Previšića ne ruši ulica, nego glavom i bradom Republika Hrvatska po čijim zakonima s navršenih 70 godina mora ići u mirovinu. Njegove su radne zasluge zabilježene, došlo je vrijeme da se posveti dokolici Foto: Hrt.hr
Dekan zagrebačkog Filozofskog fakulteta Vlatko Previšić dobio je priliku da u ponedjeljak u Jutarnjem listu potanko objasni stavove vezane za stanje na FF-u. Nije čudno da je za medij u kojem će istupiti odabrao baš Jutarnji koji je i za vrijeme studentske blokade Fakulteta prije nekoliko godina čvrsto zauzeo protustudentski stav. Osim toga, u Izdavačkom savjetu Jutarnjeg, što nije nevažno, sjedi Previšićev prethodnik, a sadašnji rektor Damir Boras. U sedam točaka razotkrivamo loš pokušaj Previšićevog spina za koji je dobio cijelu treću stranicu Jutarnjeg.
1. PREVIŠIĆEV SPIN - “Mene ulica nije postavila za dekana i kao čovjek koji je dao više od 40 godina rada ovom fakultetu neću dozvoliti da me ulica na tako primitivan način smjenjuje.”
ČINJENICA – Previšića uistinu nije postavila ulica, ali studenti koji traže njegovu ostavku imali su ulogu u imenovanju dekana, neovisno o tome jesu li na Fakultetskom vijeću glasali za ili protiv njega. Uostalom, bez studenata ne bi postojao kvorum potreban za imenovanje. Osim toga, postavlja se pitanje, ako je Senat Sveučilišta poništio izbore iz ožujka 2015. i raspustio Studentski zbor FF-a kao nelegalan nije li i njegovo imenovanje samim time nelegalno?! Također, Previšića ne ruši ulica, nego glavom i bradom Republika Hrvatska po čijim zakonima s navršenih 70 godina mora ići u mirovinu. Njegove su radne zasluge zabilježene, došlo je vrijeme da se posveti dokolici.
2. PREVIŠIĆEV SPIN - “Plenum je postao poligon za stjecanje jeftinih političkih poena u SDP-ovoj unutarpartijskoj i vanjskoj borbi. U radu plenuma sudjelovala su čak dva kandidata za budućeg predsjednika SDP-a. Pa je tako, između ostalih, kako sam čuo, i bivši ministar policije - koje li ironije - Ranko Ostojić podizao ruku i glasovao za smjenu dekana i rektora.”
ČINJENICA - SDP nije nikakav tajni mozak koji stoji iza plenuma, niti pokušava instrumentalizirati studente, a da je tako nešto i pokušao – sasvim sigurno ne bi uspio. Plenum je oduvijek bio otvoreno mjesto rasprave, no ničija prisutnost, kako svih dekana i rektora, tako ni brojnih poznatih osoba nikada nije mogla povinuti plenum tuđem mišljenju. Previšić se ponaša kao da je plenum uniformno homogeno tijelo, što nije, niti je ikad bio. Svi koji su barem jednom bili tamo znaju da su rasprave iscrpljujuće, dugotrajne i često neugodne. Ideju manipulacije plenumom guraju samo oni koji s demokratskom raspravom u životu nisu imali susreta. A od osoba sklonih nepotizmu i mizoginiji, takvo se razumijevanje niti ne očekuje. Ranko Ostojić i Aleksandra Kolarić došli su na parkiralište ispred zaključanog Fakulteta kao građani, vjerojatno dijelom i zbog unutarstranačke kampanje, ali to je već njihova stvar. Kako je plenum poznat kao najdemokratičnija „vaninstitucionalna institucija“ u Hrvatskoj, nema ništa neobično da su se demokracije žedni SDP-ovci došli malo obrazovati, a ima li boljeg mjesta za obrazovanje od FF-a gdje se „proizvede“ 70 posto srednjoškolskih profesora u državi? Budući da je potpisani novinar prilikom glasanja bio nekoliko metara udaljen od Ostojića pod kaznenom i moralnom odgovornošću tvrdim da nije glasao, barem ne dok se odlučivalo o ključnim točkama.
3. PREVIŠIĆEV SPIN – "Nama koji smo živjeli u ono prošlo vrijeme nameće se samo jedno sjećanje i asocijacije svega ovoga na Miloševićevu ‘antibirokratsku revoluciju’. I tamo su u prvom planu, tobože, bili radnici, koji su zahtijevali red na Kosovu, pa su onda na mitinzima tjerali na ostavke legalna rukovodstva. Uvjeren sam da mi nismo na razini političke kulture s kraja osamdesetih u Srbiji i da se u Hrvatskoj poštuju institucije i zakoni ove države te da se pitanja ne rješavaju ucjenama i mitinzima, posebno ne na sveučilištu.“
ČINJENICA - Previšić kao tabu koristi termin „miloševićevske antibirokratizacije“. Na što dekan aludira, teško je shvatiti. Kako plenum točno može voditi antibirokratizaciju? Je li plenum na takvoj poziciji moći da može voditi takav proces? Jedina moć koju ima je ona koja proizlazi iz mišljenja, znanja i obrazovanja njegovih studenata i profesora. Previšić je na FF-u dio izrazito konzervativne struje koja provodi svoju desničarsku torturu posljednjih 25 godina. Sada, kada mu je vrijeme isteklo, a kritičko mišljenje nije uspio slomiti, upravo on poseže za metodama kojih se ne bi sramio ni Slobodan Milošević. Ako netko ne poštuje proceduru i institucije ove države, onda je to upravo Previšić, nipošto studenti. Dovoljan je posljednji primjer zaključavanja zgrade Fakulteta. U vrijeme studentske blokade, faks je bio potpuno otvoren i svi su se mogli po toj javnoj zgradi slobodno kretati bez straha za osobnu sigurnost. Kad je Previšić blokirao faks, učinio je to uz pomoć naoružanih osoba. Istovremeno je valjda prvi dekan koji je sposoban protiv vlastitih studenata upotrijebiti prijetnju oružanom silom, kao i pozvati policiju. Što ga čini ne samo lošim dekanom, nego i očajnim pedagogom.
