Sindikati očekuju da će nakon velike stope rasta rada na određeno vrijeme, jednako bujanje zabilježiti i zapošljavanje preko agencija za zapošljavanje čiji radnici imaju manje prava Foto: FaH
Hrvatska je rekorder Europske unije u brzini rasta ugovora o radu na određeno vrijeme. Prije četiri godine ugovori na određeno činili su 13,8 posto svih ugovora o radu, a 2016. na određeno vrijeme radi više od petine svih zaposlenih, odnosno 22,2 posto, kako je to zabilježio Eurostat, statistički ured Europske unije.
Hrvatska ubrzanim koracima grabi prema vrhu ljestvice EU u kojoj je prosjek udjela ugovora na određeno među svim zaposlenima u 28 zemalja članica 2016. bio 14,2 posto. Više od Hrvatske za sada ima Portugal s 22,3 posto ugovora na određeno, Španjolska s 26,1 posto i Poljska s 27,5 posto. Hrvatska među njima bilježi najveću brzinu rasta.
„Oko 90 posto novozaposlenih već godinama se zapošljava po ugovoru o radu na određeno vrijeme - gotovo kao pravilo, a ne izuzetak kao što bi prema Zakonu o radu (ZOR) trebalo biti, stoga ova „količina“ zapošljavanja po ugovoru na određeno vrijeme jasno govori o kršenju odredbi ZOR-a“, rezolutna je Ana Milićević Pezelj, izvršna tajnica za socijalni dijalog i javne politike Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.
Ovaj oblik nestandardnog rada uzeo je u Hrvatskoj toliko maha da je natjerao čak i Radimira Čačića, za kojeg se ne može reći da su mu radnička prava na prvom mjestu političkog djelovanja, da 2016. godine pokrene interpelaciju o ograničenju ugovora na određeno. „Pokrenuli smo interpelaciju jer je došlo do velike zloupotrebe rada na određeno vrijeme, posebno u prerađivačkoj industriji koja je dominantna u mojoj Varaždinskoj županiji, kao i u susjednoj Međimurskoj, zbog čega ljudi rade u nesigurnim uvjetima“, kaže nam Čačić.
Od njegove inicijative nije bilo, međutim, ništa, jer je konzervativna Vlada, kojoj je fleksibilizacija radnih uvjeta jedan od prioriteta, glatko odbila njegov prijedlog kojeg je potpisalo 15-ak tadašnjih zastupnika. Ondašnja ministrica rada i socijalne skrbi Nada Šikić odbacivanje tog prijedloga obrazložila je tvrdnjom kako je zapošljavanje na određeno vrijeme jedan od od fleksibilnih oblika rada, koji poslodavcima omogućuje brze prilagodbe potrebama na tržištu, te da on predstavlja iznimku od ugovora na neodređeno vrijeme, koja uvijek mora biti opravdana objektivnim razlogom.
Čačić nam je još dometnuo da se on zalaže za fleksibilizaciju radnih uvjeta pa nas je ostavio prilično zbunjenima pokušavajući objasniti razliku između, njemu neprihvatljive dominacije rada na određeno, i fleksibilizacije koju podržava.
Jednako tako, rad na određeno vrijeme naziva se ponekad i atipičnim ili nestandardnim radom, ali sindikatima je on nesumnjivo prekarni rad koji je nesiguran i u najčešćem broju slučajeva nepoželjan po radnika koji nema alternative nego prihvatiti ovakav oblik rada ako ne želi ostati nezaposlen.
Krajem prošle godine protiv dominacije nesigurnih uvjeta rada prosvjedovali su mladi, na koje otpada više od 60 posto svih ugovora na određeno vrijeme i čiji udjel sve više raste. „Postoje određeni poslovi koji zahtijevaju ugovore na određeno vrijeme, ali problem su prava koja proizlaze iz ugovora na određeno, a ona su mala. Ne možete planirati život ako radite neki prikriveni stalni posao, odnosno za kojeg morate unedogled potpisivati ugovore na određeno. Vi ste tako uvijek ucijenjeni i u nesigurnoj poziciji u odnosu na svog poslodavca. Država treba zakonskim rješenjima poticati ugovore na neodređeno i natjerati inspekciju rada da više radi kako bi spriječila zloupotrebe“, kaže Karlo Kralj iz Mreže mladih.
