Zabranjeno pušenje i dozvoljeno pljačkanje

Borba protiv pušenja i ovisnosti o nikotinu je izgubljena, ali se ona protiv pušača nastavlja! Za proračun najkorisnijim građanima najavljeno je kako će biti još korisniji što, naravno, ne znači i slobodniji. Sasvim suprotno: svako malo se netko sjeti da bi, nakon restorana u Hrvatskoj, kafića diljem Europske unije, nogostupa u Švedskoj i plaža u Francuskoj, trebalo zabraniti pušenje u automobilima, stanovima, po šumama i gorama… O potpunoj zabrani sadnje, uzgoja i prerade duhana, te legalne prodaje se ne razmišlja, iako nema, jednostavno nema učinkovitije metode smanjenja broja nikotinskih ovisnika.

„Europska komisija predlaže povećanje trošarina na cigarete i duhanske proizvode za čak 73 posto. To bi značilo da će trošarine umjesto 124,2 koštati čak 215 eura na 1000 komada, što bi bilo dvostruko veće opterećenje na cigarete i sve nikotinske proizvode nego u zemljama s kojima Europska unija graniči“, objavio je portal Telegram. 

„Hrvatska duhanska industrija strateški je važna i jedinstveno vertikalno integrirana – od finalne proizvodnje u Istri do uzgoja u Slavoniji i Podravini. Zapošljava oko 10.000 ljudi, izvoz doseže 400 milijuna eura, a tristotinjak farmera proizvodi 6 posto europskog duhana uz garantirani otkup i pristojnu zaradu. Zato se ta industrija u nas ne može tretirati kao diljem Europske unije. Hrvatski proračun mogao bi godišnje gubiti oko 240 milijuna eura, što je gotovo 24 posto sadašnjih prihoda od trošarina na duhanske proizvode. To tržište koje se gubi pritom ne bi nestalo, već bi se slilo na ilegalno tržište, potičući kriminalne lance u zemlji i regiji“, izjavio je Hrvoje Stojić, glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca, za „Novi list“.

Osim toga, osvrnuo se i na porezni mehanizam TEDOR koji predlaže Europska komisija, a prema kojem bi 15 posto nacionalnih prihoda od trošarina – ili 152 milijuna eura godišnje - bilo preusmjereno u proračun EU. Drugačije rečeno: plan je da mi pušimo, a „tetka sa hladnom trajnom“, Ursula von der Leyen, raspolaže s još više milijuna.

Osim što šteti plućima, grlu, krvnim žilama, srcu i poništava posljedice pranja zavjesa u deterdžentu s mirisom lavande, pušenje negativno utječe na dignitet. Malo je tko spreman da ga se pravi blesavim, pa tako 27 puta u dvije-tri godine, kao oni kojima je lakše bez ručka nego bez cigareta.

Pušači i osobe istih sklonosti u ženskom rodu trpe li trpe: stalna poskupljenja, nova i još novija ograničenja, u zadnje vrijeme i turiste kojima, eto, smeta i kada netko puši na štekatu, plus kontinuirane laži o najskupljim zdravstvenim osiguranicima u Hrvatskoj. Oni i one, naime, osim osnovnog, dopunskog, ponekad i dodatnog zdravstvenog osiguranja, kupujući svaku, baš svaku kutiju cigareta, automatski dopunjavaju i proračun Ministarstva zdravstva. Nepušači su tog zuluma oslobođeni, iako i njima zna škripati grlo, guši ih bronhitis, a ni na infarkte i moždane udare nisu imuni. 

Svaki je pušač, ma koliko se pravio kako ne osjeća promjene, svjestan posljedica pušenja po zdravlje i svaki može slobodno reći: moje tijelo, moja stvar. Pušenje, naime, nije ilegalno, sasvim suprotno: država financijski potiče uzgoj duhana, tvornice cigareta, osim što zapošljavaju određen broj radnika – u Hrvatskoj 10.000! - ostvaruju dovoljno prihoda da mogu pomagati lokalne sportske klubove, kulturne manifestacije i karitativne udruge.

Da je sve kao što nije, odnosno da stalna antipušačka kampanja ima nekog učinka, najava „povećanje trošarina na cigarete i duhanske proizvode za čak 73 posto“ bi se ticala istog broja ljudi kao i, recimo, poskupljenje palica za golf. Sve je, kao što znamo, suprotno. Broj ovisnika o duhanu je u Hrvatskoj oko 38 posto, ali u njega ne ulaze ilegalci, dakle maloljetnici koji se dovijaju kako bi kupili kutiju cigareta, vrećicu duhana ili neke elektronske štapiće što dime, kao ni redovita klijentela švercera čiji profit raste paralelno s novim nametima i novim cijenama u legalnoj prodaji. 

Francuska se, za razliku od Hrvatske, može pohvaliti da ima „samo“ 30 posto registriranih ovisnika o pušenju – tih 30 posto je, inače, 12 milijuna ljudi! – čiji broj od 2019. godine stagnira, bez obzira na povećanja cijene cigareta, identična pakiranja svih vrsta i nova pravila koja podrazumijevaju zabranu pušenja na plažama, u parkovima, javnim vrtovima, na autobusnim stanicama, ispred ulaza u škole, sportske objekte i knjižnice. 

Ako nije i šizofrena, onda je borba protiv pušenja samo licemjerna. Kao, sve se radi na tome da što manje ljudi puši, najbolje nitko, ali se itekako pazi da se ne ugroze oni što u Hrvatskoj uzgoje „6 posto europskog duhana uz garantirani otkup i pristojnu zaradu“, zatim da se ne smanji prihod od izvoza u iznosu od 400 milijuna eura, a državni proračun ne ošteti za „240 milijuna eura, što je gotovo 24 posto sadašnjih prihoda od trošarina na duhanske proizvode“.

Ništa bolje, naravno, nije ni u EU gdje se aplaudira svakoj novoj zabrani pušenja bilo gdje, ali se od zemalja članica traži da Uniji uplate „15 posto nacionalnih prihoda od trošarina – ili 152 milijuna eura godišnje“ koji će, naravno, biti naplaćeni od onih koje se zlostavlja nakon što im se legalno – poput kruha, soka od jabuke i čarapa - prodaju preskupe cigarete koje onda ne smiju konzumirati gdje hoće, a u zadnje vrijeme ni svugdje na otvorenom. 

Moć navike je veća od kreativnosti administracije koja neprestano smišlja kako da najmanje 38 posto građana koji ne krše niti jedan jedini zakon dodatno opljačka. Pušači će se, ako i dođe do radikalnog poskupljenja, nekako snaći: počet će motati, kupovati cigarete i rezani duhan na crnom tržištu ili riskirati kazne na povratku sa putovanja iz BiH, Srbije, i Crne Gore iz kojih će, umjesto magneta za frižider i ukrašenih džezvi, donositi šteke cigareta. 

Proračun će, istina, patiti, ali to je već problem onih koji se permanentno bore protiv pušenja, a očekuju sve veći prihod od pušača.