4. PREVIŠIĆEV SPIN - “Uostalom, ja sam dekan fakulteta s više od osam tisuća studenata kojima ova skupina aktivista onemogućuje rad i učenje.“
ČINJENICA – Filozofski fakultet nema „više od osam tisuća studenata“. Čak ako bi se i onima koji redovno studiraju pridružili „vječni apsolventi“ plus svi oni koji su na Fakultetu bili samo da se upišu, nema ih toliko. Uostalom, svih tih je - ovo je sam dekan u jednom od svojih demantija napisao spominjući brojku onih koji imaju pravo glasati za Studentski zbor – točno 7860, a prema zadnje dostupnim službenim podacima iz 2013. godine na Filozofskom studira 5695 studenata. Otkud potreba za povećavanjem, valja njega pitati. Kao i razloge zbog kojih je baš on zaključavanjem knjižnice onemogućio studentima rad i učenje.
5. PREVIŠIĆEV SPIN - “U dijelu javnosti se stvorila netočna slika o plenumu kao studentskom tijelu koji ima pravo odlučivanja. Plenum je nelegalno, izvaninstitucionalno tijelo, koje ne postoji u Statutu i zakonu. Tobože se odlučuje o studentskim pitanjima, a na njega su pozvani građani s ulice, političke organizacije, udruge, koji se onda skrivaju iza studenata. To se najbolje vidjelo na zadnjem plenumu koji se održao na parkingu fakulteta gdje su okupljeni studenti, pripadnici određenih stranaka i udruga, ali i slučajni prolaznici izvikivali moju i rektorovu smjenu.“
ČINJENICA - Plenum je prostor političke rasprave. To što nema formalnu moć, ne znači da nema intelektualnu i društvenu. Plenumske odluke vrijede onoliko koliko su ih studenti i profesori spremni provesti, a praksa pokazuje da su ih spremni provoditi. Previšić nema nijedan argument za njegovu diskreditaciju. Uostalom, ako je plenum nelegalno mjesto bez ikakve moći, zašto se dekan toliko opterećuje time tko je kako glasao? Ta, plenum mu ionako ništa ne može!
6. PREVIŠIĆEV SPIN - “Ja samo branim legalnost i poštivanje legalne procedure, zakona i statuta. Moje je pravo i dužnost kao čelnika ustanove tražiti pravnu zaštitu i reviziju postupka razrješenja dekana. Drugi je problem što se rezultati upravnog nadzora i revizije nisu svidjeli onima koji su me bez ‘suđenja’ htjeli osuditi.”
ČINJENICA - Uzalud Inicijativa članova/zamjenika u Vijeću Filozofskog fakulteta danima pita je li Ministarstvo uopće provelo upravni nadzor nad zakonitošću rada i čijeg rada, odnosno akta i kojeg akta, niti kada je upravni nadzor proveden, tko ga je proveo, na temelju čije odluke i koje dokumentacije. Izgleda da odgovor znaju samo dekan Previšić i rektor Boras. Također, i najvećem pravnom laiku teško bi bilo prihvatiti činjenicu da se propituje isključivo jedna odluka Fakultetskog vijeća – ona o Previšićevoj smjeni, dok su sve ostale, uključujući onu o Previšićevom imenovanju, potpuno legalne. Ako je izbor studentskih predstavnika krivo proveden, sve odluke koje je Vijeće donijelo u takvom sastavu trebale bi biti poništene. Koliko je Previšiću stalo do legalnosti, svjedoče i upozorenja studenata koji su dekana tražili sastanak upravo oko ovog pitanja. Nije ih nikada primio. Da se ne vraćamo na staro, za koji dan će listopad, a to znači da Previšić – kao čuvar legalnosti, procedure, zakona i statuta – sam ide izravno u mirovinu!
7. PREVIŠIĆEV SPIN - “Tko bi se osjećao sigurnim uz ovoliko prijetnji nasiljem, lomljenjem nogu zaštitarima na što, nažalost, poziva profesor Mikulić, slikama gdje meni i rektoru odrubljuju glavu i promocijom politike gdje je normalan način borbe da 50 do 100 aktivista, ako im se ne sviđa zakonski okvir, prijete blokadom rada fakulteta”.
ČINJENICA – Od čovjeka koji je se sa studentima i profesorima s FF-a krenuo obračunavati uz podršku naoružanih privatnih zaštitara teško da se može očekivati tankoćutnost pa da shvati ono što je parafrazirajući rječnik navijača profesor Borislav Mikulić ironično napisao kolegi na Facebooku da zaštitarima slomi kosti. Bit će da ga je Previšić, željan incidenata, shvatio ozbiljno, ali samo zato jer bi i sam lomio kosti, baš onako kako bi dojučerašnji zastupnik HDZ-a Željko Glasnović pendrecima i suzavcem riješio studentsko pitanje.