Goran Borković
<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>
Ako potpredsjednik Vlade Branko Grčić zna da porezne obveznike dolazak Ikee u Hrvatsku nije koštao 300 milijuna kuna, zašto ne kaže koliki je točan iznos Foto: FaH/Damir SENČAR
Eto, završilo je i to. Na sreću, bez tragedije i tjednima najavljivanog stampeda namještaja željnih Hrvata. Ikea je svečano otvorena, vrpcu je presjekao predsjednik države Ivo Josipović, a u Rugvici su bili i potpredsjednik Vlade Branko Grčić i ministrica graditeljstva Anka Mrak Taritaš, koja će, objavila je, u švedskoj korporaciji kupiti posteljinu, ali tek kada prođe gužva.
Gužve je bilo, ali očito premalo. Jer da nije premalo, ne bi se digla takva kuka i motika na hejtere Ikee. Hejteri su oni, ako niste znali, čije oduševljenje činjenicom da je Ikea napokon došla u Hrvatsku nije bilo izraženo u mjeri kakvu su priželjkivali ikeisti. Ikeisti su, pak, građani koji su na suprotnoj strani od hejtera i najradije bi ovima iskopali oči jer ne vide sve blagodati kojima nas je počastila Ikea. Ali ne daju se ni hejteri, pa traže i dlaku u švedskim okruglicama od mesa, naveliko serviranima uz autohtona hrvatska jela na ukusno dizajniranim stolcima pokraj Dugog Sela, tamo prema Kutini i Slavonskom Brodu. Imate izlaz, piše na njemu, ako ste ogladnjeli ili nemate na čemu spavati, ne možete pogriješiti. I nema cestarine.
Među hejtere je svrstan i portal koji čitate. Ikeistima je živce podigao Forumov tekst o korištenju javnog novca za potpore Ikeinu ulasku na hrvatsko tržište. Autor, inače i potpisnik ovog komentara, tako je za jedne džihadist koji ništa ne razumije, za druge pretenciozni navlakač teme, za treće zadrigli ljevičar kojem ništa na svijetu nije mrskije od slobodnog tržišta, a za četvrte jednostavno idiot – jer protiv Ikee može biti samo takav.
Naravno da ništa od toga nije istina, osim možda ovog zadnjeg. Štoviše, Ikea mi je važna baš kao i svaki drugi trgovac ili proizvođač namještaja. Lesnina, Flexa, Šavrić, Šipad, Prima… Teško mi je odrediti emocionalni odnos prema takvim tvrtkama. Nekako mi je draži obrtnik Iva iz Samobora koji je sastavio čvrste i oku ugodne police na kojima držimo knjige. Malo mi je blesavo voljeti Ikeu, a mrziti Flexu; imati ljubavni odnos s Bauhausom, a prezirati Baumaux; padati ničice pred Metroom, a pljuvati Getro; patološki se vezati uz City Centar West, a popišati se na City Centar East; do ludila obožavati Toshibu, a u smeće baciti Lenovo; svršavati na Juice od Jamnice nasuprot onom od Lera…
Sjećam se kako je jednog tipa u našim tinejdžerskim danima siledžijski raspoložen otac tjerao da, ako ga već hoće voziti, mora oprati njegov automobil i – pritom pjevati. Tako se ponašaju i marketinški stručnjaci. Nije dovoljno što kupujete i tako ostavljate svoj novac u jednoj, k vragu, ipak samo prodavaonici namještaja, nego je usto morate i voljeti. Morate iskreno vjerovati u nju. U njezinu ideju (kakvu ideju može uopće imati korporacija osim da smisli priču kako bi maksimizirala profit), u njezinu misiju (što je to?, da prehrani onu azijsku sirotinju koja za 50 dolara cijeli mjesec drlja njihove police?, mo'š mislit!), u njezin demokratski dizajn (a što je tek to?)!
I što ako ne vjerujete, nego vam samo treba krevet, a nemate dovoljno love da kupite onaj koji doista vrijedi, pa otiđete u Ikeu. Što će onda s vama? Hoće li vas poput onog jušnog nacista iz kultne epizode Seinfielda otjerati iz prodavaonice? Sumnjam, jer se ispod glazure krije, naravno, nešto sasvim drugo - goli financijski interes uobičajen za svaku korporaciju. Koja bi, inače, bila njezina svrha?
Ali, čemu onda poruke tipa "Otvoreni smo kako bi ti uz nas srce bilo na pravom mjestu", koje zvuče kao da ih je napisala namiguša iz šestog C u svom spomenaru misleći na onog mlatimudana iz osmog A.
OK, imate ormare, police, lampe, posteljinu, čaše, pladnjeve, lustere, vilice, jastuke, prekrivače, švedske okruglice, fotelje, stolce, stolove, tepihe, ladičare, umivaonike, ručnike… I što sad? Zašto nas zbog toga tjerate da vas volimo? I to za naše pare.
Potpredsjednik Vlade Grčić na otvorenju dućana obrušio se na novinare koji su ga se usudili pitati je li iznos od 300 milijuna javnog novca potrošenog za potporu Ikeinu dolasku u Hrvatsku ipak malo prevelik izdatak za krahiranu državu. Podatak je to temeljen na onom već spomenutom Forumovu tekstu. Grčić je rekao da – nije točan. Novinari su bili uporni i pitali koliko je onda ovaj sretni događaj koštao porezne obveznike. Naravno, nije odgovorio. Nešto je palamudio o zaslugama ove Vlade u čijem je mandatu ostvaren takav grandiozni uspjeh i zaposleno tristotinjak ljudi.
Tek je kazao da je Ikea sa 100 milijuna kuna (80 posto investicije) pomogla u gradnji novog cestovnog čvora za izlaz s autoceste. Mi smo dali ostatak. Zaboravio je pritom da je država preko HAC-a platila 110 milijuna kuna premještanje naplatnih kućica, čime se budućim kupcima omogućio besplatan pristup Ikei. A trebao bi znati. Odluke je donijela Vlada, doduše ona HDZ-ova, 2011. godine. Evo ih ovdje.
"Zaboravio" je očito i da je Ikea većim dijelom kupila poljoprivredno zemljište koje je kasnije prenamijenjeno u građevinsko, što se također treba ubrojiti u neizravne potpore koje su Šveđani dobili od Zagrebačke županije i općine Rugvica. Grčić je rekao da iznos svakako nije 300 milijuna kuna. Pa koliki je? Ako ne zna on, mi ćemo doznati, svečano obećavamo!
Do tada, ostaje vam Ikea. Ako uopće imate novca i za nju. Ako i nemate, svakako se čuvajte i držite vrata zaključana, jer Šveđani misle ozbiljno. Da ne misle, ne bi u četvrtak s naslovnica svih nacionalnih dnevnih novina poručili ovo: "Bit ćemo sasvim otvoreni. Želimo se useliti k tebi."