Nakon što se potkraj prošle godine proslavio najavom da će tražiti da se potpora poduzetništvu stavi u Ustav, iako u tom dokumentu od osamostaljenja stoji da su "poduzetnička i tržišna sloboda" temelj gospodarskog ustroja Hrvatske, ministar Gordan Maras u ponedjeljak je slavodobitno najavio i osnivanje prvog tzv. venture capital fonda. Iako takvi fondovi postoje i posluju u Hrvatskoj već gotovo 20 godina.
Ministar poduzetništva i obrta odgovarao je na pitanja korisnika Twittera o pokretanju kompanija u Hrvatskoj te najavio osnivanje fonda vrijednog 150 milijuna kuna. Prenosimo s internetskih stranica Vlade: "Venture capital fond je prvi fond takvog tipa u Hrvatskoj, a koji će omogućiti hrvatskim poduzetnicima da ne moraju vani tražiti novac", rekao je ministar Maras.
Nije, ministre.
Fondovi poduzetničkoga kapitala, kako se kod nas najčešće zovu venture capital fondovi (postoji i verzija "fondovi rizičnoga kapitala") prisutni su u Hrvatskoj još od 1997. godine. Štoviše, još prije desetak godina osnovali su i vlastitu udrugu, Hrvatsku Private Equity i Venture Capital Asocijaciju.
Glavna je karakteristika fondova poduzetničkog kapitala (venture capital ili private equity fondovi) da pomažu razvoj vrlo mladih kompanija koje najčešće ne ispunjavaju uvjete da bi prikupile novac za razvoj na drugi način (kreditom od banke ili izlaskom na tržište kapitala). Fond za svoje novčano ulaganje preuzima vlasnički udio u mladoj kompaniji nadajući se da će jednog dana taj isti udio moći prodati za znatno višu vrijednost. Uz to, fondovi vrlo često pružaju i pomoć u vođenju samih kompanija kako bi se mladim i manje iskusnim poduzetnicima i na taj način dala podrška.
U Hrvatskoj su tako već početkom dvijetisućitih poslovali Copernicus Capital (prvi takav fond kod nas, osnovan 1997.) i SEAF Croatia, fondovi poduzetničkoga kapitala, upravljajući ukupno s nekoliko desetaka milijuna eura ulaganja. Ulaganja su im bila usmjerena u tada vrlo atraktivne i brzorastuće tvrtke kablovske televizije i pružatelje usluga pristupa internetu. Čak je i Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR) negdje u to doba imala svoj poseban program koji je, za razliku od klasičnoga kreditiranja, uključivao baš poduzetnički kapital i ulazak u vlasništvo mladih i malih kompanija. No, taj program banke nikad nije bio posebno popularan.
U drugom dijelu dvijetisućitih Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta pokreće, zajedno s državnim Poslovno inovacijskim centrom (BICRO), tzv. program VENCRO, namijenjen osiguravanju adekvatnih izvora financiranja za mala poduzeća sa znatnim potencijalom rasta. Zajedno s još jednim fondom poduzetničkog kapitala, Horizonte Venture, tada su najavljivali osnivanje prvog hrvatskog javno-privatnog investicijskog fonda rizičnog kapitala. Cijeli projekt na kraju je propao, a Svjetska banka, koja ga je također dijelom financirala, preusmjerila je svoj novac u druge projekte.
U međuvremenu na tržištu se pojavilo još fondova poduzetničkog, odnosno rizičnoga, kapitala poput Nexus Private Equityja poznatog po ulaganju u Todorićev lanac trgovina kozmetike Kozmo ili tvrtke Quaestus Private Equity bivšeg ministra financija Borislava Škegre.
Nakon toga, početkom 2010. kao jedan od načina na koji se Hrvatska trebala suočiti s gospodarskom krizom Vlada Jadranke Kosor uvela je tri mjere za pomoć poduzetnicima. Jedna od tih mjera je bila usmjerena u osnivanje fondova poduzetničkog kapitala, a za tu se namjeru tadašnja vlast (baš kao i današnja) razbacivala brojkom od čak milijardu kuna. Takozvani fondovi za gospodarsku suradnju i danas se nalaze u ponudi HBOR-a. Uspjeh tog programa je mizeran.
Sve u svemu, Hrvatskoj dosad uopće nije nedostajalo fondova poduzetničkoga kapitala. Realizirali su se pojedini projekti, no zbog niza okolnosti (administracija, usmjerenost domaćeg gospodarstva na banke, besperspektivnost, nedostatak pravne zaštite) taj način financiranja kod nas nije uspio posebno zaživjeti. I pompozno najavljeni "novi" fond ima sve šanse da opet tako završi.
Ministar poduzetništva Gordan Maras svojom je izjavom, osim što se opet propisno osramotio, potvrdio samo onu dugo poznatu činjenicu da vlasti uvijek kaskaju za razvojem gospodarstva. Dvadesetak godina nakon što su kod nas počeli poslovati fondovi poduzetničkoga kapitala (koji desetak godina nisu bili ni propisno zakonski regulirani), nakon što je država u barem tri navrata podržavala njihovo osnivanje i poslovanje, u aktualnoj Vladi još nisu svjesni njihova postojanja.
Možda nas zato i ne treba čuditi što smo već šest godina u gospodarskoj krizi. U Vladi, prema svemu sudeći, to još i ne znaju.