Odluku Ustavnog suda koja je suštinski na tragu postojećeg zakona Ustavni sud donio je s 12 glasova glasova 'za' i jednim 'protiv' Foto: Ustavni sud RH
I dalje će se u Hrvatskoj moći obavljati prekidi trudnoće, a Sabor će u iduće dvije godine morati donijeti novi zakon formalno usklađen s Ustavom. Odlučio je to Ustavni sud povodom prijedloga za ocjenu ustavnosti tzv. zakona o pobačaju iz 1978. godine.
Ustavni sud odbacio je prijedloge za ocjenu ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece kojeg su, uz Hrvatski pokret za život i obitelj prije 26 godina, podnijeli i udruga „U ime obitelji“, Hrvatski katolički zbor „MI“ te još nekoliko građana.
"Nakon ove naše odluke Sabor ni u kojem slučaju ne može zakonom zabraniti pobačaj. Može samo odrediti period u kojem se može izvršiti prekid trudnoće", rekao je Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda, predstavljajući odluku.
Kako je pojasnio, zakonsko rješenje po kojem je dozvoljen pobačaj do 10. tjedna trudnoće nije protuustavan, a ako bi Sabor odlučio suprotno to bi bilo protivno odluci Ustavnog suda.
"Ukoliko bi se dogodilo da Sabor ne bi poštivao ovu odluku preuzeo bi na sebe političku odgovornost da izaziva ustavnu krizu", rekao je Šeparović.
Dodao je i da je nakon ove odluke prostor za eventualni referendum „vrlo sužen“.
Ustavni sud nije ulazio u ocjenu ni kada počinje život, a što su od njega očekivale klerikalne udruge, ni o tome je li pravo na pobačaj ljudsko pravo.
"Prema našem stavu, prekid trudnoće nije ni ustavno ni ljudsko pravo, iako ga tako tumači dio ženskih udruga koje govore o 'reproduktivnom pravu'. No, s druge strane, riječ je o pravu žene na izbor, na slobodno odlučivanje, privatnost i dostojanstvo da odluči hoće li rađati i to isključivo do 10. odnosno negdje do 14. tjedna trudnoće. Nakon toga, zaštita života postaje javni interes", objasnio je Šeparović stav Ustavnog suda.
Prema njegovom mišljenju, Ustavni sud nije povrijedio balans između slobode žene na privatnost i interesa djeteta.
Odluku Ustavnog suda koja je suštinski na tragu postojećeg zakona Ustavni sud donio je s 12 glasova glasova 'za' i jednim 'protiv'.
"Sudac Miroslav Šumanović, koji je glasovao protiv u izdvojenom je mišljenju, suprotno stavu većine, zaključio je da zakon treba i suštinski mijenjati jer je baziran na vrijednostima Ustava iz 1974. Smatra i da Ustavni sud treba odrediti kada počinje život, da nerođenima pripada pravo na život od začeća te da država treba štititi nerođeno biće", kazao je Šeparović.
Od Ustavnog suda se očekivalo da razriješi prijepor i odgovori na pitanje kada počinje život te tako arbitrira između dvije strane – one koja smatra da život počinje začećem pa je to nerođeno biće zaštićeno člankom 21. Ustav koji govori o pravu na život što isključuje pravo žene na prekid trudnoće, i one druge strane koja smatra da život počinje rođenjem pa se na nerođeno dijete ne odnosi članak 21. Ustava i preteže pravo majke.
Ustavni sud zauzeo je stav da Ustav jamči pravo na život „svakom ljudskom biću“, ali da Ustav ne razrađuje pojam „ljudskog bića“, obuhvaća li on uz rođene osobe (čovjeka) i one nerođene. Drugim riječima, Ustavni sud nije ulazio u ocjenu kada počinje život, jer to nije ni određeno Ustavom niti je u nadležnosti Ustavnog suda.
"U nadležnosti Ustavnog suda preispitati je zakonodavstvo kojim se uređuje pitanje prekida trudnoće, kako bi ocijenio je li ono u suglasnosti s ustavnim načelima i vrijednostima, odnosno je li njime ostvarena pravedna ravnoteža između suprotstavljenih prava i interesa do kojih neizbježno dolazi u složenim pitanjima poput ovog - pravo žene da sama odluči o prekidu trudnoće i interesa društva da zaštiti život nerođenog bića. Drugim riječima, zadaća je Ustavnog suda ocijeniti je li zakonodavac u okviru široke slobode procjene pravilno balansirao njihova prava i interese", ističu na sudu.
Pravo na privatnost zajamčeno člankom 35. Ustava uključuje pravo svakoga na slobodu odlučivanja, samoodređenje i dostojanstvo, naglašavaju u Ustavnom sudu. Stoga je pravu na privatnost inherentno pravo žene na vlastiti duhovni i tjelesni integritet, koji uključuje i odluku hoće li začeti dijete i kako će se njezina trudnoća razvijati. Ostajanjem u drugom stanju (bilo planirano ili neplanirano, na dobrovoljan način ili kao posljedica nasilja) žena se ne odriče prava na samoodređenje.
Svako ograničenje odlučivanja žene u autonomnom samoostvarenju, pa tako i želi li iznijeti trudnoću do kraja, predstavlja miješanje u njezino ustavno pravo na privatnost, stoji u obrazloženju odluke.
Ustavni sud utvrdio je da nerođeno biće, kao Ustavom zaštićena vrijednost, uživa ustavnu zaštitu samo do one mjere do koje se ne sukobljava s pravom žene na privatnost. Pravo na život nerođenog bića u tom smislu nije zaštićeno tako da ima prednost ili veću zaštitu u odnosu na pravo žene na privatnost.
Prema odluci Ustavnog suda u suglasnosti je s Ustavom zakonodavno rješenje prema kojem se prekid trudnoće može obaviti na zahtjev žene do isteka 10. tjedna trudnoće, a nakon toga, u suglasnosti nadležnog tijela, samo ako se na temelju medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne može spasiti život ili otkloniti narušenje zdravlja žene za vrijeme trudnoće, porođaja ili poslije porođaja, ako se može očekivati da će se dijete roditi s teškim tjelesnim ili duševnim manama, kad je do začeća došlo u vezi s izvršenjem određenih kaznenih djela, odnosno kada prijeti neposredna opasnost za život ili zdravlje trudne žene ili ako je prekid trudnoće već započet.
Zaključno, Ustavni sud ocijenio je da osporeno zakonodavno rješenje nije poremetilo pravednu ravnotežu između ustavnog prava žene na privatnost i slobodu i osobnost, s jedne strane, i javnog interesa zaštite života nerođenih bića, koju Ustav jamči kao Ustavom zaštićenu vrijednost.
Što se tiče toga da je Ustavni sud naložio izmjene postojećeg zakona u roku dvije godine, to se prije svega odnosi na formalno usklađivanje s Ustavom, jer sadašnji zakon koristi pojedine institute ili pojmove koji više ne postoje u ustavnom poretku Republike Hrvatske. Od novog zakona očekuje se i da odredi edukativne i preventivne mjere tako da prekid trudnoće bude izuzetak.
U prvim reakcijama na odluku Ustavnog suda, iz udruge „U ime obitelji“ su poručili da su razočarani da je Ustavni sud lopticu prebacio na Sabor i zato što nije odgovorio na pitanje kada počinje život.