I Hrvatska je postala mračnije mjesto

Svijet je postao “mračnije” mjesto uslijed "otrovne" retorike američkog predsjednika Donalda Trumpa na putu do osvajanja Bijele kuće, što je predvodilo globalni trend prema politici podjela u 2016. godini, zaključak je Amnesty Internationala u izvješću za prošlu godinu u kojemu ova organizacija za zaštitu ljudskih prava opservira 169 zemalja. U svijet je koji je, po AI-ju, postao “mračno i nestabilno” mjesto sasvim se lijepo, kaže njihov izvještaj, uklopila i Hrvatska.

Naime, prema analizi Amnestyja, u Hrvatskoj i dalje ima diskriminacije nacionalnih manjina, a posebno se ističe da se Srbi povratnici suočavaju s problemom povrata imovine, dok je pravo na uporabu manjinskih jezika i pisma i dalje politizirano i neprovedeno u nekim gradovima. Romi su, tvrdi AI, unatoč naporima vlasti da unaprijede njihovu integraciju, i dalje suočeni sa znatnim preprekama u pristupu obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, stanovanju i zapošljavanju.

Razdoblje političke nestabilnosti pred kraj prošle godine bilo je praćeno porastom nacionalističke retorike i govora mržnje prema posebice Srbima, izbjeglicama i migrantima, ustvrdili su u Amnestyju.

Neprihvatljivo prema manjinama

Za politologa Bertu Šalaja nije sporno da Hrvatska još uvijek nije puna, prava liberalna demokracija, unatoč tome što smo uveli institucije i institute da održavamo slobodne izbore, no, upravo u dijelu koji AI apostrofira, a koji se odnosi na liberalnu demokraciju, vladavinu prava i zaštitu manjina, sigurno je, kaže, da Hrvatska na tom polju može bitno napredovati. Podsjeća na izjavu aktualnog potpredsjednika Sabora Milijana Brkića – "ako se Srbima ne sviđa u Hrvatskoj, mogu ići negdje drugdje, tražiti drugu domovinu", kao da oni imaju neku drugu domovinu. Sigurno je da u Hrvatskoj postoji neprihvatljiv odnos prema nacionalnim manjinama, ali na dnevnoj bazi pokazuje se takav odnos i prema drugim manjinama, poput seksualnih, i to ne samo na razini političara, nego i na razini političke kulture.

I među građanima postoje neki nedostaci koji nam za sada ne daju za pravo da zaključimo da Hrvatska nije demokratska država, ali su svakako razlog za strah, upozorava Šalaj. Ako u jednom istraživanju 50 posto srednjoškolaca misli da je homoseksualnost bolest, to jest nešto zbog čega se trebamo zabrinuti, ističe. Hrvatska jest demokratska država, napominje, ali u ovom liberalnom segmentu sigurno još ima puno prostora za napredak.

Raščlanjujući uzroke manjkavosti liberalne demokracije u Hrvatskoj, Šalaj ističe da, kada jednom počnete paliti nacionalističke vatre, onda ih nije poslije tako lako ugasiti. Koliko god ga se danas kritiziralo, nije sporno da je Plenkovićev diskurs drugačiji od Karamarkovog, no, vatra koja je upaljena u vrijeme Karamarkove vladavine, Hasanbegovića i drugih, gori i dalje, kaže Šalaj, dodavši kako u društvu imamo čitav niz nevladinih organizacija, ponajprije braniteljskih udruga koji održavaju tu vatru živom jer ne žele odustati od toga. Lider HDZ-a se promijenio, ali ta stranka i dalje u sebi sadrži tu snažnu nacionalističku retoriku – oni i dalje u Saboru imaju Stevu Culeja i ostale zastupnike koji ružno govore o Srbima. Dakle, može se promijeniti lider, ali on ne može preko noći promijeniti postojeću situaciju, s tim da ja imam još jedan dodatak – veliko je pitanje ima li Plenković uopće namjere mijenjati tu političku kulturu i smanjivati tu radikalnu nacionalističku retoriku, smatra Šalaj. Ističe kako Plenković to do sada još nije pokušao, i za sada radi ravnotežu između dvije struje, demokršćanske i nacionalističke, u svojoj stranci, no, iako je sam drugačiji od Karamarka i nije nacionalist, zapravo ne radi dovoljno na tome da se situacija smiri.

Predsjednica ima iskrivljenu stvarnost

Plenković to ne može, ne zna ili ne želi učiniti? Mislim da se on za sada ne osjeća dovoljno siguran, odgovara Šalaj, jer u Saboru ima čitav niz zastupnika te nacionalističke struje, od Hasanbegovića, Culeja, Kovača, pa i Glasnovića iako nije u HDZ-u, koji su dobili relativno veliki broj preferencijskih glasova, i Plenković očito procjenjuje da nije još dovoljno ovladao strankom, kao što je to učinio Sanader 2003. godine, i budući da se za sada ne osjeća dovoljno sigurnim, on za sada to ni ne pokušava. Vidjet ćemo, ako ikada ovlada strankom, hoće li biti dovoljno sposoban i odlučan da to učini. S obzirom na to da za koalicijskog partnera ima Most za kojeg nikada ne zna što će učiniti, mislim da je zaključio da mu je bolje da trenutačno ne otvara novu frontu unutar stranke nego će čekati vrijeme kada će možda probati to napraviti. Za sada tek pokušava gasiti pojedinačne vatre, što vidimo na primjeru HOS-ove ploče u Jasenovcu – kada ne znate što ćete, osnujte povjerenstvo, i zato je moja prosudba da se ne osjeća dovoljno jak i moćan da to u ovom trenutku napravi.

Znači li to da je Plenković kukavica i oportunist? Možda je kukavica prejaka riječ, ali za sada se sigurno ponaša oportunistički u smislu da želi sačuvati vlast, a da manje razmišlja o tome da mora raditi na demokratskoj političkoj kulturi, što sasvim sigurno uključuje suzbijanje ekstremnog nacionalističkog govora koji ponekad prelazi i u mržnju, najčešće od ljudi iz njegove stranke, smatra Šalaj. Plenković bi trebao na to reagirati, ali za sada to ne radi.

Jednako kao što to ne čini ni predsjednica, dodaje Šalaj, za koju mu se čini da ima iskrivljenu stvarnost jer govori da je tolerancija porasla, da su društvene podjele smanjene. Ne znam na temelju čega to zaključuje, možda su to neke alternativne činjenice, ali nije nam ih prezentirala, kao ni argumente na temelju kojih izvodi takve zaključke, veli Šalaj, dodajući da tvrdi, potpuno suprotno od Amnestyja, da društvena situacija u Hrvatskoj postaje sve bolja. S predsjednicom se ne mogu složiti, nije me uvjerila niti dala argumente, naglašava Šalaj.

Radikalna desnica nije pobijeđena

Hrvatska je sasvim sigurno dio tog nesigurnog svijeta gdje jača populizam, nacionalistička retorika, gdje se dio ljudi osjeća nesigurno, dio frustrirano i onda su mogući takvi populistički, nacionalistički ekscesi mogući i sasvim smo se sigurno udaljili od ideala liberalne demokracije, pa ako to znači da je i Hrvatska mračnije mjesto, možemo i tako reći, ali i dalje mislim da smo u razdoblju velikih izazova i ne mislim da se stvari ne mogu promijeniti na bolje. Imamo razloga za zabrinutost, i to ne samo politička elita, nego i mi ostali, akademska zajednica i mediji, kao i obavezu da radimo na očuvanju i promoviranju liberalne demokracije, jer, kakva god bila, ona je još uvijek najmanje loš oblik vladavine. Sve drugo potiče mržnju i nesnošljivost, a onda smo samo na korak nekim ružnim događajima kojima smo svjedočili u 20 stoljeću, zaključuje Šalaj.

I politički analitičar Žarko Puhovski slaže se s izvještajem Amnestyja, uz napomenu da je i ta organizacija napokon morala shvatiti da je koncept liberalne demokracije koja jamči ljudska prava došao do svojih granica i da to više nije dovoljno za zaštitu ljudskih prava. Zbog poplave populizma klasične institucije više nisu dovoljne za zaštitu ljudskih prava, smatra Puhovski. Navode AI-ja o Hrvatskoj vidi točnima, uz napomenu da je stabilnost sustava jako naglašena, pri čemu je drugo pitanje sviđa li se to svima, ali da se, i unatoč toj stabilnosti nisu bitno promijenile neke stvari kada je riječ o ljudskim pravima.

