Vrijedi li više 18 saborskih zastupnika ili sedam dječjih života?

U trenutku pisanja ovog teksta, peticiju Zaklade Solidarna i Centra za mirovne studije "Svako bolesno dijete ima pravo na šansu za život!", koja je jučer pokrenuta, potpisalo je 21.333 građana. Peticija je potaknuta akutnom ugroženošću zdravlja i života sedmero djece koja boluju od maligne bolesti neuroblastoma, a liječe se u Dječjoj bolnici Zagreb u Klaićevoj ulici, kojoj HZZO nije odobrio dodatna sredstva za nabavku novog lijeka koji im jedini povećava šanse za preživljavanje 10 do 20 posto. Za lijek koji bi mogao pomoći bolesnoj djeci Dječja bolnica nema 10,5 milijuna kuna, koliko on košta.

V.d. ravnatelja Klinike za dječje bolesti Zagreb dr. Zoran Bahtijarević ovoga je tjedna u dramatičnom javnom apelu poručio da on neće biti taj koji će odlučivati kojem će djetetu pružiti mogućnost da preživi. Dr. Bahtijarević u nemogućoj je i neizdrživoj poziciji, jer trošak liječenja sedmero bolesne djece iznosi 10,5 milijuna kuna, a cijeli godišnji proračun bolnice za skupe lijekove iznosi devet milijuna. Doveden je u ljudski nepodnošljivu situaciju da se u donošenju odluke, kao liječnik, mora voditi ekonomskim, a ne medicinskim razlozima i argumentima. HZZO, pak, lijek nema na svojoj listi pa ga ne može ni platiti (za razliku od Slovenije i Srbije, koje ga imaju), a proizvođač nije ni tražio uvrštenje na hrvatsku listu jer mu je naše tržište premalo, time i financijski neatraktivno.

Nakon hitne reakcije i masovnog odaziva građana na peticiju, danas poslije podne priopćenjem se oglasilo i Ministarstvo zdravstva koje kaže "kako su 13. lipnja na kolegiju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Ministarstva zdravstva imenovali povjerenstvo u kojem se nalaze onkolozi koji se bave solidnim tumorima u djece i odraslih, u vezi sedmero bolesne djece iz Klinike za dječje bolesti Zagreb. Povjerenstvo će se sastati u ponedjeljak, 19. lipnja, i izreći svoje mišljenje o lijeku Dinutuximab Beta, kako bismo onda po uvidu u mišljenje povjerenstva mogli poštovati dobivene smjernice".

Premda lijek Dinutuximab beta, prema pojašnjenju dr. Bahtijarevića, ne garantira izlječenje svima nego samo povećava šansu preživljenja za 10 do 20 posto, zaklada Solidarna i Centra za mirovne studije istaknuli su, u ime potpisnika peticije, Vladi tri zahtjeva:

"1) da Vlada u ponedjeljak 19.6. na izvanrednoj (telefonskoj) sjednici donese odluku o izravnoj dotaciji 10.5 milijuna kuna Klinici za dječje bolesti Zagreb za potrebe hitne nabave novog lijeka za sedmoro malih pacijenata oboljelih od neuroblastoma izravno od proizvođača;

2) da Vlada naloži da HZZO u najkraćem roku odobri povećanje mjesečnog limita za dodatnih 2.5 milijuna kuna Klinici za dječje bolesti Zagreb mjesečno, i to već od narednog mjeseca;

3) da Vlada zaduži HZZO da u suradnji s Ministarstvom zdravstva i bolnicama do jeseni napravi procjenu potrebu izdvajanja za izvanredne zdravstvene situacije i rijetke bolesti te osnuje Krizni zdravstveni fond od strane HZZO-a i Ministarstva zdravstva za tu namjenu, s fleksibilnijim mehanizmima dotacija za hitne i posebno skupe potrebe".

I dok za djecu koja možda mogu dobiti šansu za život državna vlast ne pokazuje osobiti interes, za hrpu nepotrebnih i besmislenih troškova novca u državnom proračunu itekako ima.

Evo, uzmimo ovih (za sada) više od 21 tisuće potpisnika peticije za spas sedmero djece. Pretočimo li taj broj potpisa u broj glasova na izborima u studenom prošle godine, riječ o prosječno po dva izborena mandata po izbornoj jedinici. A svaki saborski zastupnik, koji se ni sekunde ne mora pojaviti na svom radnome mjestu niti znati bilo što o bilo čemu – dovoljno je samo da bude pokoran stranačkom voždu, košta nas oko 580 tisuća kuna na godinu. A stvar s berivima tih beskorisnih tipova, od kojih vjerojatno 80 posto po svom doprinosu općem dobru u društvu ne zaslužuje ni lipe, stoji ovako: prosječna mjesečna plaća je oko 15 tisuća kuna, na to se nadograđuje 1500 kuna mjesečnog paušala, 1000 kuna za odvojeni život, dodatno idu dnevnice i putni troškovi, a zastupnici koji žive više od 50 kilometara od Zagreba imaju pravo na korištenje službenih stanova ili plaćenu najamninu do 2500 kuna te podmirenje režijskih troškova do 500 kuna. I to sve za "običnog" zastupnika. Onima koji obnašaju neke dužnosti u parlamentu, naravno, mjesečno stiže više u novčanik. Na sve to, stranka po svakom zastupniku dobiva godišnju "glavarinu" od 331.887 kuna.

Dakle, za 10,5 milijuna kuna država uhljebljuje 18 saborskih zastupnika na godinu, od kojih se malo koji može podičiti da radi u korist građana. Za isti taj iznos može se pokušati spasiti sedam dječjih života.

Inače, političkim strankama u ovogodišnjem državnom proračunu namijenjeno je više od 51 milijun kuna, i u toj iznos nisu uračunata sredstva koja im pristižu iz lokalnih budžeta.

Slično podsjećaju i inicijatori građanske peticije - "živimo u državi koja je javnim novcem financirala Agrokor, desetke milijuna kuna troši na nabavke automobila za službene potrebe, u vojsku dodatno ulaže više stotina milijuna kuna, plaća milijunske otpremnine za menadžere javnih tvrtki i naručuje nizove skupih vanjskih studija uz mnoštvo državnih službenika. Ako u takvoj državi nema dovoljno novaca za teško bolesnu djecu, onda to nije pravedna država koju smo htjeli i država za koju su mnogi dali živote.

Ova Vlada može ući u povijest kao Vlada koja je dala šansu za život ili kao Vlada koja se odrekla ljudskosti i trenirala proračunsku strogoću na najslabijima među nama – bolesnoj djeci".

Zaboravili su se spomenuti sramote od saboskog zastupnika Željka Glasnovića za čiju je ruku premijer Andrej Plenković, prema proračunu bivšeg ministra branitelja Predraga Matića, platio 1,3 milijarde kuna za isplatu prava pripadnika HVO-a.

Zaklada Solidarna i Centar za mirovne studije i dalje pozivaju "sve građanke i građane, roditelje, braću i sestre, udruge, zaklade i sve druge organizacije da potpišu peticiju i podrže svu bolesnu djecu i sve zdravstvene radnike koji se za njih brinu u Klaićevoj bolnici".

Peticiju možete potpisati ovdje.

Usput, kamo su nestali hodači za život? Mimikrirajući svoj križarski rat za zabranu pobačaja patetičnim hodom za pravo na život nerođene djece, za živote rođene i bolesne djece očito nisu nimalo zainteresirani. 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu