nad Jevrejima nekad, ma koliko svaka nevina žrtva jeste zločin, a ciljano masovno ubijanje hiljada djece neupitni genocid i još podržavan nezaustavljanjem od onih koji to mogu ali interesno zapravo ne žele. Bizarna je i činjenica da je Međunarodni krivični tribunal (ICJ) jasno "presudio" genocidu u Palestini, naložio da se ta okupacija prekine "što je najbrže moguće", da se čak plate reparacije protjeranim i obespravljenim (sic!). Ali, moć prisile pravde na poštivanje ovih odluka ne postoji. Zločinci se maltene tek upozoravaju na postojanje ovakvih "odluka". A ta realnost, naprosto, anulira istorijsku, ljudsku odgovornosti za zlo koje većina običnih ljudi što iole drže do elementarne humanosti i civiliziranosti, doživljavaju, osjećaju i osuđuju kao neupitni genocid. Od koga ? Od lidera i grupe politički isfanatiziranih  i korumpiranih histerika i njihovih podanika. Njihov uzlet na krilima bolesnog ega ali i halapljivih interesa polako potiskuje odnos koji je u svijetu dugo i sa razlogom postojao spram genocida nad Jevrejima u bivšim vremenima. 

Posebno je jedna činjenica da tzv. "međunarodni poredak" u svemu ovome, generalno, eksplozivno genocidna divljaštva nad civilima zapravo potstiče "pravom na odbranu napadnutog" ali je u ciničnoj toj priči napadnuta samo jedna strana. Svaka reakcija Palestincima unazad blizu osam decenija zločina, nepravde, protjerivanja i otimačine proglašava se de facto terorizmom. Ima, naravno i toga, ali je davno umrlo pitanje – zašto? Pravo na specijalni status žrtve dobili su Jevreji genocidom nad njima u Holokaustu i nizu drugih genocidnih djela nad njima u minulom stoljeću. Ali su bez ikakvog suprotstavljanja većine na svijetu zato dobili i privilegije knjižene na Izrael kao "jevrejsku državu", na račun Palestinaca, tamošnjih starosjedilaca što su ciljano bez države. Kao i bez bilo koje kompenzacije za genocid nad njima – eto utvrđen i od ICJ-a, što ostaje puko mazanje očiju svijetu. "Bibi" se i dalje šprda sa time koliko mu treba. Sve dok se njemu i takvima ne vrati bumerang. A uvijek se vraća. 

Nije malo Izraelaca koji danas već naslućuju kuda sve ovo vodi, signali se prepoznaju u svakodnevnom životu. Po egzistencijalnim strahovima kojih nije bilo prije, po lošim znacima u ekonomiji, po čudnim "nesigurnostima" u vojsci, sve brojnijim iseljavanjima onih koji nisu došli u obećanu zemlju, "najdemokratskiju, najslobodniju, najprosperitetniju, njihovu..." da ratuju. Oglašavaju se glasno povodom svega izuzetne perjanice slobodnih i hrabrih poput, recimo, Gideona Levya, legendarnog novinara Haaretza, koji je napisao: "Kada se radi o masovnom pokolju djece, nestaju svi izgovori, pa i oni koji dolaze iz Izraela..."

Pitanje je veliko danas zašto svijet ne pomogne ovakvima u Izraelu da ojačaju i zaustave Netanyahua nego, kako kaže Levy još preklani, "jadnom šutnjom već 55 godina praktično pomažu izraelskoj vojsci da 'rutinski' čini ratne zločine na okupiranim palestinskim teritorijama..." Tako su im, evo, pomogli i da dođu do genocida. Šta i kuda dalje?

Paradoks je, zapravo potpun. Netanyahu, u histeriji dokaza da su svi protiv Izraela, i sve što je protiv njega i njegovih naziva antisemitizmom. Ako je to doista tako, onda je zaključak ciničan, ali jasan i vidljiv: Najveći "antisemita" u svijetu danas je upravo on – Netanyahu. Jer, niko mimo njega tamo nije već učinio toliko toga protiv dobra i mirne budućnosti Izraela, koliko on. Evo u trećem mandatu. 

Teško je u suvremenoj povijesti pronaći lidera koji je toliko odigrao na buđenju samoubilačkog zla kod onih kojima se nametnuo kao heroj pa postigao čudo: Od priznavanja, osuđivanja i sjećanja na monstruozni genocid nad njegovim narodom, "postigao" je najblaže rečeno hlađenje dobrog dijela svijeta nad istorijom te drame. Sa njim Izrael ne može dalje u istoriju onako kako je mislio da je već neupitno. 

Nikakav istorijski PTSP i slični posttraumatski stresni poremećaj, što čini izraelsku populaciju sklonu agresiji predstavljenoj kao "samoodbrana"- kako  je to na svoj način dijagnosticirao ovu priču poznati izraelsko-američki doktor psihologije i pisac Yoav Litvin – ne može opravdati zločin koji je od Netanyahua učinio istinskim antisemitom broj jedan! Nije malo za ulazak u mračnu povijest.