Goran Borković
<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>
Josipa Rimac, trenutna državna tajnica kod ministra uprave Lovre Kuščevića kandidirat će se za novu funkciju koju je uspješno obnašao Krešimir Šakić čija je jedina mana u partitokraciji to što je član SDP-a Foto: Ilustracija Šibenikin
Hoće li Tomislav Ćorić, ministar zaštite okoliša i energetike, nakon što je odlučio trenirati strogoću na koalicijskom partneru Hrvatskoj narodnoj stranci, isto morati napraviti i samome sebi? Ako se može biti malo principijelan i malo trudan, onda neće. U svakom drugom slučaju bi lako mogao. Ne treba, međutim, zaboraviti da to što nitko nikada nije bio malo trudan, HDZ-ovim kadrovima nije smetalo da bezbroj puta probaju biti malo principijelni: do granice koja od principijelnosti odvaja stranački interes.
Ministar Ćorić je, da pojasnimo, poslao upravni i inspekcijski nadzor u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u kojem je šef HNS-ov Dubravko Ponoš i gdje je došlo do naglog rasta broja zaposlenih, od kojih gotovo svako ima ili stranačku iskaznicu HNS-a ili je nije još stigao podići iz opravdanih razloga: gripa, gužva na cesti, lijenost... Uglavnom, taj sitan detalj nije ni važan.
U isto vrijeme, ono u kojem je objavljeno da će inspekcija provjeriti što to članove HNS-a čini kompetentnim za čuvanje okoliša i tu neku energetsku učinkovitost, otkriveno je kako je prva favoritkinja za ravnateljicu Nacionalnog parka Krka Josipa Rimac, trenutna državna tajnica kod ministra uprave i intimusa Andreja Plenkovića, Lovre Kuščevića.
Uz nju, za isti se posao javio i dosadašnji, uspješni ravnatelj Krešimir Šakić – čija je jedina mana u partitokraciji to što je član SDP-a – te još nekoliko kandidata i kandidatkinja, od kojih se, navodno, ističe ravnateljica Studentskog centra u Šibeniku, Nella Slavica, također bliska vladajućoj stranci.
Hoće li Josipa Rimac napustiti lagodniji posao – onaj državne tajnice – i bolju plaću, ovisi isključivo o ministru Tomislavu Ćoriću koji je, da ponovimo, pokazao principijelnost tamo gdje iza slova H ne idu D i Z, već N i S.
Nacionalni park Krka je danas u Šibeniku i cijeloj Šibensko-kninskoj županiji ono što su nekada bili TEF ili TLM: gospodarski subjekt koji proizvodi enormne količine novca, u kojem se stalno otvaraju neka, najčešće sezonska, ali ipak radna mjesta i od čije potpore ovisi mreža srednjodalmatinske kulture i sporta.
Pri tome, to je jedini nacionalni park u Hrvatskoj koji je - prateći svjetske trendove i uz punu svijest o pozitivnim i negativnim posljedicama masovnog turizma - ograničio broj posjetitelja, a da pri tome nije uprihodio niti kunu manje nego prije.
Odluka Tomislava Ćorića, osim što će otkriti postoje li za HDZ granice principijelnosti pri uhljebljivanju kadrova, pokazat će i je li nekadašnja kninska kraljica u stanju reanimirati svoju političku karijeru ili će njen dugi marš kroz institucije i dalje ovisiti isključivo o milosti stranačkih kolega.
Kada je, a poodavno je to bilo, ulazila u politiku, nekada najmlađa gradonačelnica u Hrvatskoj ignorirala je balistiku: kut pod kojim se strelovito uspinjala bio je istovjetan onome pod kojim je pala sa vrhova moći na jednu, suštinski nevažnu poziciju.
Najmlađe dijete iz mnogobrojne, prognaničke obitelji u HDZ je ušlo čim se zakonski moglo: sa 16 godina, da bi desetljeće kasnije pobijedila na lokalnim izborima u gradu u kojem se dugo vjerovalo da na vlast može doći i kaktus, samo ako ga HDZ kandidira. No, Josipa Rimac Kninom nije upravljala, nego vladala, kontrolirajući sve redom, računajući i vrstu cvijeća za vijence pravljene radi polaganja na Dan domovinske zahvalnosti. Zbog toga se – ne zbog vijenaca, oni su samo ilustrativan detalj – recimo tako, dogodilo nemoguće: HDZ je, s njom u paketu, izgubio Knin!
To što je uz rad završila visoke škole – redom privatne i jako skupe – nekadašnjoj djevojci iz nekadašnje pobunjeničke prijestolnice nije pomoglo da ne pravi strateške greške. Najveća je bila, kako smo na Forumu već pisali, ta što je povjerovala da Tomislav Karamarko uopće ima neki plan u svom i političkom životu te da je i njoj došlo vrijeme za završne radove na vlastitoj karijeri. Direktorica najlošije kampanje najgorega HDZ-a nišanila je ministarsku poziciju, pa zatim, kada je bilo jasno kako je neće dobiti, pokušala instalirati Gorana Pauka, aktualnog i dugovječnog župana u Šibeniku, da bi se probudila nakon što su snovi postajali sve manje lijepi.
Josipa Rimac je, drukčije rečeno, uvijek, ali uvijek, željela daleko više nego što je mogla, samo što do Karamarkova freak showa nije bilo prilike da demonstrira vlastito precjenjivanje. E kako ga je demonstrirala, tako je na vlastitoj koži otkrila zakonitosti balistike: nakon izgubljenih gradskih izbora i tužnog kraja Karamarkove epizode, Josipa Rimac nije se našla ni na stranačkoj listi za Sabor, pa se silom prilika zadovoljila mjestom državne tajnice shvativši to, očigledno, kao odmor između bitaka.
Mladi organizam, da još jednom parafraziramo Ramba Amadeusa, odavno se navikao na visoke prihode i još veću moć. Ravnateljsko mjesto u Krki, istina, ne nudi prvo, ali zbog ukupnog profita tvrtke može garantirati drugo, ono što je, zapravo, Josipi Rimac i primarno.
Tomislav Ćorić je, zahvaljujući i njoj, dobio dvije šanse: jednu da demonstrira principijelnost i u praksi pokaže smeta li mu svaki oblik uhljebljivanja, a ne samo onaj koji nije pod egidom HDZ-a; te da stranci u Šibensko-kninskoj županiji ne napravi problem tako što će poraženoj kninskoj kraljici dati krasnu priliku za osvetu. Od toga hoće li ih i, još više, smije li ih iskoristiti, ovisi puno toga, računajući i političku budućnost nekadašnje voditeljice kninskog Crvenog križa.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2019. godinu