Riječ je, bez ikakve sumnje, o napadu na sekularnost visokoga obrazovanja, o daljnjem pokušaju premrežavanja Crkve i države, o pokušaju još čvršće integracije vjeronauka u osnovnom i srednjem školstvu
Inicijativa Akademska solidarnost reagirala je na novi pokušaj spajanja Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Katoličkog bogoslovnog fakulteta.
Izjavu prenosimo u cijelosti.
U javnosti se već nekoliko godina govori o konzervativnoj kontrarevoluciji, koja se pod novom vlasti samo zahuktala – od prvobitne najave „registra izdajnikâ“, preko nasrtajâ na slobodu medijâ i sve češćeg javnog zastrašivanja „nepodobnih“ s najviših razina. S druge strane, ekonomski modeli koji će se gurati su očekivani i predviđani – od privatizacijâ preko daljnje komercijalizacije zdravstva pa do i dalje nedovoljnog izdvajanja za znanost i obrazovanje. No neki aspekti konzervativne kontrarevolucije u široj su javnosti potpuno nepoznati.
Dok se daljnja komercijalizacija, komodifikacija i privatizacija visokog obrazovanja, često u žarištu političkih borbi još od 2008-9., pripremaju kroz daljnje smanjivanje izdvajanja za obrazovanje i znanost iz proračuna, na polju visokog školstva sprema se ofanziva drugačije vrste. Naime, upravo se odvija plan da se zagrebački Filozofski fakultet (koji se inače, opravdano ili ne, smatra bastionom progresivne misli) integrira ni više ni manje nego s Katoličkim bogoslovnim (!) fakultetom.
Nejasno je po kojem bi se to logičkom kriteriju jedan društveno-humanistički fakultet (na kojem se studiraju i predaju jezici, arheologija, sociologija, psihologija i sl. znanstveni predmeti) mogao spajati s učilištem na kojem se obrazuju vjeroučitelji, crkveni orguljaši i različiti katolički birokrati.
Naravno, logika tu nema nikakve veze bilo s čim. Na prizemnoj je razini tu riječ o političkim dealovima uobičajenog tipa – bivšem dekanu FF-a Damiru Borasu su 2014. trebali glasovi s KBF-a da bi bio izabran za rektora Sveučilišta u Zagrebu, a ideja integracije FF-a i KBF-a mu ni ideološki nije bila mrska (dovoljno se sjetiti prvog, kontroverznog medijskog istupa novog rektora Borasa o „biblijskim vrijednostima“). Integracija se FF-a i KBF-a pokušala provesti odmah tada, potpuno netransparentno i ispod žita, ali kako to, zbog otpora na FF-u, nije odmah uspjelo, sklapanje se ugovora prolongiralo za dvije godine.
Trenutni dekan FF-a, Vlatko Previšić, po svemu je nasljednik prethodnoga dekana i njegov „igrač“. Stoga ni ne čudi da sadašnja uprava FF-a, u fingiranju javne rasprave na Fakultetu, pokušava silom progurati neznatno promijenjen i i dalje netransparentan ugovor FF-a i KBF-a (a na štetu svojih studenata i profesora), pri čemu ne prezaju čak ni od ucjenâ pa se pojedinim odsjecima neizravno daje do znanja da neće dobiti nova docentska mjesta ako ne pristanu na sklapanje ugovora s KBF-om.
No na stranu sitno politikantstvo i činjenica da se nasilnim guranjem takvog ugovora krše i brojni fakultetski propisi, ono što je stvarno zabrinjavajuće je što ovakvo nešto znači u široj slici. Riječ je, bez ikakve sumnje, o napadu na sekularnost visokoga obrazovanja, o daljnjem pokušaju premrežavanja Crkve i države, o pokušaju još čvršće integracije vjeronauka u osnovnom i srednjem školstvu (jer će vjeronauk ubuduće, prema ovom planu, držati vjeroučitelji koji će također biti i profesori hrvatskog, engleskog, sociologije, filozofije i sl.), kao i o praktički izravnom političkom napadu na jedan fakultet koji trenutna vlast može, bar dijelom, smatrati „disidentskim“ i „buntovničkim“ jer s njega dolazi čitav niz javnih intelektualaca koji se ne slažu s konzervativnim idejama koje promiče nova vlast, kao što je u prošlosti upravo FF bio izvor više studentskih gibanja koji su išli protiv ekonomskoga smjera u kojem ide ova (kao i bivša) vlast.
Nakon napadâ na slobodu medijâ, nakon napadâ na „buntovne“ nacionalne manjine, uz napade na prava i životni standard radne većine koji se najavljuju, politički konglomerat koji gura konzervativnu kontrarevoluciju (a koji se ne može, dakako, svesti samo na stranke trenutno na vlasti) to planira učiniti napadom na najveći društveno-humanistički fakultet u zemlji. Nema nikakve sumnje, kao što je već rečeno, da su ovakvi postupci, započeti na iznimno koruptivan način (kupovinom glasova prilikom izbora za rektora), motivirani vrlo prozaičnim političkim namjerama.
Inicijativa Akademska solidarnost ističe svoje oštro protivljenje ovakvim napadima na Filozofski fakultet u Zagrebu i s gnušanjem odbija totalitarističku infiltraciju konzervativnog političkog konglomerata u sve pore društva. Najavljujemo da ćemo se aktivno boriti protiv integracije Filozofskog fakulteta u Zagrebu s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, kao i protiv svih drugih negativnih tendencija u visokom obrazovanju – od komercijalizacije, komodifikacije i privatizacije pa do nasilne retradicionalizacije i klerikalizacije.
Želimo slobodno i otvoreno sveučilište, spremno na kritičko propitivanje svijeta oko sebe, a ne sveučilište kao psa čuvara sistema i promotora uskogrudnih i nazadnih ideja, koje služe samo očuvanja trenutnog statusa quo.