Sada je to već prilično izvjesno: ovo će biti najgora turistička sezona još od 2000. godine. Bez obzira na statistike, ove je godine zbog nedostatka kvalitetnog i stručnog vodstva u sektoru napravljeno niz propusta koji bi nas sljedećih godina mogli skupo stajati.
Turizam je obezglavljen, jer su na čelnim mjestima dviju najvažnijih turističkih institucija u državi – u Glavnom uredu Hrvatske turističke zajednice (HTZ) i Ministarstvu turizma – početnici koji se nisu snašli. Njihovi bi se propusti mogli mjeriti gubitkom stotina milijuna eura.
Meri Matešić je, dakle, na mjestu direktorice Glavnog ureda HTZ-a naslijedila Niku Bulića, kojega je pak smijenio bivši ministar turizma Veljko Ostojić.
Bulić, koji se zadnjih godina mandata ponašao prilično autistično, smijenjen je jer je procijenjeno da elitnoj grani gospodarstva trebaju novi vjetrovi. Ipak, kao jedan od glavnih razloga za njegov odlazak navodio se aranžman s Anom Rucner na koju je potrošio više od pet milijuna kuna.
No sada bi, zbog svoje metodičnosti i znanja, Bulić itekako dobrodošao.
Meri Matešić izabrana je nakon što je Ostojića odbilo pet, šest ljudi.
Bivša novinarka i PR-ica zadarskog Falkensteinera (usput, pogodite gdje će se ove godine održati skupi Dani hrvatskog turizma), na to mjesto dolazi iz Londona, gdje je bila direktorica HTZ-ova predstavništva, a gdje ju je iz sebi znanih razloga postavio tadašnji državni tajnik za turizam Zdenko Mičić. Matešić je, doduše, u Londonu obavila solidan posao. No Glavni ured HTZ-a nešto je sasvim drugo - u Zagrebu se nije ni približno snašla.
Plan je bio da odrađuje ono što zamisli Veljko Ostojić, i to bi funkcioniralo jer Ostojić, poput Bulića, savršeno razumije turistička kretanja. No Ostojić je morao otići, pa je Matešić ostala u zrakopraznom prostoru. Preplašena, unutar četiri zida HTZ-a na Iblerovu trgu, okružena samo najodanijim kolegicama, ponaša se kao da nikome ne vjeruje i kao da je svi žele prevariti.
Rijetko je u medijima, još se rjeđe smije, premda joj radno mjesto diktira širenje pozitivnih vibracija i svakodnevno pojavljivanje u nekoliko stranih i domaćih medija. U Glavnom uredu HTZ-a vlada atmosfera straha – od otkaza, od reakcije stroge direktorice... A turizam i strah ne idu ruku pod ruku.
S druge strane, i Ministarstvo je ostalo bez čelnog čovjeka. Veljko Ostojić, čovjek kojemu je struka vjerovala, morao je otići zbog poznatog grijeha. Da je ostao, situacija s turizmom bila bi kudikamo povoljnija.
Turizam je tako bez svoja dva glavna čovjeka krenuo u aktualnu sezonu. Posljedice su katastrofalne.
Darku Lorencinu trebala bi se slediti krv u žilama svaki put kada se sjeti da je osobni izbor Zorana Milanovića. Po tom se kriteriju svrstava uz bok Mihaela Zmajlovića i Siniše Hajdaša Dončića, sve samih kapitalaca aktualne Vlade. Istrani za tog IDS-ovca neće reći ništa loše, ali će svi dodati da nema dovoljno znanja za ministra turizma. Nije ga, doduše, imao ni Damir Bajs, ali se Bjelovarac snašao.
„Odlaskom Bulića, a pogotovo Ostojića, turizam je izgubio lidere. Meri Matešić i Darko Lorencin mogu funkcionirati kao poluge, ali ne kao motori koji bi trebali nešto pokrenuti. Sve ovo je otužno, gubim volju za sve, sezona je vrlo loša. Opet se čini da turizam može voditi tko god se sjeti. Taj je sektor, ponovo se pokazuje, ostao trajno podcijenjen. Nema ga u medijima, postaje drugorazredna vijest. Ostojić mu je trebao osigurati prvorazrednu poziciju u gospodarstvu i sve je išlo prema tome. Sve se češće postavlja pitanje je li morao otići i koliko će nas političke igre na kraju koštati“, kaže nam Selimir Ognjenović, direktor muenchenskog I.D. Riva Toursa, najjačeg europskog turoperatora specijaliziranog za dovođenje gostiju u Hrvatsku.
