„Freedom is just another word for nothing left to lose“

freedom-just-another-word-nothing-left-lose-7527.jpg

Kris Kristofferson
Kris Kristofferson
Foto: 
You Tube

Najveći pjesnik country glazbe Kris Kristofferson, objavio je da se povlači u penziju zbog demencije. Nažalost, bolest je dogurala do stadija kada više nije siguran na pozornici. Prije sedam-osam godina svirao je u Grazu, u maloj dvorani za možda 200 ljudi, mahom austrijskih penzionera koji su valjda na koncert došli zbog par mega hit sentiša iz sedamdesetih. Izašao je sam na scenu, izvadio bilježnicu, stavio je na stalak pa se ispričao jer je star i da se ne ljutimo ako promaši koju strofu s obzirom na to da ga pamćenje sve slabije služi

Najveći pjesnik country glazbe Kris Kristofferson objavio je ovaj vikend da se povlači u penziju zbog demencije.

Zašto mislim da je on najveći pjesnik?

Završio je englesku književnost na Oxfordu, a njegov jezik i stil daleko su bogatiji od tipičnog country storytelling modela. Osnovna tema cijelog opusa pitanje je slobode, kako pojedinca, tako i društva i slobode uopće.

Na kraju krajeva, Kristofferson je napisao povijesne stihove "Freedom is just another word for nothing left to lose" kao i pjesmu "Me and Bobby McGee", koju je Janis savršeno izvela.

Uz to, česti likovi u njegovim pjesmama su Đavo i Isus, koje nije tretirao kao natprirodna bića. Vrag je Kristoffersonu sinonim za njegovu osobnu tamnu, poročnu pa i materijalnu stranu, dok je Isus Krisov svijetli dio, ali ne u smislu smatranja sebe dobrim ili svetim, nego se u pjesmama isključivo bavi trenucima kad Isusa izdaju i razapinju baš oni kojima je pokušao prenijeti ideju ljubavi.

Što se tiče ljubavne poezije, kod Kristoffersona je specifično da uvijek inzistira na slobodi. Njegove ljubavi koje će doći nisu fatalne ("Help me make it through the night"), rastanci nisu tragični, nego se moraju dogoditi ("It's over nobody wins") pa valja krenuti dalje i okrenuti se novim ljubavima.

Upravo se u njima otkriva istina. Kris je okorjeli hippie, maskiran u kauboja, koji i dalje vjeruje u slobodu '68 i slobodnu ljubav. Međutim, on usput zaobilazi sve stereotipe vezane za hippyje i time uspješnije "prodaje" svoje priče jer izgleda kao kauboj i otpadnik, što je posebice ostvario u svojim filmskim ulogama.

Kristofferson je, u stvari, što je i ime kluba u kojem je počeo karijeru – trubadur, nastupajući uvijek sam, s gitarom, noseći taj imidž lutalice od grada do grada, od ljubavi do ljubavi.

Nažalost, demencija je dogurala do stadija kada više nije siguran na pozornici. Prije sedam-osam godina svirao je u Grazu, u maloj dvorani za možda 200 ljudi, mahom austrijskih penzionera koji su valjda na koncert došli zbog par mega hit sentiša iz 70-ih. Izašao je sam na scenu, izvadio bilježnicu, stavio je na stalak pa se ispričao jer je star i da se ne ljutimo ako promaši koju strofu s obzirom na to da ga pamćenje sve slabije služi.

Tijekom koncerta je stvarno par puta preskočio strofu i lupio krivi akord. Osobno me fasciniralo što je uopće izašao sam na stejdž, a nije skupio grupu gažera da pokrivaju rupe, kao što se obično radi u takvim situacijama.

Pred sam kraj koncerta započeo je "Sunday morning coming down", jednu od najljepših pjesama o nedjelji, i na trećem stihu druge strofe zapeo k'o ukopan.

Muk je trajao sekundu-dvije, penzioneri ne znaju tu stvar, zaurlao sam iz sve snage: "Then I washed my face and comb my hair and stumbled down the stairs to meet the day", a Kris je rekao: "Thank you" i nastavio pjesmu...

Sve mi se čini da ću malo gnjavit s njim.