Europski Oscar za „Čovjeka koji nije mogao šutjeti“ Nebojšu Slijepčevića

Kratkometražni igrani film redatelja i scenarista Nebojše Slijepčevića i producenata Katarine Prpić i Danijela Peka (Antitalent), Čovjek koji nije mogao šutjeti osvojio je Europsku filmsku nagradu (EFA) za najbolji kratkometražni film u subotu, 7. prosinca u švicarskom gradu Luzernu na 37. svečanoj dodjeli godišnjih priznanja Europske filmske akademije. 

„Oduševljen sam, nisam vjerovao da možemo dobiti dvije velike nagrade u jednoj godini. S tim da je ovo posebna nagrada jer ju dodjeljuje struka. Jako sam sretan što su evropski glasači prepoznali i nagradili film o čovjeku kojem je humanost i ljudska solidarnost bila ispred nacije ili religije. Mislim da to nije samo pohvala našem filmu, nego i odraz vremena u kojem živimo“, izjavio je redatelj Nebojša Slijepčević. 

„Sretni smo zbog još jedne velike nagrade za naš film, ponosni na Nebojšu, Gorana i cijelu ekipu filma i zahvalni koproducentima, fondovima te posebno Hrvatskom audiovizualnom centru na podršci filmu te Europskoj fillmskoj akademiji. Nakon Zlatne palme, film Čovjek koji nije mogao šutjeti vidjeli su deseci tisuća ljudi u Hrvatskoj i svijetu; želimo da i ova nagrada pomogne tome da film dođe do još publike“, povodom nagrade izjavili su producenti Katarina Prpić i Danijel Pek. 

Čovjek koji nije mogao šutjeti od svjetske premijere na Filmskom festivalu u Cannesu, gdje je osvojio Zlatnu palmu, prikazan je dosad na više od 80 festivala diljem svijeta, uključujući filmski festival u Torontu, Manhattan Short, PÖFF Shorts u Tallinu, Filmski festival u Stockholmu, Festival du Nouveau Cinéma i mnoge druge. Uz sjajan prijem svjetske filmske kritike, na spomenutim je festivalima ovjenčan i brojnim priznanjima, poput Grand Prixa na Međunarodnom filmskom festivalu u Melbourneu, nagrade publike na Međunarodnom festivalu Kurzfilmtage Winterthur, nagrade za najbolji film na Euro-Balkan Film Festivalu u Rimu, najboljeg glumca (Goran Bogdan) na Sulmona film festivalu (SIFF), najbolju fotografiju (Gregor Božič) na Filmskom kratkometražnom festivalu u Bukureštu i mnogih drugih. 

Zahvaljujući canneskoj nagradi, spomenutom Grand Prixu na festivalu u Melbourneu, kao i uvrštenju u selekciju festivala Manhattan Short, Čovjek koji nije mogao šutjeti kvalificiran je za nominaciju za nagradu Oscar Američke akademije umjetnosti i znanosti. Također, uvršten je na listu odabranih filmova koji su u utrci za nominaciju za Nagradu César koju dodjeljuje francuska Akademija filmske umjetnosti i tehnike.

Čovjek koji nije mogao šutjeti za Europsku filmsku nagradu natjecao se uz još četiri kratkometražna filma u jedinstvenoj kategoriji neovisno o filmskom rodu: portugalski igrani film 2720, nizozemski animirani film Wander to Wonder te dva filma francuske proizvodnje: igrani Clamor i igrano-animirani Djevojka koja eksplodira. Europsku filmsku nagradu (EFA) u kategoriji kratkometražnog filma dosad su osvojila dva hrvatska naslova: njemačko-hrvatska koprodukcija Kokoška Une Gunjak 2014. godine te Piknik Jure Pavlovića 2015. godine. 

Film Čovjek koji nije mogao šutjeti govori o istinitom događaju i herojskom djelu jednog pojedinca sredinom 1990-ih kada su u Štrpcima u Bosni i Hercegovini naoružane srpske paravojne snage zaustavile vlak s 500 putnika na relaciji Beograd-Bar te počinile ratni zločin pogubivši 19 muslimana. Tom činu suprotstavio se samo Kaštelanin Tomo Buzov, umirovljeni časnik Jugoslavenske narodne armije. 

- Tomo Buzov je rekao ono što drugi nisu rekli. Film priča o njemu kao o simbolu. S druge strane, 99 posto ljudi jeste u ulozi drugog lika, Dragana, koji šuti - rekao je Slijepčević na jednoj tribini promovirajući film. Istaknuo je da su ga napadali desničari i u Hrvatskoj i u Srbiji.

- U Srbiji su neki smatrali da film ističe Srbe kao najgore zločince i da je to odgovor na "Daru iz Jasenovca", dok u Hrvatskoj smatraju da ne apostrofira dovoljno taj srpski zločin, pitajući se gdje je Buzov bio 1991. i zašto nije došao u Hrvatsku, nego je ostao u Beogradu - objasnio je, pitajući se i treba li osuđivati ljude koji šute, pogotovo što su mnogi od onih koji su bili u vlaku i danas živi. Naglasio je da se Buzov i njegovo junačko djelo nisu uklapali ni jednima ni drugima, pa ni Bošnjacima, čije ga stradalnička udruženja ne spominju.

- Film donosi priču o zločinu i hrabrosti, ali i o našoj šutnji, a svojom temom, simbolikom i porukom nadilazi sredinu u kojoj je nastao pa je shvaćen i izvan prostora bivše Jugoslavije.

Da je hrabrih reakcija bilo svjedoči primjer Srđana Aleksića, srpskog vojnika koji je za vrijeme rata u BiH ubijen braneći Bošnjaka od svojih suboraca koji su ga htjeli ubiti. Isto tako, preko 40 osoba iz regiona tokom godina dobilo je nagrade "Duško Kondor" za građansku hrabrost ili za njenu afirmaciju, koju su ustanovili Titova unuka Svetlana Broz i njena organizacija Gariwo. Mogli bi se prisjetiti i hrvatskog oficira Ivana Hitija koji se 1992. suprotstavio naređenju o spaljivanju neprocjenjivo vrijedne građe iz eparhijske biblioteke SPC-a i zbog je i izbačen iz HV-a.

Scenarij za film, osnovan na istinitom događaju, napisao je redatelj Nebojša Slijepčević. Uloge u filmu nose Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić, Mijo Pavelko, Martin Kuhar, Jakov Zovko i Robert Ugrina.

Čovjek koji nije mogao šutjeti nastao je u produkciji kuće Antitalent, a producenti su Katarina Prpić i Danijel Pek. Koproducentice su Katya Trichkova (Contrast Films, Bugarska) i Noëlle Lévénez (Les Films Norfolk, Francuska), a koproducent je Boštjan Virc (Studio Virc, Slovenija).