Filip Šovagović: Ne želim trošiti vrijeme na jedan te isti aktivistički angažman

- O filmu "Visoka modna napetost".

Mislim da je zanimljiv. I mislim i da je i tužan i smiješan, ozbiljan i neozbiljan, ono kaj bih posebno istaknuo, a nije još nigdje spomenuto, film ima jednu poetsku dimenziju, ne znam koliko to može zanimati gledatelje, ali na tom smo inzistirali. Ovdje svakako želim istaknuti odlične glumce, a poseban doprinos filmu dali su Goran Navojec i Mijo Jurišić te Marija Škaričić i Marijana Mikulić. Bilo bi nepravedno ne spomenuti ostale suradnike pa ovom prilikom želim zahvaliti svima koji su surađivali s nama, posebno gospodi Sunari i gospodinu Gudelju, koji su dali ogroman doprinos produkciji. Ispričavam se svim suradnicima koje smo zaboravili pozvati na premijeru, ali bila je pomaknuta tri dana ranije tako da smo se izgubili u organizaciji, svejedno, bilo je jako puno ljudi, a posebno dragim ljudima koji su izostali preporučam gledanje filma uz kupnju ulaznice, a po predočenju iste, vratit ćemo im lovu. Ekipa marketinga imala je problem sa žanrovskim određenjem filma, ustvari priznajem da potajno uživam u tome, vrlo mi godi da je ovom filmu nemoguće odrediti žanr.

- O kritičarima.

Bilo je kritika i dobrih i loših, naravno da dobre kritike gode, ali one loše nekako dulje ostaju u pamćenju. Nemam neki poseban problem s kritikom, ali ne volim kada ona postaje žuta i kada se kritika ustvari ne bavi filmom nego privatnim profilom autora. Tako sam u posljednjim kritikama vezanim uz film "Visoka modna napetost" uspio pročitati da sam se devedesetih izgubio iz filma, što je netočno i nebitno, da sam se u međuvremenu bavio kazališnim radom, što je također netočno, jer se kazalištem ne bavim u međuvremenu nego non-stop, da sam simpatičan, ali da sam kriminalan redatelj, tu je dakle totalno nebitno to što sam simpatičan, to fakat nema nikakve veze s filmom, da su glumci upropastili režiju filmova na ovim prostorima, pogotovo produkciju, i da nije lako bit redatelj, kao što to glumci misle. Plus da ne bih trebao trošit vrijeme na režiranje filmova. Plus da mi je pero otupilo u smislu političkog aktivizma i da sam kao mlađi bio puno ubojitiji. U principu, ovo sve doživljavam kao motivaciju da nastavim dalje, pogotovo s režijom jer sam u međuvremenu dosta toga naučio, plus nemam nikakvu namjeru i dalje trošiti vrijeme i inteligenciju na jedan te isti aktivistički angažman oko toga kakvo bi ovo društvo trebalo biti. To je utopija. To da će ovo društvo biti bolje ako se svi angažiramo, pa valjda oće, ali tu je potpuno nebitno što ja mislim o Sanaderu ili Slobodanu Miloševiću, jer i tako svi razmišljaju o svemu i svačemu i o svemu ima gotovo milijardu, ako ne i više različitih mišljenja. Pa šta niste milijardu puta pročitali negdje jedno te isto u smislu - vlast krade? Pa to je fakat predosadno. Ja nisam ni MUP, ni SUP ni Bajić da se time bavim. Nervira me dakle kritika u smislu toga čime bih se ja trebao bavit i o čemu bih ja trebao razmišljat. Ta bi kritika trebala valjda bit vezana uz moj minuli rad, a ne za budući, to je poanta. Ja sam dramaturg svojih akcija i tu ne ugrožavam nikoga osim možda sebe samog. Ali to je moj izbor. Kritika može, ali i ne mora formirati mišljenje, to je bitna komponenta koja se tiče nekog filma ili nekog umjetničkog djela i jedno bez drugoga nema smisla.

