U ime obitelji: Glavni stan desne revolucije

Službeno glasilo udruge U ime obitelji, portal Narod.hr, opširno je izvijestilo o donatorskoj večeri iste te udruge u tekstu pod naslovom: „Donatorska večer U ime obitelji: Pogledajte što smo radili ove godine i tko nas je sve podržao“ i podnaslovom „Život, obitelj, Hrvatska“.

„U nedjelju 14. prosinca u Hotelu Sheraton u Zagrebu održala se tradicionalna predbožićna donatorska večer udruge U ime obitelji na kojoj su se okupili naši podupiratelji, prijatelji i suradnici. Predstavljen je plodonosan rad udruge: Hod za život u čak 17 gradova diljem Hrvatske, portal Narod.hr, izvješće o udrugama i još mnogo toga. Program je vodila dr. Beata Halassy, članica Upravnog odbora U ime obitelji i svjetski poznata znanstvenica. Mons. Zlatko Koren, rektor zagrebačke katedrale blagoslovio je okupljene, rad udruge i u konačnici večeru koja se blagovala. Okupljenima se kratko obratila i izvršna direktorica udruge dr. Željka Markić. Zahvalila je svima što su došli i što godinama podupiru rad udruge, a posebno je istaknula kako joj je ova godina bila draga iz razloga što je oženila dva sina, odnosno – dobila je dvije snahe. Nakon blagoslova, novinar i kolumnist portala Narod.hr Luka Šarić, koji se također oženio ove godine, predstavio je 'Izvješće o dodjeli proračunskih sredstava Grada Zagreba udrugama povezanim sa strankom Možemo u 2024. godini', te najavio novo u 2026. godini, koje će tematizirati iste udruge, ali i sredstva koja iste udruge dobivaju iz državnog proračuna. Nakon Šarića, mladi filmski redatelj predstavio je dokumentarni film o moliteljima krunice na zagrebačkom glavnom trgu. Film će ugledati svjetlo dana iduće godine. Predstavlja ono što se svake prve subote u mjesecu događa na Trgu bana Josipa Jelačića: kako se moli krunica, a kako se protiv nje prosvjeduje, te što o tome misle prolaznici. Na kraju, predstavljen je ovogodišnji Hod za život koji se održao u čak 17 gradova. Niz koordinatora iz više gradova iznijelo je svoja vlastita iskustva. Domagoj Jurković govorio je o Hodu u Kninu, Terezija Tržić o Sisku, Tomislav Novosel o Karlovcu, a Dora Cikojević o Splitu. Najavljena su još dva nova hoda u sljedećoj godini. Hod za život u Hrvatskoj iz godine u godinu – raste!(…) Nakon programa, dvjestotinjak okupljenih uživalo je u međusobnom društvu i razmjeni iskustva te planovima za iduću godinu“.

Iz teksta čiji je dio i galerija sa čak 189 (slovima: stotinu i osamdeset devet!) fotografija, nismo uspjeli saznati tko je „mladi filmski redatelj“ čiji će „dokumentarni film o moliteljima krunice na zagrebačkom glavnom trgu (…) ugledati svjetlo dana iduće godine“, niti koliko je novca za rad udruge U ime obitelji prikupljeno. 

Ako je suditi po citiranom sastavku, udruga je u ovoj, 2025. godini, uglavnom organizirala šetnje i vjenčanja. Nije, međutim, istaknuto da je sretnim mladencima zapjevao i Marko Perković Thompson osobno. Bilo je to na jednom od dva veselja ponosne majke Željke. I bilo je, prilično smo sigurni, besplatno. 

Donatorska večer udruge U ime obitelji bila je, izvan svake sumnje, i donatorska večer udruge U ime obitelji, ali i smotra utjecajnih lojalista stožera desne kontraevolucije u Hrvatskoj koja nije, niti blizu, započela sa koncertom Marka Perkovića na Hipodromu, kao što neće završiti nakon što MPT i prateći instrumentalni sastav nastupe na posljednjem mjestu na kojem mogu uključiti razglas. 

Molitelji na trgovima i huligani pred srpskim kulturnim centrima, ustaške popevke u Bogovićevoj i njihov pozdrav u Saboru, traženje Jugoslavena po metropolitanskim ulicama i dalmatinskim kalama, skalama i butama i tako dalje i tako redom, sve do jaslica u jednoj šibenskoj crkvi koje manifestiraju prelazak iz faze revizionizma u - kako je u intervjuu za Telegram rekao povjesničar, filozof i radijski urednik Dario Špelić – onu rehabilitacije Nezavisne Države Hrvatske i ustaškog pokreta kojem su, je li, krivnju za zločine uvalili zločesti partizani nakon što su se maskirali u Pavelićeve vojnike pa tako kostimirani krenuli klati po kućama.