Kako kaže Pezelj, nije čudo da poslodavci sve više zloupotrebljavaju institut rada na određeno vrijeme. Takvi radnici su prije svega jeftiniji jer poslodavac ne mora platiti otpremninu; fleksibilniji su jer je pojednostavljena procedura zapošljavanja i otpuštanja, raspoređivanja na poslove i lokacije, kao i određivanje vremena rada prema trenutnoj volji poslodavca, rad po pozivu i slično. „Primjerice, većina firmi koje zapošljavaju ljude u odjelima ljudskih resursa, na takvo mjesto zapošljavaju pravnike jer im je u fokusu zapošljavanje, odnosno otpuštanje radnika, a ne upravljanje ljudskim potencijalima“, kaže Pezelj. Takvi radnici su, nastavlja, poslušniji i kontinuirano na dispoziciji poslodavcu te u pravilu nisu sindikalno organizirani zbog straha od gubitka posla, odnosno neproduženja ugovora.
„Dakle, zaklinjanje da je "zadovoljan radnik dobar radnik", na žalost, samo je – prazna fraza. Poslodavci uvijek bježe od bilo kakve regulative jer svaku regulativu doživljavaju potencijalnim troškom. Uvijek uzimaju radnike po onim oblicima ugovora o radu koji su fleksibilniji i s manjim troškom. Također, vrlo rado angažiraju osobe za obavljanje poslova temeljem ugovora koji nisu ugovori o radu, primjerice, ugovor o djelu ili ugovor o autorskom djelu, iako, ako je riječ o poslovima koji imaju sve elemente radnog odnosa, to nije dopušteno“, kaže Pezelj.
Hrvatska udruga poslodavaca dugi je niz godina bila u punoj medijskoj ofenzivi tvrdeći da je fleksibilizacija rada potrebna za dobrobit svih pa smo ih pitali jesu li nakon ovih brojki sada zadovoljni ili traže dodatnu fleksibilizaciju. Nisu nam odgovorili. Njihova pozicija je također jasna: smatraju da je radnika zaposlenog na neodređeno nemoguće otpustiti.
Ostat će, međutim, zabilježeno da je fleksibilizacija, a time i rast prekarijata, ponajviše omogućena za vrijeme socijaldemokratskih vlada, dakle onih koji bi se, barem formalno, trebali zalagati za obranu ili zadržavanje radničkih prava.
Prvo je to učinjeno promjenama Zakona o radu 2003. godine, u vrijeme koalicije predvođene SDP-om kada su uvedeni pojedini instituti koji fleksibiliziraju radne odnose, a onda su radna prava dodatno smanjena promjenama 2009. godine u vrijeme vladanja HDZ-a. Nakon toga je na vlast došao SDP koji je 2014. konačno usvojio promjene čije se posljedice na tržištu rada osjećaju danas.
Pitali smo i SDP osjeća li se odgovornim za današnji rast prekarnog rada i hoće li se zalagati za daljnju fleksibilizaciju radnih odnosa jer nam je nedavno Nenad Stazić, saborski zastupnik SDP-a, kazao da se zalaže za fleksibilnije radne odnose. Odgovor, usprkos obećanjima, nismo dobili.
Sindikati očekuju da će nakon velike stope rasta rada na određeno vrijeme, jednako bujanje zabilježiti i zapošljavanje preko agencija za zapošljavanje čiji radnici imaju manje prava od svojih kolega zaposlenih u istoj tvrtki kojoj su ustupljeni. Agencija i tvrtka-korisnik profitiraju, a to mogu samo nauštrb agencijskog radnika, tvrde sindikati, upozoravajući da je, dugoročno gledano, posljedica kontinuirana erozija prava radnika - od relativno sigurnih ka nesigurnima, prekarnima.
