Danas je kritičko pisanje o ustašama stvar prvorazredne novinarske i građanske dužnosti, s obzirom na tendencije aktualne hrvatske vlade i sve ono što se u hrvatskom društvu događa Foto: FaH
Hrvatsko novinarsko društvo, na Dan slobode medija, podijelilo je jučer svoje godišnje nagrade. Za novinarku godine izabrana je Elizabeta Gojan, novinarka HRT-a koja je u ožujku prošle godine dobila izvanredni otkaz zbog istupa u javnosti bez odobrenja rukovodstva javne televizije. Nagradu za radijsko novinarstvo dobila je novinarka HR3 Ljubica Letinić za dokumentarac Zametnuta kartografija, a nagradu za snimateljski prilog na televiziji osvojila je ekipa RTL televizije za snimku izbjegličke krize korištene u dokumentarnom filmu Hrvatska: Put spasa?, dok je za životno djelo nagrađen fotoreporter Feđa Klarić.
Najboljim internetskim radom objavljenim prošle godine ocjenjivački odbor je proglasio serijal o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP) Hrvoja Šimičevića, objavljenim na neprofitnom portalu H-alter, čiji je govor u HND-u privukao najviše pažnje pa ga donosimo u cijelosti.
Izuzetno mi je drago da je baš ova tema dobila nagradu. Ne zato što sam ja dobio pet tisuća kuna, nego stoga što je riječ o jednoj od najbitnijih tema u Europi i Hrvatskoj u posljednjih desetak godina. Da je tako, pokazalo je i jučerašnje masovno curenje dokumenata o TTIP-u, potvrđujući da se radi o direktnom udaru na demokraciju svih europskih država, ali i američkog naroda. Udar na zdravstvo, udar na radnička prava i sve ono što i hrvatska Vlada tijekom posljednje dvije godine poriče.
U tekstovima sam se bavio upravo hrvatskim primjerom provođenja propagande na razini politike. U ovom trenutku hrvatske korporacije kreiraju pregovaračke pozicije hrvatske države, a za to vrijeme korporativni lobisti pišu studije koje bi trebale “potvrditi” kako je sporazum o slobodnoj trgovini “izvrstan za Hrvatsku”.
Budući da su ovom prigodom novinari u fokusu, treba reći da komercijalni, pa i javni mediji, na žalost, nisu odveć pratili ovu temu. Ako su je pratili, to je bila gola propaganda koja se širila iz Banskih dvora i Bruxellesa. Ono malo što su pratili, dakle, to je bilo potpuno kontra interesima javnosti i građanstva.
Na žalost, ovu temu su zasjenile druge. Kako to obično biva, ponajviše ona o ustašama i partizanima, za koju ne kažem, da ju nije trebalo pratiti. Dapače, danas je kritičko pisanje o ustašama stvar prvorazredne novinarske i građanske dužnosti, s obzirom na tendencije aktualne hrvatske vlade i sve ono što se u hrvatskom društvu događa.
Kad smo kod ustaša i njihovih simpatizera, jedan od prvih poteza ministra kulture Zlatka Hasanbegovića je bilo “bagerisanje” neprofitnih medija, tako da je ukinuo sve dotacije. Zadnja odobrena sredstva traju do listopada ove godine, a sve nakon toga predstavlja veliku neizvjesnost. Ali ja mislim da su neprofitni mediji nešto najbolje, što se dogodilo na postkriznoj hrvatskoj medijskoj sceni. Neprofitne medije čine ljudi koji su dobili otkaze ili jednostavno više nisu htjeli sudjelovati u strukturnoj korupciji koja je ukorijenjena u hrvatskom mainstream novinarstvu.
Pritom mislim na umreženost marketinga, urednika, vlasnika medija i, nažalost, dobrog dijela novinara koji na to pristaju i sustavno potiču status quo, gdje novinarstvo sve više prestaje biti čuvarem demokracije, a postaje pretorijanskom gardom nekih imaginarnih nacionalnih svetinja. To je posebno vidljivo otkad je nova vlada preuzela vlast.
Unatoč ukidanju dotacija neprofitnim medijima, vjerujem da će cijeli taj sektor preživjeti, upravo zato što ga rukovodi prvenstveno strast, a ne financijska dobit. Riječ je, dakle, o ljudima koji za četiri i pol hiljade kuna predano rade svoj posao, lišeno bilo kakvog senzacionalizma, pišu dakle o mnogim važnim temama i radničkim pravima, za razliku od brojnih mainstream medija - koriste riječ “radnici”.
Da, radnici, umjesto “djelatnici”.
Kada dođe listopad i nestane ono malo novca koji je uzela ova Vlada, vjerujem da će, ako ništa drugo, doći do gerilskih metoda borbe. Da to izrazim jezikom koji će aktualni ministar kulture razumjeti, možda će doći do “povratka u šumu”. A svi znamo što se dogodilo posljednji put kad je do toga došlo: “heroji, mučenici i šehidi” nisu nabolje prošli. Hvala lijepa!