Sanja Despot
<p>Kao novinarka i urednica prošla više redakcija dnevnih i tjednih novina, a nije izgubila strast za novinarstvom, ni uvjerenje da je ono potrebno.</p>
Kako je to samo tipično za nas - umjesto da nam se kao zemlji koja je najdulje i najteže od svih pregovarala za članstvo u Europskoj uniji dopusti da barem taj jedan dan dostojno proslavimo ulazak u željenu zajednicu, osjetimo se Europljanima, samo pet dana prije 1. srpnja mi se opet sramotimo. Kako je protjecalo službenih pet godina i devet mjeseci pregovora (i duga natezanja prije formalnog otvaranja pregovora u listopadu 2005.), tako nam protječe i sama "svečana" završnica - red skrivanja nogu, pa red pritisaka da se zločestoj djeci pokaže što je pristojno ponašanje.
To što je njemačka kancelarka Angela Merkel otkazala svoj dolazak u Zagreb na proslavu ulaska u EU ne znači, naravno, samo automatsko snižavanje razine visokih gostiju (ipak je ona, bez obzira na visoko izaslanstvo europskih institucija koje će doći, stvarna vladarica Europe), to je poruka poslana i Zagrebu i drugim europskim čelnicima. Kancelarka Merkel ne dolazi jer želi naglasiti važnost naloga za uhićenje Josipa Perkovića i njegovo stupanje na snagu 1. srpnja. To što je kao službeno objašnjenje ponuđena pretrpana satnica samo joj daje manevarski prostor da se ne pojavi, bez obzira na to kako se hrvatska vlada danas, sutra i u preostalih nekoliko dana do 1. srpnja odredi o slučaju Perković.
Otkazivanje dolaska kancelarke Merkel samo je kruna na niz nespretnosti koji prate pripremu svečanog dolaska Europske unije u Hrvatsku u noći na 1. srpnja.
S više-manje gotovim programom i cjenikom predstave, predsjednik Radne skupine za obilježavanje pristupanja EU Tomislav Saucha i redateljica svečanosti na Trgu Dora Ruždjak prvi su put službeno upoznali javnost tek prošlog petka. Naveli su da se na svečanosti očekuje oko 120 visokih uzvanika iz svijeta - prisutan je cijeli vrh Europske unije i zemalja iz hrvatskog neposrednog okružja, uključujući i smještanje na istu platformu predsjednika Srbije Tomislava Nikolića i predsjednice Kosova Atifete Jahjage.
Nije se u petak, međutim, znalo tko će doći iz zemalja koje uz Njemačku predstavljaju glavnu polugu EU-a. Iako smo se trudili, do pisanja ovog teksta nismo saznali tko će doći iz Francuske, a odgovor još ne nudi ni britanska diplomacija. U Veleposlanstvu Velike Britanije uvjeravaju nas da to što se još ne zna tko dolazi nije stvar političke prirode, nego tehničkog usklađivanja satnice, ali nakon današnjeg pritiska iz Berlina i Bruxellesa na takva se obrazloženja sada može gledati sumnjičavo.
Za vrh Europske unije ulazak Hrvatske u tu zajednicu dokaz je da je EU još poželjna udavača i, kako smo čuli, uz predsjednika Europske komisije, Europskog Vijeća i Europskog parlamenta, predstavnika europskih institucija došlo bi još više da broj mjesta uzvanika kojima se može jamčiti sigurnost nije ograničen. To što u Zagreb iz SAD-a stiže samo Philip Reeker ne bi trebalo čuditi jer je Americi stalo demonstrirati kako je EU entitet koji vodi svoju autonomnu politiku (sva njihova posredovanja tijekom naših pregovra s EU-om bila su ispod žita). A što se samog Reekera tiče, iako je njegova formalna funkcija pomoćnik zamjenika američkog državnog tajnika, teško da se može naći Amerikanac koji je bio jače involviran u procese koje je zadnjih godina hrvatska vanjska politika vodila kako bi se probila u EU (a i ostatak regije poznaje doslovce kao svoj džep).
Dobro, iz Njemačke nam, dakle, stiže Michael Georg Link, državni ministar u Ministarstvu vanjskih poslova, a ni drugi "veliki" neće poslati nikog višeg. Možda nam se, eto u inat A. Merkel s kojom sada vodi rat, ukaže turski premijer Tayip Erdogan, ako mu to prilike u Turskoj budu dopuštale (ni Turska još nije službeno objavila koga šalje na svečanost), a bit će tu i mađarski ne-miljenik Europe Viktor Orban. Na veliku predstavu o pomirenju u regiji već je ionako bačena sjena nakon otkazivanja regionalnog summita na koji se zbog Nikolićeva odustajanja odlučio predsjednik Ivo Josipović.
O organizacijskim problemima proslave poput zamjene redatelja samo dva mjeseca prije svečanosti, problemima sa sponzorima zbog kojih se proslava ne može pohvaliti baš nekim velikim imenima i sličnim trivijalnostima vjerojatno je već sada deplasirano pisati jer su problemi "lex Perković" već ionako prešišali taj 1. srpnja i Vladu preselili izravno u 2. srpnja, datum kada više nema mrdanja jer je Hrvatska članica koja se o svojoj politici mora dogovarati s drugim članicama. A u vrijeme pregovora, eto, nije mogla uložiti zadršku na provedbu europskog uhidbenog naloga.