Hrvatska zaplavila od modrica opozicijskog samoozljeđivanja

Bilo je to za antologiju sitnih političkih perverzija. A izgledalo je otprilike ovako. Davor Bernardić, prvak SDP-a, izlazne ankete drugoga kruga lokalnih izbora dočekao je u Rijeci, gdje se još koliko-toliko može osjećati sigurno i komotno, u društvu novoga staroga gradonačelnika Vojka Obersnela, nadajući se valjda, kako su neki SDP-ovci zlobno na Iblerovu trgu komentirali, da je pobjeda zarazna i lako prenosiva. Od tamo je, među ostalima, čestitao i Ivici Vrkiću na potvrđenome mandatu, a ovaj je, pak, iz Osijeka pozdravio buduću Vladu HDZ-a i HNS-a. Dakle, svatko sa svakim, nitko s nikim više od dva puta u toku večeri. Ili, jezikom Azre – obezvrijedili nam logiku, oskvrnuli nam um.

Za razliku od svih prethodnih lokalnih izbora, ovaj put ne mogu baš svi koji su sudjelovali na njima proglasiti pobjedu. Štoviše, pobjednici stanu praktički na prste jedne ruke, uz HDZ i Andreja Plenkovića, tu je još nekoliko mušterija DORH-a i USKOK-a i pokoji nezavisni kandidat. Ostali se nemaju što javljati.

Plenković može biti privremeno sretan dok se ne pokaže je li on tek Karamarko 2.0, Božo Petrov i dalje može onim svojim tugaljivo-dramatičnim glasom bugariti o reformama, Bernardić može nakratko odahnuti jer, iako u SDP-u sve glasnije i sve više njih škrguće zubima, kako sada stvari stoje, prvo će na bubanj koža Ivana Vrdoljaka.

Plenković je dobio prvo poluvrijeme. Drži kompletnu Slavoniju i Dalmaciju, svih pet županija i na istoku i na jugu. Istina, izgubio je HDZ-u jako važan Knin, i to od svog bivšeg člana, te Gospić. No, to je uspio kompenzirati vraćanjem u svoje ruke Splita, Dubrovnika, Makarske, koju je, što mu je posebno slatko, uzeo SDP-u, i Metkovića, to je tek slast, koji je preoteo Mostu. Petrov je, dakle, ostao bez svoga kraljevstva. Njegove cure i dečki ni drugdje nisu zabili pobjednički barjak, ali ipak jesu, priznati se mora, učinili određene iskorake plasiranjem svojih kandidata u drugi krug gdje prije nisu bili značajni, recimo, na istoku zemlje. Svejedno, dovoljno tek za konstatirati ples od dva ljeta.

Najvećom političkom kamikazom lokalnih izbora ipak se pokazao čelnik HNS-a Vrdoljak, koji je, teško će racio to objasniti, u samom finišu drugoga kruga izbora odlučio rasturiti kampanje Anke Mrak Taritaš i Predraga Štromara, a politički uskrsnuti tipove poput Radimira Čačića ili Ivana Čehoka. Javno se pozivao na potrebu političke stabilnosti, na spašavanje reforme obrazovanja, HNS-ovcima, pak, objašnjavao da stranka financijski loše stoji, da bi u slučaju novih izbora dobili još manje mandata i da ih zato treba izbjeći, a potpredsjedničkim mjestom u Vladi, što mu je obećao Plenković, spašavao je zapravo sebe. Od silnog spašavanja uspio je samo potopiti HNS, što mu stranački drugovi neće oprostiti. Njegovu glavu javno su zatražili već u izbornoj noći, a uz njega i ideju koalicije s HDZ-om na nacionalnom nivou ostao je samo Srećko Ferenčak. Očito svjestan da mu je istekao rok trajanja, u stožeru Anke Mrak Taritaš zadržao se protokolarno i službeno jedva desetak minuta i onda brisnuo u nepoznatom pravcu, dajući usput nemušta objašnjenja da je nesretni tvit, kojim je uvijeno najavio koaliciju HNS-a s HDZ-om, zapravo bio spin da se Anku odmakne od stranke i tako dobije što više neovisnih birača. Spin je bio krajnje uspješan – uspio je odmaknuti birače od glasanja, Anku od pobjede, a sebe od stranke. U stranci sada očekuju njegovu promptnu ostavku, a ne dočekaju li je, već sutra kreće njegova politička dekapitacija na sjednici većinski bijesnog Predsjedništva stranke.

A Anka Mrak Taritaš umrla je muški, uz otkriće da joj s prijateljima poput Vrdoljaka, koji je i nju i HNS doveo u lose-lose situaciju, neprijatelji uistinu nisu potrebni. Svejedno, u njezinu je stožeru cijelu noć bilo živo i opušteno, skoro i veselo unatoč porazu, jer je njezin tim bio svjestan da su posao do kraja odradili korektno, pošteno i srčano. U izbornoj noći tu je bila i najveća gužva, svi su se SDP-ovci vrlo brzo s Iblera preselili kod nje, jer je, kako reče jedan od viđenijih SDP-ovaca, "na Iblerovom trgu bezveze". Ugodnije kod Anke nego u vlastitoj stranci, čini se, bilo je i Bernardiću, a i lider HSS-a Krešo Beljak nekoliko je sati utukao u tom društvu.

Da Bernardić baš ništa u politici i o politici ne razumije, a još manje shvaća što birači od SDP-a i ljevice očekuju, o čemu svjedoči i mizerni odaziv na izbore, zorno ilustrira činjenica da se u izbornoj noći ukazao u Rijeci, umjesto da se, recimo, uslikao u Sisku pokraj svoje Kristine Ikić Baniček, koja je uspjela ponovo i uvjerljivo dobiti povjerenje građana unatoč tome što se u kampanju, agitirajući protiv nje sasvim otvoreno i brutalno, uključio i notorni biskup Vlado Košić. Pravi poraz Bernardić je doživio već i prije izbora činjenicom da SDP vlastitih i relevantnih kandidata nije ni imao, nego se uglavnom šlepao uz druge, i da je prava opozicija HDZ-u zapravo bio Most. Već ovih dana, najavljivali su SDP-ovci u izbornoj noći, s više utjecajnih strana kreće kanonada na Bernardića.

Rezultat izborne inventure – Hrvatska je ozbiljno zaplavila. Nikako zbog dobrog, kvalitetnog, uspješnog i sposobnog HDZ-a, jer to nipošto nije. Ponajprije zbog modrica od učestalog opozicijskog samoozljeđivanja, u paleti od majke vojne lekarke preko zazivanja suradnje s Mostom i podrške Kerumu do tvitanja u gluho doba noći.  

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu