"Uvjeren sam da će Josipović reagirati na veliku Vladinu prevaru o vađenju nafte i plina u Jadranu"

Preopasno, nerazumno i nepotrebno! Reakcija je to ekološke udruge Eko Kvarner, nakon objave da je Vlada na zatvorenoj sjednici donijela odluku o dozvolama za istraživanje i eksploataciju nafte i plina na Jadranu koje su dobili Marathon Oil, OMV, Eni, Medoilgas i Ina.

Ova reakcija, odnosno priopćenje u kojem obrazlažu što sve zamjeraju Vladi, objavljena je na internetskim stranicama udruge uz Stratešku procjenu utjecaja na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, dokument za koji tvrde da nije prošao čak ni internu ocjenu u tijelima Vlade. Bio je to povod za razgovor s predsjednikom udruge Vjeranom Piršićem.

U priopćenju koje ste objavili nakon sjednice Vlade, navodite između ostalog da je vama relativno prihvatljivo vađenje plina, ali ne i nafte. Zašto ste reagirali tek sada kada su odobrene dozvole za istraživanje?

Priopćenje je nastavak priče koja traje evo već više od godinu dana. Cijelo smo vrijeme aktivni, iako nismo stalno bili u medijima, i to iz jednog jednostavnog razloga, a to je da smatramo kako je cijela ova priča jedna velika prijevara. Po svim informacijama koje imamo nafte u Jadranu nema, odnosno ono malo što je ima, disperzirana je na različitim područjima i dubinama. Ljudi koji se tom temom bave više desetljeća, kažu da je to jedna velika predstava za javnost jednog nesposobnog ministra jedne nesposobne Vlade. 

Oprostite, tvrdite zapravo da ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak i cijela Vlada u izbornoj godini umjetno „podgrijavaju“ optimizam s pričama da ćemo zbog vađenja nafte biti bogati kao Norveška?

Da! To je, između ostalog, i ministar koji je za ulaganje u termoelektranu Plomin C izabrao japansku tvrtku Marubeni, za koju je FBI na svojim službenim stranicama objavio da je visoko koruptivna. Ako ministru nije važno mišljenje FBI-ja o tvrtki koju je angažirao, onda mi to sve skupa sliči na likove iz TV serije Monty Python i Mućke.  Osim toga, nemojmo zaboraviti da je norveška tvrtka Spectrum koja je vršila seizmička ispitivanja posao dobila bez javnog natječaja, a i odluka o dozvolama za ovo daljnje istraživanje donesena je iza zatvorenih vrata, odnosno na zatvorenom dijelu sjednice Vlade. Sve je zapravo skandalozno i vjerojatno su prekršeni mnogi zakonski i podzakonski akti RH i EU. Takve se odluke ne mogu donositi bez čvrstog stava struke, koja treba utvrditi sve rizike takvog posla kao i  tko i kako treba reagirati u rizičnim situacijama. Toga u dokumentu koji smo objavili nema, a studija nije prihvaćena ni u svim tijelima Vlade. Ili, ako hoćete još plastičniji odgovor, to nas približava demokratskim standardima Nigerije, a ne Norveške.

Proces istraživanja identičan je i za plin i za naftu. Jednako je invazivan i neovisno o tomu što se traži (plin ili nafta) mogu se dogoditi akcidenti (erupcija nafte, izlijevanje dizela, uljne i sintetičke isplake, curenje tekućine iz seizmičkog kabela...). Dakle, i jedno i drugo je potencijalno opasno, ali vi reagirate samo zbog moguće eksploatacije nafte. Zbog čega?

Nisu primarni problem same istražne radnje, nego moguća eksploatacija nafte. Plin se, sudeći po iskustvu koje imamo s petnaestak platformi na sjevernom Jadranu te stotinjak u Italiji, do sada nije pokazao opasnim. Nije bilo ozbiljnijih incidenata niti ekoloških šteta, a kad bi ih i bilo – bile bi više u atmosferi. Kod vađenja nafte je drukčije, štete se mogu osjećati desetljećima. Tu su bitni i konfiguracija terena te morske struje. Kad je obala samo pijesak, šteta se može donekle lakše sanirati. Međutim, mi uglavnom imamo kamenu obalu koja je živa, u kojoj žive prstaci, alge..., a morske struje izbacuju sve na našu obalu. Dakle, u slučaju havarije, bilo tankera ili bušotine, imali bi štetu od više desetljeća. Nafta se u sedimentu može zadržati i do 30 godina... Plin je najmanje loše fosilno gorivo i on je vrlo bitan za tranziciju u post-fosilno društvo.

Zagovornici eksploatacije nafte lako vam mogu uzvratiti protuargumentom da su i Norveška i mnoge druge zemlje sasvim sigurno svjesne opasnosti koje nafta može izazvati, ali je vade i lijepo žive od te djelatnosti.

Kao što sam već rekao, ne možemo se uspoređivati ni s Norveškom ni s bilo kojom drugom uređenom zemljom. Prvo, nemamo toliko nafte da bi od nje mogli lijepo živjeti, a drugo nemamo ni Vladu ni institucije koje bi mogle pratiti da se eksploatacija radi u što sigurnijim uvjetima. Mi smo više kao Nigerija, gdje je Shell plaćao vojsku da puca u mirne prosvjednike. Naime, kako je objavio britanski Guardian, u jednom sudskom spisu otkriveno je da je Shell 90-ih godina plaćao nigerijsku vojsku da puca u ljude koji su se protivili zagađenju naftom. Iz sličnog su se razloga prošlo ljeto masovno pobunili i Talijani. Njihovi aktivisti tvrde da je talijanska Vlada „skinula gaće“ Shellu, odnosno da se naftnim kompanijama bezrazložno daju velike povlastice. Nadalje tvrde da se zbog pojačane eksploatacije osjete štete i u turizmu i u ribarstvu, te da se zbog svega toga i koči razvoj alternativnih – obnovljivih izvora energije.

Dobro, koja je onda alternativa nafti? Post-fosilno društvo, odnosno obnovljivi izvori energije?

Sve razvijene zemlje razgovaraju samo o jednom, kada i kako će se riješiti o ovisnosti o fosilnim gorivima. Konkretno, 23. studenog 2006. imao sam čast biti u švedskom parlamentu i slušati raspravu upravo na tu temu. Nakon rasprave donesena je odluka da se do 2030. moraju riješiti ovisnosti o fosilnim gorivima za 50 posto i to korištenjem energije iz biomase i geotermalnih izvora. Danska si je dala u zadatak da se u potpunosti riješi ovisnosti do 2035. godine... Sve razvijene zemlje idu u tom smjeru jer shvaćaju da zbog klimatskih promjena, upitnih zaliha i velikog zagađenja, nećemo moći još dugo koristiti fosilna goriva i na tu se činjenicu na vrijeme pripremaju. Dakle, ono što je po meni u ovom trenutku u Hrvatskoj prioritetno, jest napraviti plan tranzicijske Hrvatske u post-fosilno društvo.

Nemam dojam da se kod nas išta ozbiljno radi po tom pitanju...

Na tu temu je napravljeno više vrlo kvalitetnih doktorskih radnji, koje su pokazale da se kombinacijom sunca, vjetra, biomase, plina i hidroenergije u reverzibilnim hidroelektranama, može ići prema energetskoj neovisnosti. Prilika je to i za razvoj gospodarstva te otvaranje mnogih radnih mjesta. Mi smo sada na takvoj razini da Hrvatska za fotonaponske elektrane odobrava godišnju kvotu koju Njemačka instalira u samo jednom danu, iako ima daleko manje sunčanih sati. Dakle, odgovor na vaše pitanje bi bio da smo mi trenutačno taoci lobija koji zagovaraju fosilno gorivo i političara koji si od tih lobija žele izkokošariti kakvu proviziju.