Željka Markić možda nije prva shvatila kako je svaka promjena vlasti potencijalno kratkoročna – ona Karamarkova i njoj itekako draga je trajala jedva nekoliko mjeseci – dok dubinska, strogo kontrolirana promjena društva za posljedicu ima dogmu koju neće propitivati profiteri od biračkog raspoloženja. Ali se zato prva, i to predano, posvetila izgradnji onoga što se, najčešće krivo, naziva dubokom državom kojoj je sasvim svejedno kakav je sastav vladajuće većine, jer različitim političkim i svim drugim procesima ta većina ionako ne upravlja, već služi centru moći koji ne ovisi o varljivim čarima demokracije.

Njezini su sljedbenici i sljedbenice, pojačani vjeroučiteljskom zajednicom, premrežili školske odbore koji paze da višak znanja kod djece ne ugrozi njihovo prepariranje. Ona je, istina ne sama, organizirala, provela i dobila referendum o ustavnoj definiciji braka. Njoj i njima je pravo na pobačaj problematično u istoj mjeri u kojoj Thompson nije, a upravo je njegov povijesni – jer takav je bio – koncert u Zagrebu pokazao čvrstu vezu klera s pokretom koji, vrijedi ponoviti, ne želi mijenjati vlast, već društvo. Tako je, primjerice, iz Podstrane, općine sa oko desetak tisuća duša, ali pravovjernih, na MPT-ov prijestolnički performans otišlo šest punih autobusa, dok je vođa puta bio župnik čije su kolege održavale mise za sve koji nisu mogli otići do glavnog grada, kao i za sve koji jesu. 

Mi, naravno, ne možemo znati je li neometani Thompsonov nastup na dočeku rukometne reprezentacije bio posljedica utjecaja moćne mreže ili su u toj mreži prepoznali kako je došao trenutak erupcije desnila čiji su fanatici godinama i tiho pripremani za sukob svjetova: jednog, lijevo-liberalnog i demokratskog koji se uspješno grozi stvarnosti i drugog koji je tu stvarnost promijenio do te mjere da Hrvatska sada i Hrvatska uoči ulaska u Europsku uniju dijele ime, geografsku širinu i dužinu, broj otoka i glasnika desnice kojem se nekada plaćalo da šuti, a sada mu se pomaže da zavija i, za početak, poziva mlade na glasanje. Za koga točno trebaju glasati, javit će im na vrijeme. 

Civilizirana, pristojna Hrvatska je sve što udruga U ime obitelji prezire i samo jedno što joj odgovara: neorganizirana je. U tom se dijelu društva beskrajno može raspravljati o odnosu prema NATO-u i Palestini, klasnoj ili ipak rodnoj borbi kao primarnoj, zelenoj tranziciji i organskom načinu života, prekarnom radu i izbornim jedinicama, gospodarenju otpadom i sve tako u krug, aktivistički energično ali nerijetko i dječje naivno te, naravno, bez ozbiljnih financijskih sredstava kakve Željka Markić i prateći pokret imaju, svjesni da je novac pogonsko gorivo entuzijazma. 

Sudeći prema posljednjim ispitivanjima javnog mišljenja, nije nemoguće da poslije narednih izbora saborsku većinu i izvršnu vlast formiraju Socijaldemokratska partija, Možemo i, ukoliko zatreba, predstavnici nacionalnih manjina. Ono što će zateći bit će slično onome što je našao Tomislav Tomašević na počeku prvog mandata, ali i opasniji protivnik izvan institucionalne politike: veteranske i navijačke udruge, molitelji, omasovljeni Hod za život, nadrkani kler, obrazovni sustav sa dvostrukom linijom zapovijedanja i tvornice botova koje uveliko rade u tri smjene.

Ukoliko se do tada prirodni saveznici ljevice ne uozbilje, Hajdaš Dončić i Sandra Benčić će mandat privesti kraju i bit će im posljednji za dugo vremena. Zamijenit će ih, možda, HDZ, a možda i koalicija desnih stranaka koja bi, zašto ne, mogla biti dogovorena u separeu na donatorskoj večeri udruge U ime obitelji. Sve pripreme za takvo što su ionako uspješno obavljene.