Skoči na glavni sadržaj

Zbogom, kino Central

zbogom-kino-central-3716-4181.jpg zbogom-kino-central-3716-4182.jpg zbogom-kino-central-3716-4183.jpg zbogom-kino-central-3716-4185.jpg zbogom-kino-central-3716-4186.jpg

Prije dvije godine Central je temeljito moderniziran, sve je kao u multipleksima, pa još s jeftinijim ulaznicama, ali ni to nije pomoglo

Dok u multipleksima treba danima ranije rezervirati ulaznicu, u Centralu na isti film ušetate pet minuta prije projekcije i birate jednu od 460 stolica

"Teško mi je čak i izreći vam brojke posjećenosti kina Central, ali one su jedini razlog zatvaranju kina. Ipak nam naša stalna publika nije bila dovoljna, ali im se iskreno zahvaljujemo na odanosti", kaže direktorica kinoprikazivačke tvrtke Ekran Snježane Kuzmanić

Ekran ostaje na dva kina, cjelogodišnjem Karamanu i ljetnom Bačvice. Kino Karaman je zapravo jedino sigurno da neće mijenjati namjenu, jer ima zaštićenu djelatnost

Dokad će izdržati Bačvice, gdje se svakog lipnja održava i odlični Festival mediteranskog filma, teško itko može predvidjeti. Tamošnja lokacija - neposredno iznad najpopularnije gradske plaže - preveliki je mamac da bi dugo mogla odolijevati

Ne sjećam se točno koji je bio prvi film kojeg sam gledao u splitskom kinu Central. Najdalje što se sjećam, a vjerojatno titula pripada baš njemu, jest projekcija američko-japanskog spektakla "Tora! Tora! Tora!" o napadu na Pearl Harbor na koju su me odveli roditelji. Mislim da sam tek bio krenuo u osnovnu školu, a sjećam se da sam unatoč svim onim eksplozijama zaspao u tada nezamislivo udobnim stolicama najvećeg gradskog kina. Kasnije sam tamo odgledao more dobrih i loših filmova, a čak i nakon što su se po shopping centrima otvorili raskošni multipleksi, Central mi je uvijek prvi izbor. Jednostavno, taj odlazak u kino u centru grada mi je ostao navika, a makar i podsvjesno predstavlja i svojevrsni otpor prema nestanku svega onoga što čini centar jednog grada.

Za otprilike mjesec dana sve će to postati uspomene i Splićani će odgledati - da parafraziramo naslov sjajnog filma Petera Bogdanovicha - svoju posljednju kino predstavu u kinu Central, jer će do sljedećeg ljeta taj veliki prostor postati novi noćni klub. Ili, noćni život ponajvećeg hrvatskog turističkog hita posljednjih godina dobit će svoj novi atraktivni sadržaj.

Glasina o tome Splitom kruži već mjesec-dva, pa je potom Slobodna Dalmacija objavila neslužbenu informaciju o "klubu kakvog Split još nije vidio", a Forum.tm je sada dobio konačnu potvrdu od direktorice kinoprikazivačke tvrtke Ekran Snježane Kuzmanić.

- Da, zaista možemo potvrditi da će kino Central sredinom iduće godine imati drugu namjenu, ali kino bi svoju zadnju projekciju trebalo imati početkom mjeseca prosinca, rekla nam je čelnica tvrtke.

Starijim Splićanima Central donosi i dublje uspomene od mojih, koje sežu sve do pedesetih godina, prije gradnje sadašnjeg Centrala. Otac mi je pričao o desecima puta odgledanom "Balu na vodi" u staroj, ružnoj dvorani i potom izlasku na ulice siromašnog, postratnog Splita. Kad se 1962. izgradila robna kuća Prima, pridodana joj je i moderna kino dvorana, konačno završena četiri godine kasnije. Otprilike pandan današnjim multipleksima u trgovačkim centrima.

Kroz ovih nekoliko desetljeća u međuvremenu, Central je vidio sve mijene prikazivačkog posla, od nepreglednih redova za hollywoodske hitove i neizbježnih švercera rasprodanih karata, preko katastrofe nakon pojave videoteka, do današnjeg vegetiranja na rijetkim bljeskovima. Prije dvije godine čak je temeljito moderniziran, postavljen je novi razglas i digitalna tehnika, a od prošle godine je tamo moguće gledati i 3D spektakle. Sve kao u multipleksima, pa još s jeftinijim ulaznicama. Ništa nije pomoglo, i kad u multipleksima treba danima ranije rezervirati ulaznicu, u Centralu na isti film ušetate pet minuta prije projekcije i birate jednu od 460 stolica. Ponekad se može steći dojam da bi neka marketinška akcija dovela i malo više publike, no iskustva govore suprotno. Shopping centri sa svojim besplatnim parkiranjem, nešto sjaja i lakom dostupnošću, makar i uz visoke cijene, preveliki su mamac. Ono vječno pitanje "a kojeg će nam vraga toliko shopping centara?" potpuno su iz druge priče.

Kad su se pojavile prve glasine o prenamjeni Centrala, kao nositelj projekta novog kluba spominjala se ekipa koja stoji iza hvarskog beach bara Hula Hula. Snježana Kuzmanić kaže nam, međutim, da je dvorana iznajmljena splitskoj tvrtki Big Bass, koja je osnovana tek u lipnju ove godine, očito baš zbog projekta u Centralu, i ni po čemu - službeno - nema veze s poznatim igračima u klupskom svijetu. Radovi na klubu za oko tisuću ljudi trebali bi biti gotovi do početka sljedeće turističke sezone.

Ekran d.o.o. je inače nasljednik nekadašnjeg Kino poduzeća, a privatiziran je 1994. Prema podacima iz Sudskog registra, suvlasništvo je podijeljeno između nekoliko osoba i u manjem obimu Republike Hrvatske. Posluju u plusu, premda s rapidnim padom dobiti - 2013. je iznosila oko 300 tisuća kuna, da bi već sljedeće godine dosegla samo 10 posto tog iznosa, moguće i zbog ulaganja u preostala kina.

Premda Central nije prodan, nego ide u zakup, Ekran tako sada ostaje na dva kina, cjelogodišnjem Karamanu i ljetnom Bačvice. Kino Karaman je zapravo jedino sigurno da neće mijenjati namjenu, jer ima zaštićenu djelatnost s obzirom da ga je - kao jedno od prvih u Hrvatskoj - još 1907. osnovao filmski pionir Josip Karaman. Dokad će pak izdržati Bačvice, gdje se svakog lipnja održava i odlični Festival mediteranskog filma, teško itko može predvidjeti. Tamošnja lokacija - neposredno iznad najpopularnije gradske plaže - preveliki je mamac da bi dugo mogla odolijevati. A možda bi u Ekranu mogli preuzeti nešto iskustava baš od spomenutog festivala, čije su projekcije često i prebukirane, potpuno nevjerojatno za festival vrlo artističkih ambicija.

Nekadašnje carstvo matineja za učenike i vojnike kino Tesla također je već nekoliko godina u najmu, tamo je izložena bizarna kolekcija prepariranih žaba zvana Froggyland, a kao žrtva pada prometa već ranije je palo kino Marjan na Prokurativama, drugo po starosti u gradu, u kojem je danas restoran i kavana Bajamonti.

Osim Ekranovih dvorana, u Splitu izvan multipleksa djeluje još i Kinoteka Zlatna vrata sa svojim vrlo agilnim i aktualnim programom art filma i ponešto kinotečkog repertoara.

Ono što je zanimljivo jest da čak i s ovako okljaštrenim brojem dvorana, Split još uvijek predstavlja jedan od većih centara neovisnog kino-prikazivaštva (http://kinomreza.hr/clanovi/). Nekad su Splićani sa zavišću gledali za njih golemi popis kina u Zagrebu, danas je situacija skoro obratna, jer glavni grad zapravo više i nema repertoarnih kina izvan trgovačkih centara, osim Tuškanca koji ima funkciju nalik splitskim Zlatnim vratima. Tako, zapravo, ispada da stvari još dobro i stoje, makar izgledalo kao pokušaj utjehe.

- Činjenica da smo osam godina nakon otvaranja prvog od dva postojeća multipleks kina u Splitu i uoči otvaranja trećeg  s desetak dvorana u novom Mall of Split, još uvijek tu kao kino prikazivač, dovoljno govori o našoj upornosti i svakako ne o odustajanju od kina, kaže nam Snježana Kuzmanić, gorko dodajući:

- Ali, čemu kina bez publike? Znači da u toj priči nismo sami, već su tu i gledatelji koji (ne) dolaze u kino. Teško mi je čak i izreći vam brojke posjećenosti kina Central, ali one su jedini razlog zatvaranju kina. Ipak nam naša stalna publika nije bila dovoljna, ali im se iskreno zahvaljujemo na odanosti.

Naravno, ekonomski bi bilo iznimno teško braniti opstanak kina Central, pa zato i ostaju samo emocije. Najpoznatiji splitski preprodavač ulaznica Vinko Mladinić Fažol vjerojatno se okreće u grobu, sjećam se vremena kad je bio jedini kojem si se mogao obratiti ako si htio pogledati neki malo veći hit u osamdesetima. No, preprodavača ionako već godinama nema. Još malo pa će Splićani - osim zbog pića ili hrane - izgubiti još jedan razlog dolaska u centar grada, nekadašnji kolektivni dnevni boravak. Naprosto, tamo će ih čekati sve manje gradskih, a sve više destinacijskih sadržaja. Nema toga Fažola koji bi to bio u stanju spriječiti. Vidimo se na oproštajnoj projekciji.

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.