Dva loša, Miloš i PDV

"Kriza s kojom smo suočeni više je od gospodarske i političke krize. Pred nama se nalazi ono što mnogi opisuju kao krizu strategije, krizu vizije i krizu vodstva. S tom se ocjenom u cijelosti slažem", kazivao je u četvrtak ujutro predsjednik države Ivo Josipović pred dvadesetak svojih srednjoeuropskih kolega na summitu u Bratislavi.

Vjerojatno nije, ali baš kao da jest u tom trenutku mislio na svog premijera Zorana Milanovića koji se nekako u isto to vrijeme na sjednici Vlade u Zagrebu iščuđavao nad 25-postotnim PDV-om na dječje cipele, hranu i vino koji je uvela njegova Vlada. Ovoga puta, u najnovijem izdanju romana toka svijesti u Banskim dvorima, premijer kao vječito čuđenje u svijetu, pokušao je obraniti neobranjivo - sada već debelo opjevani ekscentrični i apsurdni, a iznad svega diskriminatorni kriterij od 25 tisuća riječi kao uvjet dnevnim novinama za smanjenje PDV-a s deset na pet posto.

Ushićen bespućima Gutenbergove galaksije, premijer je u svojoj najsvježijoj logoreji zaneseno ustvrdio da su "riječi i pismo najgenijalniji izumi ljudskog roda i čovjeka, pa čak i kad se piše loše", a "politika je Vlade da se potiče pisanje". E sad, nije premijer u svom ekspozeu objasnio što se s poticanjem pisanja, pa čak i kad je loše, dogodilo kada je novinare Vjesnika njegova Vlada mrtvo-hladno, potpuno nezainteresirano ostavila bez devet plaća, i bez zerice milosti na cestu bacila stotinjak ljudi.

Voli premijer za sebe reći i da je tu da govori istinu, ali ovaj put, osvetoljubiva karaktera kakav već jest i nulte tolerancije na kritiku, prešutio je stvarne motive selekcijskog smanjenja PDV-a za dnevni tisak. Smetaju mu, naravno, 24sata, za njega - rafiniranog čitalačkog ukusa - prežuti tabloid, koji ne preza od kritike na bilo čiji račun, i nova je korekcija PDV-a bila usmjerena isključivo na taj list. Istodobno, dalo bi se ruke konkurentskom posrnulom EPH koji u vodećim izdanjima ne štedi na laudama na premijerovu adresu.

Da je Vlada imala ozbiljne, istinske namjere pomoći tisku u cjelini, da je stvarno zabrinuta za stanje u medijima, onda bi smanjenje PDV-a uvjetovala dizanjem kvalitete novinarstva, poboljšavanjem materijalnog položaja novinara, očuvanjem radnih mjesta i poštivanjem medijskog zakonodavstva. Ovako, jednog je izdavača naumila kazniti, drugog spasiti. Istinoljubivi premijer nije imao cojones to priznati. Još bi veći frajer ispao da je za 24sata udario porez na šund, kao onomad Tuđmanova vlast Feralu, kad ionako za svoje poteze inspiraciju crpi u politici tog vremena. Jedina istina koju je na Vladi izgovorio jest da "prijedlog nije savršen, ali je dobar i proračunat". Proračunat, naravno, na gaženje onih koji mu nisu po guštu.

Od petljanja i muljanja oko PDV-a na dnevni tisak, još je veću "radost" izazvala lamentacija o PDV-u općenito. "Nitko se nije pitao zašto je PDV na dječje cipele 25, zašto nije pet ili deset posto, zašto je PDV na većinu hrane i prehrambenih proizvoda 25 posto, zašto njih ne oslobodimo poreza, zašto na vina nije porez pet posto", ispad je premijera vrijedan visokog plasmana u Ripleyevoj "Vjerovali ili ne" rubrici. Ili on to nama samo uvijeno poručuje da ne vodi svoju Vladu i ne kreira politiku, jer ne zna i ne zanima ga, nego je tu zato jer se voli voziti u blindiranim limuzinama i telefonirati na trošak državnog proračuna?

Ove dvije eskapade s Vlade trebale bi nas jako uspaničiti. Jer dva loša ubiše Miloša. A Miloš, to smo mi. Pa dođe tako jadnom Milošu sve češće, apage, da zaplače za Jadrankom Kosor.