Goran Borković
<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>
Obična provala ili ciljana poruka upućena svima nama koji se, eto, ne uklapamo Foto: Goran Borković
Živimo u jadnoj i tužnoj državi.
U državi u kojoj je normalno da četa ustašofila neometano demonstrira vlastitu glupost nasred najvećeg trga u glavnom gradu.
U državi u kojoj je normalno prebiti azilanta.
U državi u kojoj je normalno ispsovati čovjeka samo zato što je druge boje kože.
U državi u kojoj je normalno da djeca lijepe plakate pozivajući na vješanja Srba.
U državi u kojoj je normalno da navijači skandirajući vrijeđaju igrača bošnjačke nacionalnosti.
U državi u kojoj je normalno suzavcem napasti LGBT-zajednicu.
I u državi u kojoj vlast na sve te svinjarije ne reagira. Osim načelno, tu i tamo, priopćenjima „2 u 1“, radi forme i dojma da joj je stalo. A nije. Dapače, dobar dio političke vrhuške svjesno ih podržava, pa čak i ohrabruje.
U državi u kojoj je sve to, pa i više od toga normalno sasvim je logično pomisliti da jedna po svemu obična provala ne mora biti samo provala, nego da je riječ o smišljenoj akciji kojom ti se poručuje kako u ovakvoj HDZ-ovoj Hrvatskoj za tebe nema mjesta.
Samo je u ovakvoj državi moguće da ti takvo što padne na pamet. Jer što pomisliti kad već godinu dana na mjesečnoj bazi dobivaš prijeteća i uvredljiva pisma u kojima te se naziva četnikom, vrijeđa na najgori način i otvoreno prijeti likvidacijom, u kojima se tvoje kolegice novinarke naziva kurvama četnika i srbokomunista, tonom i rječnikom što se mjesecima valja tekstovima opskurnih internetskih portala, foruma i televizijskih emisija.
Kad je u ponedjeljak provaljeno u Mjesnu zajednicu "Antun Mihanović" na zagrebačkoj Trešnjevci, pomislili smo upravo to.
Provalnici su u mjesnu zajednicu ušli upravo kroz prostorije koje portal što ga upravo čitate dijeli s još nekoliko neprofitnih udruga. Ušli su, nimalo suptilno – koristeći kliješta i pajsere – kroz Forumovu i u druge sobe. Zanimljivo, razvalili su vrata svih ureda osim onoga koji koristi lokalni HDZ. Svako zaključivanje na osnovu ove činjenice unaprijed odbacujemo. Stradale su i prostorije SDP-a i HSU-a i još nekoliko udruga i političkih stranaka. Bila je i policija, odradila svoje i rekla da će se javiti…
Koliko nam je poznato, ukradeno je samo jedno računalo. Opet zanimljivo, ono iz Društva hrvatsko-ruskog prijateljstva, koje je prije koji mjesec, nakon poduljeg natezanja, u obližnjem parku postavilo bistu Jurija Gagarina.
Znakovito ili ne, slučajno ili namjerno, zapravo je svejedno. Nije, međutim, i ne može biti svejedno sve ono što te dovelo do toga da pomisliš kako nije riječ o običnim provalnicima koji sad već na dnevnoj bazi pljačkaju jednu te istu poštu u nekadašnjoj Končarevoj ulici, nego o ciljanoj poruci upućenoj svima koji se, eto, ne uklapaju.
Još se dobro sjećamo kako je to išlo prije 25 godina. Ili prije 75. Uvijek je isto. Nemojte samo poslije kazati da vam nismo rekli.