Pobjeda Plenkovića je značila da je onemogućen trijumf radikalne desnice, ali time nije onemogućena njena pobjeda, samo uz trajniji, polaganiji postupak da se do nje dođe, upozorava Puhovski. Odnosno, objašnjava, Plenković ne zaustavlja nego usporava radikalnu desnicu. Karamarko je poticao radikalnu desnicu, a Plenković je usporava, ali ne i zaustavlja. Neodgovorno je optimistički očekivati da će novi predsjednik, samo zato što se postavio kao politički subjekt protiv Karamarka i voditi politiku protiv Karamarka, kaže Puhovski, pojasnivši da on vodi drugačiju politiku od Karamarka, ali nije mu nužno potpuno suprotna kao što se to očekivalo. Plenkovića je izabrala ista stranka koja je birala i Karamarka, i on to jako dobro zna. Plenković za tri mjeseca ima lokalne izbore na kojima odlučuju lokalne organizacije, i da bi one bile njegove, a ne Karamarkove, on se mora dokazati pobjedom i tu sad počinje opravdanje za sve moguće kalkulacije koje ćemo trpjeti dok ne prođu ti izbori, a onda ćemo tek vidjeti u kojoj je mjeri Plenković eventualno u stanju voditi drugačiju, samostalnu politiku, smatra Puhovski.

Premijer i predsjednica na plimnom valu desnice

Plenković vodi kalkulantsku politiku, uostalom, i izabran je kao kalkulantski političar za razliku od Karamarka koji je sa svojim pozicijama, koliko god se one nama ne sviđale, jasno izlazio u javnost, kaže Puhovski. Plenković je pozdravljen kao napredak u odnosu na Karamarka i sada kada imamo onoga koga smo izabrali, onda moramo prihvatiti da uz mačku ide i rep. To je cijena takvog mirnog, pristojnog, neradikalnog političara koja se mora platiti ako ga se htjelo kao manje zlo od Karamarka, pojašnjava.

Međutim, nastavlja, Plenković nakon lokalnih izbora više neće imati izbora, više nam neće moći tumačiti da je u situaciji u kojoj neke stvari i mjere ne može provesti. Na kraju svibnja vidjet ćemo tko je zapravo Plenković jer više neće imati izgovora taktičke naravi, kakve sada koliko-toliko suvislo ima, napominje.

Hrvatska je manje mračno mjesto u odnosu na prošlu godinu upravo zbog toga što smo umjesto radikalizma prema desnici dobili polagano naginjanje desnici, što je ipak napredak ili manji nazadak, ali to ni za koga pristojnoga i razumnoga ne bi smjelo biti dovoljno. Imamo sada udare na HAVC, Novosti, LGBT populaciju što su pokrenuli još Karamarko i drugovi, s tim da je sada riječ o nešto usporenom i ublaženom nastavku Karamarkove politike i da zbog toga treba razumjeti zašto govorimo da je tu, uvjetno, napredak jer imamo polaganije napredovanje desnice. No, to je i dalje desnica koja negira temeljne civilizacijske sadržaje, na što upozorava Amnesty, i ona kod nas manje napreduje jer je kod nas i nivo s kojeg se krenulo bio drugačiji nego u drugim državama, smatra Puhovski, ali ove godine smo se počeli približavati svjetskim trendovima jačanja desnice.

Ni premijer ni predsjednica ne čine ništa da smanje ili zaustave taj trend, nego kao i svi političari koji se ponašaju po načelu oportuniteta plivaju na tom plimnom valu, dokle god im ide. Predsjednica to radi još pogubnije zato što ona nema izgovor skorih izbora kao Plenković i zato što otkako je došla na poziciju počela se ponašati kao da ju je izabrala čitava Hrvatska iako je imala najmanju većinu koja je zamisliva, kaže Puhovski, dodajući da ne vidi predsjedničine uspjehe na smirivanju tenzija u društvu i podizanju tolerancije kojima se hvali. Vidim samo da je u stanju tvrditi da je u osam sekundi izmijenila šest rečenica s američkim potpredsjednikom, dakle, neistine, da govori neistine o svom putu u SAD, da je teško shvatiti da je njeno pismo Pupovcu nešto što pridonosi povećanju tolerancije u Hrvatskoj, na kraju će Puhovski.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu