Akrap: Država treba pomoći Baniji u razvoju IT-sektora

Hrvatska treba strategiju razvoja, ništa se neće riješiti sitnim mjerama i gradnjom nego se trebaju otvarati radna mjesta, a to znači dislociranje gospodarskih subjekata na područja koja su demografski opustošena, a Zagreb bi trebao biti pokretač za ta okolna područja, uključujući i Sisačko-moslavačku županiju koja je svega 50-ak kilometara udaljena. Zagreb neće imati problem s radnom snagom, on je usisao sve što je mogao, ali postoje područja poput Banije gdje se trebaju stvoriti uvjeti razvoja da bi najprije zadržali stanovništvo, a ako nema dovoljno radne snage, onda da bi privukli radno stanovništvo na taj prostor jer ni sam Sisak nije razvijen, pao je na koljena i sa željezarom i sa svim drugim industrijama, kratak je presjek stanja na Baniji jednog od vodećih hrvatskih demografa Anđelka Akrapa.

„Da bi se to područje osovilo na noge, mora postojati državna intervencija koja će osposobiti taj kraj za samostalni razvoj. Potrebno je instalirati mjere makroekonomske politike koje će oblikovati uvjete da budu primamljivi privatnom kapitalu. Primjerice, teško je tamo pokrenuti farmaceutsku industriju jer su potrebni visokoobrazovani kadrovi, a riječ je o području na kojim obitava uglavnom niskoobrazovano stanovništvo. Nužna je struktura gospodarstva koja je moguća razvijati se. Budućnost Banije moguća je u manjim pogonima koji zapošljavaju manji broj ljudi iz područja visoke tehnologije koji onda razvijaju prateće djelatnosti. Realno je da se na tom području razvija IT-sektor, ali i visokotehnološka razina prehrambene djelatnosti“, nudi 'recept' akademik Akrap.

Temelj je strategija gospodarskog razvoja na srednji i dugi rok, jer socijalnim politikama, što čini i ova Vlada, možete nešto učiniti, ali to ne rješava problem i ne donosi stabilnost u vidu razvoja sektora gospodarstva koji će zadržati stanovništvo na tom prostoru, ocjenjuje poteze izvršne vlasti.

O bitnim pitanjima, smatra, mora postojati nadstranački konsenzus, a pitanje ljudi je najbitnije, jer ne možete imati gospodarstvo ni bilo što drugo ako nemate ljudi, a mi gospodarske strategije nemamo jer je očito nemoguće postići konsenzus svih političkih opcija o tome. Najveći zanos da se to može postići bio je u mandatu premijerke Jadranke Kosor i problem depopulacije bio je vrlo ozbiljno shvaćen, međutim, nije postojala koordinacija između ministarstava zbog čega strategija nije uspjela, naveo je razdoblje kada je i osobno bio uključen u pokušaj rješenja demografskog sunovrata.

„Politika gleda kako u kratkom roku može dobiti glasove, žive od izbora do izbora, i teško je definirati i realizirati dugoročnu gospodarsku strategiju jer nema svijesti da je to problem. Hrvatska nikada nije imala strategiju razvoja, a prema projekciji Organizacije Ujedinjenih naroda čitav ovaj balkanski dio najugroženiji je demografski prostor na svijetu zbog jakih iseljavanja“, pojašnjava akademik.

Povremenim intervencijama, ističe, ne rješavaju se problemi nego mora postojati strategija razvoja koja bi definirala što će se s prostorom. Sve dosadašnje mjere bile su tamponiranje postojećih problema. Svi ti veliki mastodonti nestali su u bivšem socijalističkom svijetu, s prodorom Zapada. Čak i da nije bilo rata, to se ne bi održalo, ni Borovo koje je zapošljavalo 22 tisuće radnika ni Đuro Đaković u Slavonskom Brodu jer su došli proizvodi s Zapada, mišljenja je Akrap.

Početak tih silnih problema su '60-e godine prošlog stoljeća, jer je tada, od 1961. do 1971. godine iz seoskih naselja otišlo oko 600 tisuća stanovnika, što u velike gradove, što na privremeni rad u inozemstvo zato što je došlo do silne deagrarizacije i nije bilo radnih mjesta. Svi su iseljavali, nije bilo perspektive, pa čak ni s Gavrilovićevom koji je imao neke kooperacije s lokalnim stočarima, ali i to je bilo prijelazno rješenje. Nije ni turizam rješenje za Baniju, jer tu se može uključiti nešto malo domaćinstava s eko i agrarnim turizmom, ali to nije dugoročna i održiva opcija, jer ne može desetak OPG-ova održavati čitavo područje i ne može se na tome temeljiti razvoj kraja, skeptičan je prema onima koji turizam nude kao rješenje za posrnulo gospodarstvo, a sada i potresom devastirani kraj.

U akademskom članku „Demografski slom Hrvatske: Hrvatska do 2051.“ Akrap pokazuje da Hrvatska već dugi niz godina bilježi vrlo nepovoljne demografske trendove. Tako je na podacima šest popisa stanovništa, od 1961. do 2011. godine, vidljivo da je Sisačko-moslavačka županija sa 255.635 pala na 172.439 tisuća stanovnika, odnosno, u 50 godina izgubila je 32 posto žitelja, uglavnom zbog ruralnog egzodusa u ekonomsku emigraciju. To je svrstava u neslavnih pet vodećih županija s izrazitim depopulacijskim tendencijama.

Ni projekcije broja stanovnika do 2051. godine iz Akrapova članka ne ulijevaju optimizam, barem kada je o Sisačko-moslavačkoj županiji riječ pa se tako predviđa da će broj stanovnika pasti na tek 71.784, što je pad od dodatnih 42 posto.

Akrap u članku iznosi i krajnje zabrinjavajuće podatke da su „očekivane promjene zaista drastične jer će porast broja stanovnika do 2051. godine imati samo Zadarska i Zagrebačka županija i to isključivo zbog porasta broja stanovnika starog 65 i više godina, a nastavljanjem dosadašnjih demografskih trendova broj mladih (0–14 godina) smanjio bi se u svim županijama u granicama od 11,4 posto u Zadarskoj do čak 75,6 posto u Sisačko-moslavačkoj županiji“.

Tekst je financiran sredstvima Agencije za elektroničke medije u okviru javnog natječaja za poticanje kvalitetnog novinarstva. Dozvoljeno prenošenje uz objavu izvora i imena autorice