Apokalipsa više nije tamo negdje

Šibenik je u srijedu ponovno postao mjesto na kojem se, barem nekoliko dana godišnje, stvari ne promatraju iz sigurne udaljenosti. Četrnaesti Festival alternative i ljevice Šibenik, FALIŠ, otvoren je izložbom „Che odore di guerriglia urbana“ Lidije Krnjajić i Mate Rupića, a ovogodišnje izdanje nosi naslov koji zvuči kao najava katastrofe, ali je zapravo mnogo prizemniji: „Apokalipsa do nas“.

Jer apokalipsa, kako je shvaćaju organizatori, nije nužno smak svijeta. Riječ je prije o trenutku razotkrivanja, o času kada više nije moguće glumiti da se ono što se događa u svijetu događa nekome drugome. Ratovi, autoritarizam, klimatska kriza, ekonomska nejednakost, tehnološke promjene i urušavanje demokratskih standarda nisu više udaljene pojave koje promatramo preko televizijskog ekrana. Njihove posljedice već su u našem susjedstvu, gradovima, institucijama i svakodnevnom životu, ističu organizatori u najavi.

Upravo je takvo spuštanje velikih tema na razinu svakodnevice bilo vidljivo već na otvorenju. Izložba „Che odore di guerriglia urbana“ bavi se gradom kao prostorom sukoba – prostorom u kojem se različiti interesi sudaraju oko prava na kretanje, stanovanje, javni prostor i pristup zajedničkim dobrima. Barikade pritom nisu samo betonske prepreke. One mogu biti ekonomske, političke, društvene ili simboličke. Mogu stajati tamo gdje ih na prvi pogled uopće ne primjećujemo.

Otuda i pitanje koje prati ovogodišnji FALIŠ: čiji je grad?

Pitanje je jednostavno, ali odgovor je sve manje očit. Gradovi se pretvaraju u investicijske projekte, stanovanje postaje luksuz, javni prostor postaje roba, a ono što se desetljećima podrazumijevalo kao zajedničko dobro sve se češće pojavljuje kao prilika za privatni interes. Ono što izgleda kao normalan urbani razvoj često je samo druga riječ za preraspodjelu prostora, novca i moći.

Izložba je tako otvorila festival koji ove godine pokušava povezati naizgled udaljene pojave. Jer između privatizacije plaže, uništavanja prirode, slabljenja demokratskih institucija, ratova i tehnološke revolucije postoji zajednička točka: odluke koje se donose negdje drugdje vrlo brzo postaju dio našeg svakodnevnog života.

Na to je upozorio i šibenski teolog i jedan od organizatora FALIŠ-a Branko Sekulić, govoreći o ovogodišnjem konceptu. Cilj je, kazao je, problematiku spustiti „iz ptičje perspektive u žablju“, odnosno pokazati da se društveni problemi ne događaju negdje drugdje dok mi samo trpimo njihove posljedice.

Prve festivalske večeri ta se ideja posebno jasno pokazala u razgovoru „Apokalipsa medijskih sloboda“, na kojem su sudjelovali novinarka i predsjednica Europske federacije novinara Maja Sever te novinar Dinko Gruhonjić, uz moderiranje Aleksandre Tomanić. Medijske slobode tako nisu tretirane kao apstraktno pitanje profesionalnih standarda, nego kao jedan od pokazatelja stanja društva u kojem živimo.

A upravo je to ono što FALIŠ već četrnaestu godinu pokušava raditi: povezivati ono što se u službenom političkom jeziku često namjerno razdvaja. Rat i svakodnevicu. Ekologiju i ekonomiju. Medije i demokraciju. Tehnologiju i moć. Grad i klasne odnose.

Ovogodišnji program ide još dalje. Govorit će se o ratovima i posljedicama političkih sukoba, slabljenju demokracije, ekološkom kolonijalizmu, prostoru kao javnom dobru, umjetnoj inteligenciji i budućnosti. Posebno mjesto ponovno zauzima antifašizam, ne kao muzejski predmet nego kao pitanje sadašnjosti.

U tom smislu naslov festivala nije samo upozorenje nego i svojevrsna dijagnoza. Apokalipsa je do nas upravo zato što više nema dovoljno prostora za iluziju da se sve ono što nas zabrinjava događa negdje drugdje.