Moram se ograditi od ovog zadnjeg što ste rekli u vezi provizija. Bilo bi dobro da za takvu tvrdnju imate nekakav dokaz. Nego, član ste ORAH-a, stranke koja podržava kandidaturu Ive Josipovića za predsjednika. Jeste li s njim razgovarali o ovoj temi, kakav je njegov stav i jeste li i druge predsjedničke kandidate upoznali s mogućnostima koje pružaju obnovljivi izvori energije?

Da, osobno sam prošle godine poslao mail predsjedniku Josipoviću, kada sam shvatio da podržava vađenje nafte iz Jadrana. On me nakon toga pozvao na Pantovčak, i ja sam mu zajedno s još nekoliko kolegica i kolega, prezentirao podatke koje imamo i objasnio zbog čega se protivimo svemu tome. Koliko znam, on je te podatke provjerio kod drugih eksperata. Nakon toga smo mu kod nas na Krku predstavili plan da otok na kojemu živim do 2030. postane energetski neovisan. Taj naš plan kojeg su sa 800.000 kuna financirali njemački porezni obveznici (njemačka vlada), podržali su inače svi gradski i općinski vijećnici na otoku kao i 2006. naš ekološki sustav gospodarenja otpadom. Naš je otok primjer kako se mogu razvijati zelene tehnologije, jer smo i prvi u Hrvatskoj osigurali razvrstavanje otpada, dakle nešto što tek čeka Hrvatsku. Predsjednik je razumio o čemu govorimo i vjeruje da u svemu ovome leži veliki potencijal.

Međutim, do sada se nije oglasio i jasno rekao što misli. Ponovo pitam jeste li i druge predsjedničke kandidate upoznali s ovim mogućnostima?

Milana Kujundžića i Ivana Vilibora Sinčića nismo jer za to nije bilo vremena. Međutim, gospođi Kolindi Grabar Kitarović sam u rujnu prošle godine preko jednog bivšeg ministra iz HDZ-ove Vlade koji je tada bio na Krku poručio da ako želi dobiti ekološke materijale i čuti nešto o zelenim tehnologijama koje mogu dovesti do rasta gospodarstva, da smo joj na raspolaganju. Nisam nikad dobio nikakav odgovor iz HDZ-a ni od gospođe Kitarović. Uvjeren sam da predsjednik Josipović priprema odgovor na odluku Vlade i mislim da ćemo ga moći čuti ovaj tjedan.

Sigurni ste u to?

Da, to je pitanje njegove vjerodostojnosti. Mislim da će morati odgovoriti jer mu je Zelena akcija poslala pitanja. Predlažem da pričekamo par dana. Vjerujem da ćemo čuti odgovor.

Mislite li da bi se i kod nas mogli dogoditi prosvjedi kao u Italiji i kakvo je uopće raspoloženje među ljudima. Boje li se za turizam i ribarstvo od kojih većina živi?

Dvije trećine ljudi je u strahu jer kad bi štete bile i samo 10 posto u odnosu na postojeće stanje, to bi bilo strašno. Ipak, mislim da kod nas neće biti masovnih prosvjeda jer su ljudi ubijeni svakodnevnim egzistencijalnim brigama pa nemaju vremena za prosvjede, a svjesni su i da prosvjedi, ma kako bili masovni, ne bi nešto posebno zabrinuli Vladu. Zanimljivo je da kad i onoj trećini ljudi koja još nije dovoljno zainteresirana za ovu temu objasnimo da su moguće velike štete u ribarstvu, turizmu i općenito ekosustavu, i oni mijenjaju mišljenje. Uostalom, pozivamo građane da pročitaju studiju koja je objavljena na našim internetskim stranicama, da ne bi ispalo da ljude plašimo zbog nekakvih vlastitih interesa. Studiju je financiralo Ministarstvo gospodarstvo. Iako je vrlo manjkava u okviru onoga što smo očekivali, vrlo veliki dio opasnosti za more i okoliš mogu se i iz nje iščitati.