- O gledateljima.

Idem od sebe, Normalno da bih svaki dan visio u kinu, al' nemam za to mogućnosti. Tako da sam beskrajno zahvalan svakom onom koji odgleda film "Visoka modna napetost" i za njega izdvoji 35 kuna. Dobio sam od Continental filma, koji je naš distributer, godišnju ulaznicu za bilo koji film koji igra u njihovim kinima, tako da bum sad odgledal valjda sve. Molim čitaoce da ovo prihvate bez jala. Ne znam što znači dobar film, uostalom. Da li je dobar film onaj koji je gledan i koji obara rekorde gledanosti ili onaj koji je manje gledan, to nemrem skužit. Javlja škvadra da je u kinu posljednji Woody Allenov film gledalo deset ljudi, je li to puno ili malo, to je veliko pitanje. Normalno da bih htio da film "Visoka modna napetost" obori rekorde gledanosti, ali bojim se da se to nebu dogodilo. Uostalom, škvadra ima doma kina i dali su lovu za sustav i normalno je da filmove gledaju doma. No, tu nema evidencije. Tako da je vrlo relativan pojam to kaj je gledano, a kaj je gledanije.

- O komercijalizaciji.

Ne znam što je to komercijalizacija. Imam problem s matematikom već dulje. Ako radite filmove, mislim da je samo bitno to da oni vas nadžive i ako se to dogodi, to je ostvaren cilj. Sad nemrete to sagledat. Bitne teme su i teme koje govore o nebitnim stvarima. Sve je bitno i nebitno. Isto ne znam što znači bit dopadljivo. Poezija je jedna od nejnedopadljivijih kategorija književnosti, hrvatski pjesnici uglavnom pišu o jamama, bolestima i alkoholu, a ipak ih ljudi čitaju, i to po lektirama, nemrem reć da je to nebitno. Znam samo da će se na to odgovoriti jačom dozom optimizma.

- O novcu i filmu.

Kad sam potpisivao ugovor o produkciji filma, bio sam totalno oduševljen tom akcijom, ali sad nakon šest godina osjećam ogromno olakšanje što sam ga nekako skoro zaključio, još malo samo. Tu je bilo previše matematike i fakat sam između ostalog radio i ko neki računski operativac na projektu od 4 miliona, s milijon računa i ugovora. Napisao sam par pjesama o matematici, jedna se zove Matematika i matematišić, ali sve zajedno, kao jedna riječ.

- O preživljavanju.

Hahahaha, ima svega u izobilju. Ljudi žive u izobilju i nisu toga svjesni. Svuda raste trava, blitva, plivaju ribe i šumom trče žive kobasice, treba samo znat recept. Volim priljepke i neke morske alge. Nije loš ni zec.

- O referendumu.

Uglavnom, morat će se uredit da svi ljudi imaju sva prava. Kol'ko je to moguće tol'ko je to i nemoguće, ali u svakom slučaju, podupirem bilo koju inicijativu koja bu omogućila da ljudi budu sretniji. Ne sudjelujem u konfliktu i imam razumijevanja za sve. Mislim da se previše ljudi bavi politikom. Glupo mi je pisat ustav. Pišem pjesme. Nek se ženi ko god hoće, nemrete nekom onemogućit da se ženi. Pa kaj je to? To je korak unatrag od sto godina. U povijesti je lijepo, ali budućnost je sada. S tim da je u povijesti bila vjerojatno lijepa samo priroda. Čovjek je uglavnom bil rob. Osim nekih robovlasnika. Ja sam latentni homoseksualac. I latentna žena. Moj ženski um je zarobljen u tijelu muškarca i obrnuto. Sve nas je rodila majka. Vi ovim posljednjim referendumom ne negirate brak homoseksualaca nego negirate da je pojam majke isti za sve. Ne pušim da smo svi Hrvati uopće, jer s mnogim Hrvatima nemam ništa zajedničko. Ja sam sretan čovjek. Pripadam pravcu optimizam.