I njemu, kaže, sezona ide vrlo loše te do sada bilježi minus od 12 posto.
Nikad nije bio toliko razočaran, čak ni u poratno vrijeme.
Ponavljamo, posljedice nesnalaženja su razorne iako vodeći mediji o tome šute. Jednako kao što šute o tome da se nijedan loš dan u punoj sezoni ne može nadoknaditi nikakvom posezonom.
U prvoj polovici srpnja, jednog od dva glavna ljetna mjeseca, Istra je bila poluprazna. Iako je riječ o razdoblju u kojem se prijašnjih godina tražio krevet više, ove je godine u svim hotelima, kampovima i privatnom smještaju bilo mjesta.
Graciano Prekalj, direktor Agencije za ruralni razvoj Istre, kazao je da se ne sjeća ovako loše sezone. S njim se slažu i deseci istarskih ugostitelja s kojima smo ovih dana razgovarali.
Nadalje, MUP je objavio da je u prva dva srpanjska vikenda cestovnim putem u Hrvatsku ušlo nevjerojatnih 340.000 stranaca manje nego lani, a samo proteklog vikenda 40.000 vozila manje nego u istom razdoblju prošle godine. Kako će se to nadoknaditi? Zašto aktualna vlast katastrofalnim kadroviranjem uništava i turizam, jedinu svijetlu točku gospodarstva?
Domaćih turista na obali i dalje uglavnom nema. Lorencin se, putem SDP-u sklonih medija, nedavno pohvalio kako u prvih šest mjeseci ima pet posto više dolazaka, ali je zaboravio napomenuti da su domaći gosti u teškoj gospodarskoj situaciji tako da je nastavljen otužni trend s obzirom da ih je sve manje na vlastitom moru. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku samo ih je u svibnju bilo šest posto manje nego lani, a ostvarili su u prosjeku samo 2,5 noćenja.
Lorencin i Matešić nisu napravili ništa da zaustave negativan trend. Istina, pod jarmom neimaštine i lanjska je godina u tome bila negativna,
pa je 2012. na Jadranu registrirano samo 1,4 milijuna hrvatskih gostiju, četiri posto manje nego godinu ranije.
A kakva nam se katastrofa tek dogodila s Rusima! Lani smo ih imali 200 tisuća, ove ih godine neće biti ni upola manje. Zakompliciralo se s vizama, odnosno zbog ulaska Hrvatske u EU na što hrvatske vlasti nisu dovoljno brzo reagirale. Ishođenje viza ruskim turistima je prekomplicirano i traje predugo.
Nikolay Prigolovkin, direktor moskovske agencije Paks, Slobodnoj Dalmaciji tako izjavljuje kako mu je prodaja za Hrvatsku pala za 40 posto. Ogorčen je reakcijom vlasti. Spominje kompliciranu papirologiju izdavanja viza, odnosno činjenicu da ih Rusi lakše dobiju kod Grka, Španjolaca, Talijana....
Ruskom Aeroflotu Hrvatska je lani bila najjače inozemno odredište, a sada je pred fijaskom. Rusi koji zbog viza ne dođu u Hrvatsku, otići će u Tursku. Nema last minutea jer za to jednostavno nema vremena. Događa se, dakle, ono što se događalo za vrijeme Domovinskog rata kada su dotadašnje hrvatske goste preuzimali drugi. Turski je turizam dobrim dijelom izgrađen hrvatskom ratnom nevoljom.
Kako je u toj situaciji reagirao „stručnjak“ Lorencin? Otišao je u Moskvu kada je sezona već debelo trajala i pokušao izgladiti stvari. Rekli su mu da je kasno i da oni već razmišljaju o 2014.
Na stranu politika, ali turizam u ovom trenutku vapi za nekim tko ga poznaje i razumije. Sada se odrađuje po inerciji i to u situaciji kada smo ulaskom u EU imali besplatnu reklamu odaslanu prema 500 milijuna Europljana, kada je Egipat potpuno izvan igre, kada se Tunis još oporavlja, a ni Grcima ne cvjetaju ruže. Nismo iskoristili ništa i sada čekamo ceh.