„Da, mi to, na žalost, očekujemo. Tokom izmjena ZOR-a upozoravali smo na tu opasnost. Prema podacima Ministarstva rada i mirovinskog sustava, nešto više od godine dana od donošenja novog ZOR-a (2014.-2015.) agencijski rad porastao je za 12 posto jer novije podatke nemamo. Trenutno još uvijek govorimo u „gabaritima“ malih brojeva, ali je značajan rastući trend“, kaže Pezelj.
I baš kad je bivša SDP-ova vlada mijenjala ZOR, Njemačka je skratila vrijeme iznajmljivanja radnika s tri godine na 18 mjeseci, upravo zbog katastrofalnih posljedica po tržište rada, dok je posljednjim izmjenama ZOR-a vrijeme iznajmljivanja produljeno s jedne na tri godine.
„Za usporedbu, prije desetak godina kada je RH imala udio zaposlenih po ugovoru o radu na određeno vrijeme otprilike 12 posto, Europska komisija je u dokumentima za pristupanje uvijek navodila kako po tome „još uvijek zaostajemo za prosjekom EU“ koji je bio oko 14 posto. Naš je komentar tada bio da ćemo zahvaljujući ubrzanom i nezakonitom rastu zapošljavanja po ugovoru o radu na određeno vrijeme vrlo brzo sustići i prestići taj udio u ukupnoj zaposlenosti. Na žalost, to se i dogodilo“, upozorava Pezelj.
Konzervativna vlada, a posebno predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović, u javni je diskurs uvela brigu za demografska kretanja i svaka izjava o tom problemu je uvijek puna floskula. Umjesto da se bavi nesigurnim uvjetima rada zbog čega mladi iseljavaju, ona se bavi zabranom rada nedjeljom, kažu sindikati.
„Kada bi poslodavci, primjerice u djelatnosti trgovine, plaćali svoje radnike prema kolektivnim ugovorima - povećano za rad nedjeljom, blagdanom. uz osiguranje tjednog odmora te kada bi evidentirali i plaćali sve prekovremene sate -ne bi im se isplatilo poslovati na ovaj način, što je vidljivo u uređenim državama u kojima se nedjeljomne radi. S druge strane, naš Sindikat trgovine Hrvatske svojevremeno je izračunao kako bi se u trgovini moglo otvoriti gotovo 30.000 novihradnih mjesta kada bi radnici radili svojih osam sati dnevno“, tvrdi Pezelj.
Ugovor Hrvatske sa Svetom stolicom, poznatiji i kao Vatikanski ugovor, u članku 9. propisuje da je nedjelja neradni dan u Hrvatskoj, i tu treba tražiti razloge puštanja probnih balona o zabrani rada nedjeljom.
Pezelj podsjeća da su glavni razlog iseljavanja iz Hrvatske niske plaće (potplaćenost radnika odnosno plaće od kojih se u Hrvatskoj ne može pristojno živjeti), na drugom mjestu su uvjeti rada (loša organizacija rada, prekovremeni rad te neplaćeni prekovremeni rad, slaba sigurnost i zaštita na radu, nemogućnost napredovanja u karijeri) te na trećem mjestu, nezaposlenost.
Dodatni udarac prema daljnjem širenju prekarnih odnosa došao je nedavno, nakon što je vlada Andreja Plenkovića proširila institut Stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa (SOR) na sva obrtnička zanimanja i završene srednje škole, što je postalo jedinom ulaznicom mladih na tržište rada. Za razliku od klasičnog pripravništva koje je zbog SOR-a posve iščezlo, ovdje nije riječ o radnom odnosu, već o osposobljavanju nakon završenih škola i svi su izjednačeni na naknadi u visini minimalne plaće. „Ako je riječ o demografiji, SOR-ovcima bi se trebali baviti svi jer je riječ o lošim posljedicama po njih same ali i općenito po tržište rada jer je riječ o besplatnoj radnoj snazi ua poslodavce što, među ostalim, za posljedicu ima niske plaće zbog čega iz Hrvatske iseljavaju sve dobne skupine, ne samo mladi“, zaključuje Pezelj.
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu