Valja se kloniti politike, kome je ona što dobro donijela

Vjerojatno mislite da je malo kome teže nego vama. Čak i ako imate posao, budućnost vam je neizvjesna, plaća sve manja. Možda je i ne primate redovito ili preko računa stiže tek minimalac. Za onaj kredit u "švicarcima" rata se davno udvostručila, a ovrhe stižu svakih par mjeseci za neki vrag. Djecu hranite ugljikohidratima, za meso i voće se rijetko nađe.

Teško vam je jer pješačite do posla. Novca za registraciju automobila niste imali, a umjesto da platite kartu za gradski prijevoz, radije ćete štedjeti dok ne skupite dovoljno za zimske čizme jer je kći lanjske prerasla. Švercanje u tramvaju ne dolazi u obzir, sramota je u tim godinama. A na posao treba ići bez obzira stiže li plaća ili ne - date li otkaz, drugi ćete teško naći, a poslodavac vam vjerojatno neće isplatiti ono što vam duguje.

Još vam je teže ako ste jedan od onih 368.065 nesretnika (današnja brojka) prijavljenih na Hrvatski zavod za zapošljavanje koji uzaludno traže posao. Pomoć za nezaposlene odavno više ne primate jer ovaj iščašeni sistem brine samo o onima koji imaju. Možda vam zasuzi oko dok vam radnik Elektre isključuje struju iako ste dužni tek dva mjeseca, a bogatima vlasnik te iste Elektre prašta stare milijunske dugove.

Ali uvijek ima onih kojima je gore. Zato onima slabijeg srca savjetujemo da ne čitaju dalje. U redu, nemojte reći da vas nismo upozorili.

Ime nesretne žene je Brankica Crljenko. Za one koji ne znaju, riječ je o bivšoj saborskoj zastupnici SDP-a. Ne morate se stidjeti, njezino ime ste ionako teško mogli upamtiti. Sanader-Kosorovoj vladi postavila je ukupno pet pitanja u Aktualnom prijepodnevu, a u raspravama je govorila 69 puta (44 pojedinačne rasprave i devet replika). Neki će reći da nije malo, ali daleko je to od njezine kolegice Ingrid Antičević Marinović koja je u istom mandatu govorila 819 puta.

Elem, nakon te turbulentne, naporne i neizvjesne četiri godine, tijekom kojih je nekako uspjela pronaći vremena za diplomu Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije, uslijedili su izbori na kojima je SDP s partnerima pobijedio. Veselje zbog izbornog uspjeha kratko je držalo ovu Šibenčanku jer je u izbornoj noći ostala bez posla saborske zastupnice. A onda joj se nešto dogodilo s mobitelom. 

“Znate, otkako sam izašla iz Sabora, moj mobitel je prestao zvoniti, a samo rijetki su bili oni koji se na moj poziv odazivali. Zamislite kako je to kad vam se netko pored koga ste četiri godine sjedili u saborskim klupama više ne želi javiti na mobitel”, progovorila je o svojoj tužnoj sudbi Crljenko neki dan portalu Tris.com.hr, u intervjuu koji više sliči kakvoj satiri nego krajnje ozbiljnoj ispovijesti. 

Kako bilo, u tom je trenutku, kaže, shvatila da je potpuno sama i priznaje da je to bilo najteže razdoblje u njezinu životu. “Ali, nešto sam naučila i tada sam sebi čvrsto obećala: Nikad više neću dozvoliti da ovisim o politici!”, zarekla se Crljenko.

Prije zastupničkog mandata radila je kao direktorica šibenskog Centra za socijalnu skrb, ali je dala otkaz nakon premještaja na Markov trg. Iako je desetak mjeseci bila bez posla, te krizne 2011. godine socijalnoj skrbi se nije htjela vratiti. “Tu sam došla do mjesta direktora i da mi je netko ponovo ponudio to mjesto, a nije, vjerojatno bih ga odbila”, objašnjava, dodajući da joj je trebala promjena. Pa jasno, bilo bi se potpuno deplasirano vraćati na direktorsko mjesto da joj ga je netko ponudio (a nije), valjda će iskrsnuti nešto bolje. Osim toga, ionako se zarekla da više neće ovisiti o politici.

Pa se zaposlila kao voditeljica Ureda uprave Hrvatske lutrije, državnog poduzeća poznatog po tome da strogim natječajima pokušava probrati najbolje kojima onda daje priliku da naporno rade za malen novac. Uostalom, i samog šefa HL-a se bira natječajem. Doduše, natječu se u Vladi tko će imati veći utjecaj pri imenovanju ovog čovjeka, a onda konačnu odluku krajnje transparentno donose na zatvorenom dijelu sjednice. Da je sve stvar natječaja, tvrdi i akterica ove teške ljudske priče, svjesna da se ljudi pitaju kako je dobila posao. “Kako? Pa jednostavno, javila sam se na natječaj, ispunjavala sam sve uvjete, i bila sam primljena“, priča Crljenko, a na novinarsko pitanje koliko je tome suflirala politika, priznaje da joj je pomogao “jedan jedini kolega”, ne želeći otkriti koji.

Upornim radom i zalaganjem ova marljiva SDP-ovka, koja više nikad ne želi ovisiti o politici, uspjela je i napredovati pa je s prvim danom siječnja 2014. imenovana (opet) direktoricom tog istog Ureda uprave, u državnoj firmi kojoj SDP postavlja šefa. U ovom slučaju nije riječ tek o nekom bezveznom direktorskom mjestu, riječ je o poziciji koja pod sobom ima nekadašnje tajništvo, pravnu službu, korporativnu sigurnost i unutarnju kontrolu. Očito taj posao nije previše zahtjevan, pa je ova predana bivša zastupnica ujedno postala i vršiteljica dužnosti direktorice Ureda za strateški razvoj (koji pak pod sobom ima kadrovsku i kontroling).

Upravo ju je ta druga pozicija posebno iznenadila, priznaje. “To mi je dodatna satisfakcija, nešto kao melem na ranu, dokaz da me ljudi cijene, da poštuju moj rad. A dugo sam mislila, i to sam na svome facebook profilu i napisla, da mi se cijeli svijet ruši…Imaš fakultet, iskustvo, znanje… i nigdje posla za tebe. Teško mi je to bilo shvatiti. Pogotovo kad bih vidjela kakvi se ljudi favoriziraju i imaju podršku, posebno u politici. Po meni, onaj tko nema formalne uvjete da može biti ministar u vladi, taj ne bi mogao biti ni zastupnik. Samo u politici možete biti što god hoćete iako nemate kvalifikacija ni obrazovanja. Zato sam sretna da sam bez političke pomoći uspjela”, zaključila je direktorica.

Ova tužna priča sa sretnim završetkom dokazuje da se ustrajnost isplati. I redovno praćenje natječaja za posao. Politike se svakako treba kloniti, kome je ona što dobrog donijela.