S jednim danom zakašnjenja, Goran Radman, glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije, odgovorio je saborskom Odboru za informiranje, informatizaciju i medije, braneći svoje poteze i optužujući druge za urote protiv njega i HRT-a. Nikoga nije imenovao, ali je iz njegovih odgovora vidljivo da nema dobro mišljenje o članovima Nadzornog odbora HRT-a, novinarima koji prate rad javne radiotelevizije (ali i ostalim novinarima). U tekstu ispisanom na osam stranica svoju ostavku ne spominje, ali nastavlja obračun s onima koji ga kritiziraju.
Nadzorni odbor je 8. srpnja pokrenuo postupak za Radmanovo razrješenje s mjesta glavnog ravnatelja, no Radman zaključuje da nisu ispoštovali zakonske uvjete, odnosno nisu naveli razloge za njegovu smjenu koji bi imali zakonske temelje. Umjesto toga NO HRT-a je postupak pokrenuo na temelju „javnih i medijskih saznanja o činjenicama vezanim uz Gorana Radmana“, što po glavnom ravnatelju dokazuje „nedovoljnu stručnost, odgovornost i ozbiljnost u obavljanju povjerenih poslova“.
Radman tvrdi da se do zahtjeva Odbora nije imao službeno očitovati na „javna i medijska saznanja“. Međutim, istine radi, činjenica je da je još 5. srpnja iskoristio priliku za javno očitovanje. Ta javna i medijska saznanja koja su prethodila njegovom skandaloznom deranju novinara, bila su da Radman nije svu svoju imovinu naveo u imovinskoj kartici („zaboravio“ je hotel u Sloveniji, kasnije se ispostavilo da nije naveo ni dionice Microsofta), kao i objava njegovog dopisivanja s Antom Mandićem, predsjednikom uprave tvrtke IN2. Ta je tvrtka dobila nagradu Microsofta, pa se Mandić raspitivao može li HRT o tome napraviti prilog, a Radman je prepisku proslijedio tajnici s nalogom da netko iz informativnog programa to napravi. U to je vrijeme objavljena i snimka s jedne interne prezentacije na kojoj je Radman kolegicu Nelu Gudelj pozvao na pozornicu uz komentar da pokaže zašto je na HRT-u zovu „Noga“, što su mnogi protumačili kao seksizam.
Radman u odgovoru kaže da je tu konferenciju za novinare sazvao zbog eskalacije negativnih članaka o njemu osobno, o novom rukovodstvu i o HRT-u u cjelini. „Tom prilikom rekao sam prisutnim novinarima što mislim, pomalo i emocionalno, o njihovom stalnom, neprekidnom obezvređivanju svega što se radi na HRT-u, o dosljednom a neutemeljenom stvaranju negativnog dojma o HRT-u u javnosti, o svjesnom plasiranju jednostranih a neprovjerenih informacija povezanih interesnih skupina i lobija kojima ne odgovaraju promjene koje provodimo na HRT-u, a na način da se time onemogućava normalan rad cjeline HRT-a te indirektno opravdavaju prijetnje i ugrožavanje života i imovine koje trpim ne samo ja osobno već i druge odgovorne osobe koje na HRT-u savjesno rade svoj posao“, objašnjava Radman, dodajući da u svom nastupu nije vrijeđao nikog ponaosob. „Obraćao sam se izravno nekolicini prisutnih novinara, a ne novinarima i medijima uopće", tvrdi Radman.
Međutim, u izvještaju s te skandalozne konferencije, citiran je kako se obraća „vama kolegama u dvorani, političarima u sjeni, zainteresiranim interesnim klanovima koji podrivaju ovu kuću“. Kako ne bi bilo zabune, Radman je tada dometnuo: „Svima njima i vama zajedno poručujemo da to više nećemo trpjeti“, pa je jasno da se ipak nije obraćao samo novinarima u dvorani.
No u svom odgovoru Odboru Radman ide i dalje pa kaže da je nevjerojatno da neki od članova NO-a „kao da nemaju saznanja o presudama u kojima su pojedini novinari pravomoćno proglašeni krivim radi svjesnog iznošenja neistina i osuđeni, kao da nemaju saznanja o tome da mnogi nakladnici temeljem presuda moraju plaćati odštete zato što su pojedini novinari svjesno i namjerno nanijeli štetu građanima i pravnim osobama, kao da nemaju saznanja o tome da su pojedini novinari dobili otkaze zato što su objavljivali tzv. naručene članke, kao da nemaju saznanja o tome da su postojali pojedini mediji koji su svoju egzistenciju zapravo izgradili na povredi prava drugih bez obzira na posljedice i kao da nemaju saznanja da se takve pojave pojavljuju i danas“. Stoga zaključuje da je dužnost svakog građanina ukazivati na takve pojave, a dužnost suda je odrediti zakonske kazne. Radman tvrdi i da su „medijski provideri“ uklonili dobar dio sadržaja s interneta na koje se njegova izjava i odnosi i to zbog povrede osobnih prava te krađe autorskih prava. Međutim, ne precizira tko je i što uklonio.
Seksizma u slučaju Nele Gudelj nije bilo, tvrdi Radman pravdajući se da je ono što je objavljeno izvučeno iz konteksta. Priznaje tek mogućnost da je netko od prisutnih njegovu izjavu doživio kao neuspjelu šalu izrečenu u dobrom raspoloženju, no ona čak ni izvučena iz konteksta ne može biti seksistički istup.
Na optužbe o namjeri pogodovanja prijatelju i njegovoj tvrtki IN2, Radman odgovara da se nije radilo o zadiranju u uređivačke kompetencije, bilo kakvom pokušaju uređivanja programa, o privatnom interesu ili pogodovanju privatnom interesu. „Ne samo glavni ravnatelj već i svaki zaposlenik HRT-a ima pravo novinarima HRT-a proslijediti svaku potencijalno korisnu i za opći interes vrijednu informaciju“, smatra Radman, te dodaje da „nažalost zbog objave tog 'slučaja', vijest nije objavljena na HTV-u“.