Karačić, znate, ima takav stil. Treba ga razumjeti

"Klošaru mali, pljunut ću ti u facu. 'Oćemo otić' ispod Domovinskog mosta? Jel' hoćeš?! Možeš i frenda povest' sa sobom, slobodno i dva... Klošaru mali, usta operi svaki put prije nego izgovoriš riječ NK Dinamo ili Davorin Karačić, jesi čuo?! Kad nekoga optužuješ za političku korupciju, onda reci što je bilo. Bijedniče mali, kad hoćeš, gdje hoćeš!"

Ne, nije ovo prepričana zgoda iz trešnjevačke birtije u kasnim poslijefinalnim satima pretprošle nedjelje, kad je alkohol već preuzeo vlast nad emocijama navijača svjetskih viceprvaka, pa je rasprava umjesto o tome tko je bolji - Strinić ili Pivarić - završila na Mamiću i Dinamu. Citat je to stanovitog Davorina Karačića. Taj je, kao što već vjerojatno znate, zastupnik u zagrebačkoj gradskoj skupštini. Dospio je tamo s liste filoustaške stranke Neovisni za Hrvatsku kada je njihova Ana Lederer u prizemnoj političkoj trgovini dvojca Zlatko Hasanbehović-Bruna Esih s Milanom Bandićem skupštinsko mjesto zamijenila onim gradske pročelnice za kulturu, pa odmah u nastupnom intervjuu najavila da za Olivera Frljića u zagrebačkim kazalištima više neće biti mjesta, baš kao ni financijske pomoći organizatorima Zagreb Pridea. Oni su, kao takvi, u ovakvoj neovisnoj Hrvatskoj nepoželjni.

Tih je dana, kada se Lederer napokon dočepala mile joj fotelje, ono razumno i slobodnomisleće uzalud upozoravalo na to što nam se sprema i da je samo pitanje kada će ta bratija krenuti s riječi na djela. Ali ih, čini se, nije imao tko čuti.

I evo, tek koji mjesec poslije, časni skupštinar naoštrio je pogled, stavio ruke na leđa i citiranim se riječima unosio u lice Tomislavu Tomaševiću iz Lijevog bloka.

"Karačić, znate, ima takav stil", objasnio je potpisanom novinaru Hasanbegović kada ga je tražio za komentar o eventualnoj suspenziji svog skupštinskog vijećnika. "On dolazi iz svijeta navijača", još je dodao, pa u "svom stilu" krenuo objašnjavati kako poziv vijećniku Tomaševiću da odu pod most ne mora nužno značiti i poziv na fizički obračun. Jer se pod mostom mogu voditi i intelektualne rasprave.

Javio se odmah i Karačić, iskreno iznenađen medijskim odjekom svoga pothvata. "U prosječnom zagrebačkom kvartu ovaj događaj nitko ne bi pamtio ni pet minuta", slikovito je objasnio i još dodao: "Zašto mediji haluciniraju s 'umalo fizički obračun'? Pa teže svađe sam znao gledati pred šalterima određenih institucija ili javnih poduzeća. Zar su svi posvilenili?" 

I zaista, u njegovu, odnosno njihovu svijetu izvrijeđati drugoga, unositi mu se u lice i pozivati na tuču nije vrijedno spomena. Pa to je njihova svakodnevica na koju su svikli još pohodeći tribine. I kolcem i lancem i bokserom u glavu/ udari, razvali, za Dinamovu slavu! pjevali su svojedobno Pipis, Chips i Videoclips, pa se godinama poslije prali od te ispjevane Dinamove himne. Neki su ih shvatili ozbiljno. Tada su, međutim, bili na tribinama. A sada su, kako vidimo, u skupštinskim klupama. I ne samo to, nego Bandiću osiguravaju održavanje na vlasti u Zagrebu, pa ih ovaj svako-malo nagradi kojom pozicijom ili ulicom. Njih ionako ništa drugo ne zanima.

Evo, ovaj Karačić. Njemu tuča očito nije strana, što je jednom prilikom i rekao. Jer, teško je biti na braniku voljenoga kluba, a da se tu i tamo ne "pošoraš". Doduše, kako reče, samo kad se trebao braniti.

Inače, Karačić je odvjetnik Marka Perkovića Thompsona. Uspješno ga je obranio u Slunju kada je protiv ovoga policija podnijela prekršajnu prijavu jer je na koncertu za obljetnicu "Oluje" urlao "Za dom spremni". Budući da slunjski sud u tome nije vidio ništa sporno, Thompson je oslobođen optužbe. Karačiću to nije jedini takav slučaj. Očito uže specijaliziran za ustaški pozdrav, u Daruvaru je – pišu mediji – zbog slične optužbe branio Damira Markuša. Žestoki je protivnik dolaska imigranata, a još je žešći u borbi protiv političkih protivnika kojima po društvenim mrežama lijepi etikete poput "jugopacovčad", "jugoljevičari" i "kriptočetnici". Čovjek, znate, ima "takav stil".

"Takav stil" jučer je pokazao i zagrebački gradonačelnik Bandić poručivši Katarini Peović Vuković, također zastupnici Lijevog bloka, da crkne, jer je previše pitala o potrošnji javnog novca i gradnji nacionalnog stadiona. Sve je to, dakle, stil. A mi se onda čudimo kad nogometaši slave uz Thompsona ili izborniku Zlatku Daliću kad poruči da ga baš zabole za onih pet posto kojima "takav stil" slavlja smeta.

Sjećate li se kad je ono Tomislav Karamarko rekao da će u Hrvatskoj svatko moći misliti što želi, ali samo u svoja četiri zida? E pa, dame i gospodo, to vrijeme više ne kuca na vrata, nego je debelo zakoračilo u naše živote. U njihovom stilu.