„Gledajte, to što vi pitate je birokracija, a ja se time ne bavim. Imamo pravnu službu i oni do sada nisu imali primjedbe. Tako smo i ranije radili. Kako nam oni kažu, tako radimo. Naša je zadaća razmjena ideja, kreativnost, a ne administracija. Valjda je to vrijedno i zato postojimo“, rekao je akademik Vladimir Paar Foto: HAZU
Obično se kaže, i to s punim pravom, demokracija je procedura. I obično je tako. Osim ako nije.
Posljednji primjer Izjave Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU o Istanbulskoj konvenciji pokazuje da i u vrlo strukturiranim institucijama ne vrijedi pravilo o poštivanju procedure, a time valjda – i demokracije.
Način nastanka Izjave, glasanje o njoj, pa i samo članstvo i rad tog Znanstvenog vijeća, teško bi prošli test transparentnosti i poštivanja procedure kao temelja demokracije.
Ni nakon više razgovora i isčitavanja dokumenata HAZU nismo dobili jasan i nedvosmislen odgovor kako se doista postaje članom Znanstvenog vijeća na čijem je čelu akademik Vladimir Paar i kako se na njegovim sjednicama donose odluke. Ukratko, jedno piše u dokumentima HAZU, a drugo je praksa odlučivanja na samom Vijeću koja se temelji na usmenom dogovoru, svojevrsnom 'običajnom pravu'.
Takva proizvoljna tumačenja akata HAZU dobar su poligon za izigravanje procedure, manipuliranje članstvom i odlukama Vijeća, posebno ako netko želi progurati partikularne stavove i interese. Upravo to dogodilo se u ovom slučaju.
Krajem prosinca veliko zanimanje javnosti izazvala je sporna Izjava u kojoj potpisnici, članovi Vijeća, upozoravaju na opasnost tzv. rodne ideologije koja se navodno krije u Istanbulskoj konvenciji, o opasnosti takvih ideja za naš odgojno-obrazovni sustav te traže ili da se Konvencija ratificira bez tih spornih dijelova ili da se uopće ne ratificira, a da se nasilje u obitelji riješi neovisno o tom međunarodnom instrumentu, kroz hrvatsko zakonodavstvo.
'Može - ne može'
Nakon što smo pisali o tome da Izjava ne predstavlja stav HAZU, pa čak i da Izjavu nije podržala većina akademika. redovitih članova Vijeća, koje ima oko 150 članova od kojih je većina članova suradnika različitog stručnog i profesionalnog backgrounda, zanimalo nas je tko su sve članovi Vijeća, njihov točan broj i s koliko glasova je podržana Izjava.
Zatražili smo i dobili popis svih članova Znanstvenog vijeća.
Zatražili smo i Zapisnik sa sjednice održane 11. prosinca kada se raspravljalo i glasalo o Istanbulskoj konvenciji.
Nakon par dana čekanja, upućeni smo da se obratimo akademiku Vladimiru Paaru. Nakon podužeg razgovora s njim po principu 'može - ne može', Paar je zaključio da zapisnik ipak možemo dobiti, ali tek nakon što bude verificiran na prvoj slijedećoj sjednici Vijeća krajem siječnja. Ipak, uporni kakvi jesmo, do Zapisnika smo ipak došli, ali o tome nešto kasnije.
Zatražili smo i Pravilnik o radu znanstvenih vijeća HAZU, ali na sreću to nije ovisilo o dobroj volji Paara, jer je Pravilnik objavljen na web stranicama Akademije.
I na kraju, zanimao nas je i Poslovnik o radu Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo u kojem bi trebali biti detaljnije regulirani uvjeti održavanja sjednica i način donošenja odluka, ali nam je više osoba reklo da takav dokument ne postoji.
Oboružani svime time počeli smo slagati mozaik. Krenimo redom.
Nisu izabrani, a već mogu glasati
Prije svega o samoj sjednici. Prema verziji Zapisniku koji je odaslan članovima Vijeća, a do kojeg smo i mi neslužbeno došli, na sjednici na kojoj se raspravljalo o Istanbulskoj konvenciji bilo je ukupno 47 članova Vijeća (dakle, ni trećina svih članova). Među njima, samo pet akademika redovitih članova Vijeća – Vladimir Paar, Vladimir Bermanec, Mislav Ježić, Ranko Matasović i Stanko Popović te 42 člana suradnika.
U Zapisniku nema podatka koliko je članova podržalo Izjavu protiv Istanbulske konvencije, već samo stoji da se „glasovalo za prihvaćanje Izjave Vijeća. Od prisutnih članova (jedan dio prije toga već je otišao sa sjednice) 5 je bilo suzdržanih, 1 protiv, a svi ostali za“.
Nema ni bilješke o tome da je dogovoreno da se eventualno naknadno kontaktiraju ostali članovi Vijeća koji nisu došli na sjednicu kako bi i oni izrekli svoj stav. Iz razgovora s akademikom Paarom možemo zaključiti da se naknadno usuglašavaju samo one Izjave oko kojih ne postoji većinsko suglasje na samoj sjednici, što ovdje – prema Zapisniku - nije bio slučaj.
U Pravilniku o radu znanstvenih vijeća ne postoji odredba o potrebnom kvorumu na sjednicama pojedinih vijeća da bi neka odluka bila donesena, pa tako očito ovisi o dogovoru od slučaja do slučaja. Tako je i bilo moguće da o Izjavi protiv Istanbulske konvencije odlučuje manje od trećine svih članova bez obaveze natplovične većine.
„Ne znam s koliko glasova je izglasana Izjava. Ali bila je većina 'za'. Osim toga, i oni koji nisu bili na sjednici, a ispričali su se, vode se kao da su bili, a da je netko od njih imao neku zamjerku mogao ju je poslati da o tome raspravimo“, rekao nam je Paar.
Akademik Paar nam je potvrdio da su na sjednici, među 47 prisutnih, bile i neke od osoba koje je on predložio za nove članove suradnike na istoj toj sjednici te da su oni mogli odmah glasati o svim točkama, pa i o Istanbulskoj konvenciji,
Od tih 'novih' na sjednici su bili Biserka Draganić, predsjednica Društva prijatelja glagoljice, Lidija Dujmović Lenart, profesorica na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Osijeku i vijećnica Živog zida u Županijskoj skupštini, Snježana Erdeljac, ravnateljica Industrijsko-obrtničke škole u Karlovcu, Julijana Hađina iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, Kata s. Amabilis Jurić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, profesor Željko Mataja, Božo Pavičin iz Hrvatske gospodarske komore u Zagrebu, Snježana Štefanić Hoefel, profesorica u Srednjoj školi Zvane Črnje u Rovinju inače i gradska vijećnica Živog zida, Danijel Vrbanc, profesor u Željezničko tehničkoj školi u Moravicama te Milan Žunar, ravnatelj Strojarske i prometne škole u Varaždinu.
I dok za glasanje u Vijeću ne postoje jasne odredbe, za članstvo u Znanstvenom vijeću odredbe su vrlo jasne. One su u ovom slučaju – prekršene. Naime, prema Pravilniku, o prijemu članova svih znanstvenih vijeća, pa tako i Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo, odlučuje Skupština pojedinog znanstvenog vijeća HAZU i to na prijedlog nadležnog Izvršnog odbora.
Dakle, potpuno je suprotno Pravilniku da netko od članova Vijeća, pa makar bio i predsjednik, dođe na sjednicu, pročita prijedloge novih članova i da oni po automatizmu budu primljeni u Vijeće i još k tome da odmah i glasaju. Kada smo to napomenuli Paaru, on nam je pružio osebujan odgovor.
Paar: Ne bavimo se birokracijom, nego kreacijom
„Gledajte, to što vi pitate je birokracija, a ja se time ne bavim. Imamo pravnu službu i oni do sada nisu imali primjedbe. Tako smo i ranije radili. Kako nam oni kažu, tako radimo. Naša je zadaća razmjena ideja, kreativnost, a ne administracija. Valjda je to vrijedno i zato postojimo. Mi želimo doprinijeti dobru, i tu nisu u igri nikakvi novci ni pozicije“, rekao je Paar.
Na naš komentar da je za Izjavu protiv Istanbulske glasao mali broj članova Vijeća, a i da nije jasno tko je uopće potvrđen članom u skladu s procedurom i Pravilnikom o radu znanstvenih vijeća, Paar je u jednom trenutku rekao da „ako mi baš toliko inzistiramo, on može zatražiti da se na slijedećoj sjednici ponovi glasanje“. Kada smo rekli da mi s tim stvarno nemamo veze, Paar je malo okrenuo ploču.
„Dobro, ako dobijem primjedbe na Izjavu, ako se jave članovi Vijeća s drukčijim stavom, ako se pojavi sumnja ili ako netko kaže da bi još razmislio, ja ću biti za to da se ponovno glasa o Izjavi“, ustvrdio je akademik Paar.
Da slučaj novih članova postavljanih po kratkom postupku nije izuzetak sjednice od 11. prosinca, potvrdili su nam i drugi sugovornici. Nikada, od kada je ustanovljeno Vijeće u veljači 2016. godine, nije održana niti jedna Skupština Znanstvenog vijeća. Stoga se opravdano postavlja pitanje tko je uopće član Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU.
Jednako tako, na posljednjoj sjednici imenovana je Antonia Sikavica Joler glavnom tajnicom, a tako se i nama predstavila u reagiranju na naš prošli tekst, da bi se sada utvrdilo da ni ona nije to za šta se predstavljala, jer ni nju nije izabrala Skupština, već je to učinjeno na običnoj sjednici Vijeća - koja za to nije ovlaštena! Jednako tako. ni imenovanje Nevia Šetića za zamjenika predsjednika Znanstvenog vijeća, također 11. prosinca, zapravo nije imenovanje jer ni on nije izabran na Skupštini.
Naše inzistiranje da je nužno poštivati akte HAZU ako se djeluje u okviru Akademije, nije naišlo na simpatije.
„Takav način prihvaćanja novih članova je svojevrsno običajno pravo u Vijeću. Pogriješit ćete ako budete inzistirali na tome. To je nepotrebno. Nije važna forma, jer to ne mijenja opći stav. Bitno je pitanje ono što stoji u Izjavi o Istanbulskoj konvenciji. Bitno je da je većina protiv toga da se 'mama ' i 'tata' ubuduće nazivaju 'roditelj1' i 'roditelj2'“, uvjeravao nas je jedan od sugovornika, članova Znanstvenog vijeća, ugledni sveučilišni profesor i znanstvenik.
Zanimljivo je to žučno protivljenje formi i proceduri. Posebno kada to zastupaju akademici i znanstvenici kojima znanstvena karijera i napredovanje u struci ovise upravo o poštivanju procedure, hijerarhije, raznih pravilnika i normi.
U slučaju harange na Istanbulsku konvenciju to im, očito, nije bilo važno. Ili ne toliko važno kao poruka „Zaustavite Konvenciju!“, i to po svaku cijenu. I još pod kapom HAZU. Jednako tako zaustavljali su i Kurikularnu reformu 2016. zbog koje je zapravo i uspostavljeno to Znanstveno vijeće.
Tandem Ježić-Radelj
Iz Zapisnika je vidljivo da su spornu Izjavu protiv Istanbulske konvencije u kojoj se tvrdi da podrška Konvenciji vodi ka ideologiziranju učenika, napisale dvije sekcije Znanstvenog vijeća – Radna sekcija za odgoj i Radna sekcija za opće nazivlje kurikularne reforme.
Prema navodima iz Zapisnika, ravnateljica zagrebačke osnovne škole „Matija Gubec“ Ljiljana Klinger je rekla da u Radnoj sekciji za odgoj „pismo nije prošlo jednoglasno, da je bilo prijepora, da se nisu svi složili jer je dio članova tvrdio da se Konvencija ne može mijenjati niti se pojedini dijelovi mogu izostaviti, da ona to ne treba znati jer nije pravnica, ali da je ona za ratifikaciju radi zaštite žena te je predložila da svatko glasa imenom i prezimenom“.
Među glavnim protivnicima Istanbulske konvencije, u raspravi na sjednici su bili akademik Mislav Ježić i Petar Marija Radelj, široj javnosti poznat kao osoba koji već godinama zatrpava Ustavni sud sa stotinama prijedloga za ocjenu ustavnosti raznih zakona.
Akademik Ježić je ustvrdio da je „vidljiva manipulacija Konvencijom“. Potkrijepio je to primjerom Američke udruge pedijatara koji su „prosvjedovali protiv rodne ideologije, koja potiče djecu da istražuju i biraju svoju rodnu pripadnost, a onda ih se zlorabljuje i zlostavlja preko štetnog i opasnog eksperimenta s hormonima“.
Samo jedan član, akademik Ranko Matasović, bio je protiv Izjave jer smatra da je to političko pitanje i da Vijeće ne bi trebalo u to ulaziti, a ako neki član Vijeća to ipak želi, neka to učini kao pojedinac. Vjeruje da će se u suprotnom Vijeće izložiti medijskom napadu i da tako može biti ugrožen sav trud kojeg je Vijeće uložilo oko kurikularne reforme.
Akademik Paar je predložio je stoga da se pitanje Istanbulske konvencije ostavi za sljedeću sjednicu, ali to očito nije prošlo, nego je Izjava izglasana famoznim modelom „5 suzdržanih, 1 protiv, a svi ostali za“.
Prema dostavljenom popisu, Znanstveno vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU ima 158 članova, od čega 11 stalnih članova akademika (a ne više 13 kako je bilo krajem prosinca i kako još uvijek stoji na web stranici HAZU).
Od preostalih 147 članova suradnika, dio je u javnosti dosta poznatih lica, ima i osoba iz državne uprave prije svega zaduženih za obrazovanje, ljudi iz gospodarstva te najveći broj profesora i nastavnika.
Članovi Vijeća na listama Željke Markić i Brune Esih
Tako su članovi, među ostalim, povjesničari Ivo Banac, Mario Jareb i Ante Nazor, osebujna jezikoslovka Sanda Ham, Davor Majetić iz HUP-a, zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Jelena Pavičić-Vukičević, sveučilišni profesor Slobodan Prosperov Novak, romanist i konzervativna 'medijska zvijezda' Nino Raspudić te saborski zastupnik romske nacionalne manjine Veljko Kajtazi. Od poznatih lica, samo je kroatist Marko Alerić, inače vrlo blizak Katoličkoj crkvi, bio na sjednici kada se raspravljalo o Istanbulskoj konvenciji.
Zanimljiv je i podatak da Agencija za odgoj i obrazovanje ima zavidni broj predstavnika u Vijeću koje se ranije usprotivilo Kurikulranoj reformi, a sada i Istanbulskoj konvenciji. Članovi su ravnateljica Agencije Jadranka Žarković-Pečenković te djelatnici Žarko Bošnjak, Verica Jovanovski, Marijana Marinović i Ivona Nakić-Vojnović.
U Vijeću je i Nenad Marković iz Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
Jedna od članica Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU je i Sanja Bilač, učiteljica osnovne škole Spinut u Splitu, nekadašnja članica HDZ-a, za koju je, kako je svojevremeno ustvrdila u razgovoru za Hrvatski tjednik, Zlatko Hasanbegović bio „najveći politički kapital HDZ-a“.
U Vijeću, među ostalim, sjede i Dubravka Brezak Stamać, profesorica zagrebačke XV. gimnazije i vijećnica HDZ-a u Gradskoj skupštini te Beata Halassy iz Centra za istraživanje i prijenos znanja u biotehnologiji, inače koordinatorica udruge U ime obitelji u kampanji protiv Kurikularne reforme, kandidatkinja liste U ime obitelji - projekt Domovina na parlamentarnim izborima 2015. i kandidatkinja Liste Brune Esih na prošlim lokalnim izborima.
Tu je i Matija Grgat, knjižničarka u zagrebačkoj XI. gimnaziji koja se na Prijedlog kurikuluma za hrvatski jezik u vrijeme Borisa Jokića obrušila na popis lektire u koju su, kako je tada ustvrdila na portalu narod.hr, „ubačena djela koja bi trebala mlade uvući u svijet nastranih likova i doživljavanja, robovanja požudama i strastima bez mogućnosti katarze“. Posebno joj je zasmetao „Anđeo u ofsajdu“ Zorana Ferića.
Pri kraju razgovora, akademik Vladmir Paar je rekao da će se iduća sjednica Znanstvenog vijeća održati 29. siječnja, te da će to ujedno biti i Skupština koja bi onda trebala odlučiti o svim već izglasanim imenovanjima.
Slučajno ili ne, Vijeće bi se trebalo sastati samo dva dana uoči sjednice Predsjedništva HAZU, zakazane za 31. siječnja, na kojoj će se posve izvjesno raspravljati i o funkcioniranju Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo. Bit će to prilika da Predsjedništvo HAZU zauzme stav radi li Vijeće sukladno aktima Akademije, jer je upravo Predsjedništvo zaduženo za nadzor rada svih znanstvenih vijeća u okviru HAZU. Naravno, to bi trebalo biti tako ako će se – sada Predsjedništvo HAZU – pridržavati vlastitih akata.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu