Deklaracija o Domovinskom ratu: Potpisujemo!

U „Narodnim novinama“, Službenom listu Republike Hrvatske, objavljena je, sedamnaestog dana listopada dvije tisućite godine, a „radi zaustav­lja­nja radikalne politizacije Domovinskog rata i zabri­njavajuće­g polarizira­nja hrvatskoga društva, što može imati dalekosežne pos­ljedice“, Deklaracija o Domovinskom ratu u kojoj, pored ostalog, piše: „Stvara­njem Republike Hrvatske, kao samostalne i suverene države u međunarodno priznatim granicama, ostvarene su sto­ljetne tež­nje hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske za svojom državom na teme­lju zajedništva hrvatskog naroda u Domovini i svijetu s plebiscitarno izraženom vo­ljom u Ustavu iz 1990. godine da teme­ljne vrednote ustavno-pravnog poretka budu sloboda, pravda, vladavina prava, mirotvorstvo s nacionalnom ravnopravnošću i poštova­nje prava čovjeka. Uspješna obrana u Domovinskom ratu s konačnim oslo­bo­dilačkim vojnoredarstvenim operacijama 'B­ljesak' i 'Oluja' te kasnijom mirnom reinte­gracijom hrvatskog Podunav­lja, stvorila je sve pretpostavke za skladan razvitak Republike Hrvatske kao zem­lje koja prihvaća demokratske standarde suvremenoga zapadnog svijeta i otvara brojne mogućnosti približava­nja tom svijetu u političkom, sigurnosnom, gospodarskom i kulturnom smislu. Teme­ljna vrijednost Domovinskog rata jest uspostava i obrana državnog suvereniteta i teritorijalnog inte­griteta Republike Hrvatske, čime su stvorene pretpostavke za djelova­nje pravne države i vladavine prava te zakonito funkcionira­nje državnih tijela kao najbo­lji način za da­lj­nju afirmaciju dostojanstva Domovinskog rata. Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora poziva sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite teme­ljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti. Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo čast, ugled i dostojanstvo svih branite­lja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine”.

Deklaracija o Domovinskom ratu omiljeni je dokument posmrtnih ostataka hrvatske političke desnice i njenih živahnih uličnih tribuna koji svakom zgodom traže da organizatori kulturnih događaja, festivala, izložbi, dana manjinske kulture, utakmica SuperSport Hrvatske nogometne lige, dakle svega, prvo potpišu kako će poštovati Deklaraciju, pa tek onda sudjeluju u natječajima za financiranje iz proračuna novcem ili nešto rade u javnom prostoru. 

Sve i jedna nasilna reakcija na, recimo, benkovački festival „Nosi se“, šibenski FALIŠ, Dane srpske kulture u Splitu i Zagrebu te karate turnir u Rijeci bila je u suprotnosti s time „da teme­ljne vrednote ustavno-pravnog poretka budu sloboda, pravda, vladavina prava, mirotvorstvo s nacionalnom ravnopravnošću i poštova­nje prava čovjeka“, kao i sa pretpostavkom „za skladan razvitak Republike Hrvatske kao zem­lje koja prihvaća demokratske standarde suvremenoga zapadnog svijeta“, dok je u Benkovcu uspjelo, a u Splitu pokušano sprječavanje „djelova­nja pravne države i vladavine prava te zakonito funkcionira­nje državnih tijela“, čime je, uz ostalo, narušen „moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske“, kako onih „koji su sudjelovali u obrani Domovine“, tako i onih koji nisu mogli, jer su rođeni, primjerice, 1982. godine.

Demokracija je, mogli bi zaključiti posmrtni ostaci hrvatske političke desnice i njeni živahni ulični tribuni, poput ljubavi: lijepa samo dok se čeka. Ni znamenita Deklaracija o Domovinskom ratu – kojoj broj čitatelja nije uvećalo niti to što ima samo pet stotina riječi – tu ne može biti od pomoći. 

Upravo ono što u njoj piše – ponovimo: sloboda, pravda, vladavina prava, mirotvorstvo s nacionalnom ravnopravnošću i poštova­nje prava čovjeka, razvitak Republike Hrvatske kao zem­lje koja prihvaća demokratske standarde suvremenoga zapadnog svijeta, djelova­nja pravne države i vladavine prava te zakonito funkcionira­nje državnih tijela – omogućava pripadnicima i pripadnicama hrvatskoga naroda i svim građanima Republike Hrvatske da, ukoliko su se uredno prijavili i dobili dozvole općinskih i gradskih vlasti te nadležne policijske uprave, u javnom interijeru i istom takvom eksterijeru organiziraju folklorne večeri, izložbe, debate, predavanja, koncerte, književne promocije, večeri poezije, filmske projekcije i izvođenje predstava Olivera Frljića.

Dakle, svako ometanje ili onemogućavanje programa koje su organizatori uredno prijavili i dobili dozvole općinskih i gradskih vlasti te nadležne policijske uprave, u suprotnosti je sa - samo treba sjesti i pročitati dokument star kvarat stoljeća - Deklaracijom o Domovinskom ratu i, posljedično, predstavlja narušavanje digniteta istog tog Domovinskog rata, kao i direktan udar na „čast, ugled i dostojanstvo svih branite­lja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine”.

Tako, eto, dođosmo do temeljnog problema onih što bi srpskoj nacionalnoj manjini uređivali kalendar, Benkovcu kulturnu strategiju, Festivalu alternative i ljevice u Šibeniku program, kazalištima repertoar, SuperSport HNL-u raspored utakmica, HAVC-u i Ministarstvu kulture i medija odluke o financiranju. Svaki puta kada, primjerice, Nediljko Genda upita Melitu Vrsaljko je li ovo Hrvatska ili Jugoslavija, neki njegov istomišljenik izbaci novosadsku folklornu sekciju iz kotarskih prostorija, više njih u centru Zagreba skandira Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i da sada ne nabrajamo, pa se pozove na Deklaraciju o Domovinskom ratu, ona ima funkciju toaletnog papira koji, kao što znamo, može poslužiti i za brisanje ruku, ali pod uvjetom da već nije iskorišten za ono zbog čega i postoji. 

Pitanje je, i to neizbježno: tko, zapravo, svoje djelovanje u javnom prostoru treba prilagoditi dokumentu starom dva i pol desetljeća, progonitelji ili progonjeni? Odgovor, kao i na svako retoričko, ne treba davati.