Skoči na glavni sadržaj

Lordan Prelog: “Lažne vijesti” su nam postale novo normalno

Goran Borković

<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>

lordan-prelog-lazne-vijesti-su-nam-postale-novo-normalno-7690-10445.jpg

Algoritmi prate naše ponašanje na mreži i usmjeravaju nas na sadržaj koji bi nas mogao zani-mati. Ako vas zanimaju laži i neprovjerene informacije o nekoj temi, lako ćete doći do materi-jala koji će „potvrditi“ vaša uvjerenja sve kako bismo što više vremena ostali online, kaže Lor-dan Prelog, voditelj Muzeja lažnih vijesti koji je pokrenuo kampanju “Tipkovnica je jača od mača”

Web stranica za borbu protiv fake newsa i za razvoj medijske pismenosti Muzej lažnih vijesti prošli tjedan krenula je s informativno-edukativnom kampanjom “Tipkovnica je jača od mača”, zamišljenom kao e-tečaj na Facebooku. „'Cilj ovog projekta je informirati sve zainteresirane o već poznatom fenomenu 'lažnih vijesti' i podsjetiti na važnost medijske i digitalne pismenosti svih građana. U objavama na Facebook stranici Muzeja lažnih vijesti moći ćete naći informacije, slike, infografike i priručnike te druge materijale na temu dezinformacija'', najavio je tom prigodom Lordan Prelog, administrator i voditelj projekta, s kojim razgovaramo o širenju lažnih vijesti i načinima da se što kvalitetnije suprostavimo tome. Tokom šest tjedana planiranog projekta moći će se doznati više o tzv. informacijskom poremećaju koji je posljednjih godina utjecao na demokratske procese, smanjio povjerenje javnosti u znanstvenike i novinare te brojnim pojedincima i institucijama zagorčao život – često samo jednim klikom. Muzej lažnih vijesti, web stranica sa svjedočanstvima novinara i znanstvenika iz područja medija, alatima i tehnikama za razvoj medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja te za prepoznavanje i borbu protiv „fake newsa“, pokrenuta je u listopadu 2020.

S obzirom na to da smo svakodnevno suočeni s nizom lažnih vijesti, krenuli ste prilično ambiciozno.

Istina, dezinformacije su svuda oko nas, čini mi se da je većina ljudi otupila ili navikla na tu pojavu, „lažne vijesti“ su nam postale novo normalno. Poznajem veliki broj ljudi koji uopće ne prate vijesti ili im se one čak gade i izbjegavaju ih čitati.

Predsjednik Milanović se nedavno osvrnuo na medije u Hrvatskoj i rekao da su oni slobodni i loši, ali nisu režirani. Ne bih se složio s tvrdnjom da su mediji kod nas loši, barem što se tiče pitanja prisutnosti dezinformacija u medijskome prostoru. Naši susjedi puno su izloženiji manipulativnim kampanjama koje putem „svojih novinara“ većinom provodi vlast i njezini sateliti.

Prema rezultatima izvještaja „Mapiranje lažnih vijesti i dezinformacija na zapadnom Balkanu“,  koji je u veljači prošle godine objavila Europska komisija, svaka zemlja na Balkanu ima specifične i dominantno prisutne narative po pitanju dezinformacija. U studiji se navodi da se kod građana BiH dezinformacijskim kampanjama potiču regionalni i međuetnički sukobi, a da su stanovnici Srbije u najvećoj mjeri izloženi „lažnim vijestima“ koje se odnose na izbore, blaćenje javnih osoba i vanjsku politiku. U Sjevernoj Makedoniji se lažnim informacijama problematizira pitanje nacionalnog identiteta.

Što se „lažnih vijesti“ tiče situacija kod nas bolja je nego u regiji, factchekeri u Srbiji imaju pune ruke posla. Inače, kod njih postoje čak tri organizacije, odnosno portala koji se bave tim poslom: FakeNews tragač, Raskrinkavanje i Istinomer. Mislim da i to govori o veličini problema. Moramo znati da dezinformacije neće nestati same od sebe, treba biti svjestan da one postoje i boriti se protiv njih.

Kako da običan čitatelj uopće razlikuje točno od netočnog? Postoji li neki alat?

Postoje brojni alati za provjeru, no za to treba vremena i prakse, a pitanje je i da li oni svakome mogu biti od koristi. Naime, većina ljudi nema dovoljno znanja, neki su lijeni ili nemaju vremena provjeravati, a određen broj ljudi jednostavno ne zanima pozadina priče jer podržava njihova uvjerenja, mišljenja i stavove. “Lažne vijesti” i dezinformacije uzrok su brojnih podjela u društvu, dovode do polarizacije nacije kakva danas postoji u SAD-u, živimo u post-truth vremenu koje je u javni diskurs uveo Donald Trump.

Uvijek se možete obratiti provjerenim nakladnicima ili knjižničarima koji vas mogu uputiti na relevantan izvor informacija. Savjetujte se s roditeljima ili prijateljima za koje znate da su promišljeni i kritični, pokušajte pitati stručnjake iz područja koja vas zanima. Doprinos globalnoj borbi protiv „lažnih vijesti“ daju i spomenuti factcheckeri, ocjenjivači točnosti vijesti u medijima.

Svoje vrijeme sve više provodimo online, na internetu i društvenim mrežama, zabavljeni sadržajem koji biramo sami. Mladi sve manje gledaju televiziju koju očekuje sudbina tiskovina ukoliko vrlo brzo ne promijeni model privlačenja pažnje publike. Prodaja tiskovina godinama je u padu i svjedočimo pojavi naplate „premium“ sadržaja poznatih nakladnika kroz pretplatu ili uz jednokratnu naknadu. Trend je ekonomski opravdan i zapravo nužan za opstanak, no takva situacija u pitanje dovodi savjet pažljivom čitatelju prema kojem se treba informirati iz provjerenih izvora. Kako čitati ugledne autore priznatih izdavača ako njihove tekstove ne možemo platiti? 

Najbolji način obrane od „lažnih vijesti“ je shvatiti da takav problem postoji u medijskom prostoru i raditi na jačanju osobne medijske i digitalne pismenosti. Medijska pismenost je vještina koja se, kao i sve druge, može naučiti. Ona je ključna vještina u današnje vrijeme jer podrazumijeva kritičan način razmišljanja te sposobnost analize i vrednovanja medijskih poruka. 

Često se događa da društvene mreže preferiraju onu „istinu“ koju želimo i sami vidjeti. Kako da se borimo protiv tih algoritama?

Upravo tako, serviraju nam „njihovu“ istinu. Razvoj društvenih mreža koji se temelji na umjetnoj inteligenciji (AI) i poslovni model koji podrazumijeva zaradu po ostvarenom kliku poremetili su tradicionalni medijski sustav. Zakonska regulativa kod nas ne postoji, borbu trebamo voditi sami.

Algoritmi prate naše ponašanje na mreži i usmjeravaju nas na sadržaj koji bi nas mogao zanimati. Ako vas zanimaju laži i neprovjerene informacije o nekoj temi, lako ćete doći do materijala koji će „potvrditi“ vaša uvjerenja. Sve kako bismo što više vremena ostali online. S druge strane, u borbi protiv online dezinformacija sve više se koristi strojno učenje i AI, tehnologija koja postaje sve efikasnija u prepoznavanju sumnjivih online sadržaja.

U potrazi za nekom informacijom na internetu, tražilica će vam izbaciti brojne stranice na kojima možete doznati više o temi koja vas zanima. Previše njih, dodao bih. U takvom mnoštvu podataka je teško, u kratkom vremenu, ispravno odrediti koja informacija potječe iz pouzdanog izvora. Samo jedan primjer – pokušajte pretražiti neku vijest ili pojam na različitim tražilicama. Na primjer, upišite neki pojam u tražilice Firefox, DuckDuck Go i ruski Yandex. Rezultati neće biti isti, a možda će vas i iznenaditi. To nam možda govori da ima više verzije istine, što vi mislite? 

Radili ste kao novinar u predinternetskim vremenima. Možete li ih usporediti s ovim danas kada je puno više informacija, a dojam je - jednako (ne)istine.

Stanje je neusporedivo s devedesetima, rekao bih da je posljednjih godina puno više „lažnih vijesti“ u medijima, svakako su barem vidljivije nego prije. I sam termin fake news postao je općepoznat tek nakon 2016. godine. Na širenje dezinformacija utjecao je napredak tehnologija, odnosno pristupačnost raznih uređaja i pad cijene. Konstantno smo izloženi upijanju različitih informacija. A „lažne vijesti“ su moćno oružje, jeftinije, podmuklije od tradicionalnoga.

Kolega mi je nedavno rekao da je najveća prednost virtualnog Muzeja lažnih vijesti činjenica da ne postoji u fizičkom prostoru. U šali je kazao da bi za smještaj muzeja koji se bavi takvom tematikom bila potrebna hala na Velasajmu. Šalio se, naravno, no dezinformacije danas zaista možemo vidjeti na svakom koraku. Moramo biti svjesni da su one opasne jer mogu promijeniti naša emotivna stanja i potaknuti nas da ishitreno reagiramo, imaju posljedice u stvarnom životu. Valja naglasiti da je najopasnija vrsta „lažnih vijesti“ ona koja u sebi sadrži „zrnce istine“, neku točnu i provjerljivu informaciju. Povijest je pokazala da je neki narativ, koji se izgradi oko samo jedne i možda nebitne, no istinite informacije, kasnije teško ili nemoguće u potpunosti opovrgnuti.

Kako bi ocijenili propagandni rat koji prati rusku invaziju u Ukrajini? S jedne strane, Rusi su zabranili sve zapadne medije uključujući društvene mreže, a s druge je i zapadna strana zabranila ruska sredstva informiranja, što je možda prvi put uopće od Drugog svjetskog rata.

Teško mi je govoriti o tome, kontrola protoka informacija oduvijek je važno pitanje. Utjecaj propagande je ogroman, ona oblikuje percepciju sukoba unutar zaraćenih zemalja, kao i u ostatku svijeta. U današnjem digitalnome dobu, svi smo online, 24 sata dnevno. Jeftina i široko dostupna tehnologija i razni programi svakome omogućuju da postane kreator i distributer sadržaja. Informacije se šire neviđenom brzinom, a „gatekeeperi“ koji bi kontrolirali kvalitetu sadržaja na internetu i društvenim mrežama ne postoje.

Kada ste već spomenuli Drugi svjetski rat, nije se naodmet prisjetiti izreke koja se pogrešno pripisuje tadašnjem šefu njemačke propagande Goebbelsu i glasi “Ponavljajte laž dovoljno često i dovoljno glasno i bit će prihvaćena kao istina”. Zanimljivo je da nema nikakvog dokaza da je Goebbels to zaista i rekao, pisani trag o tome ne postoji. Ipak, taj navod ćete moći naći na tisućama web stranica.

U ovome najnovijem tragičnom sukobu, i Rusija i Ukrajina svijetu nude svoju verziju istine, borba se vodi i na internetu. Proizvode se ogromne količine dezinformacija koje se prošire svijetom u najkraćem vremenu na brojnim platformama. Manipulira se starim fotografijama ili video zapisima s drugih lokacija koji se vade iz konteksta s ciljem propagiranja službenog narativa, vojska organizira, snima distribuira online propagandu koja izgleda kao da je osmišljena u marketinškoj agenciji. Možemo reći da je živimo u vrijeme informacijskog poremećaja, mediji su postali kontaminirani lažima.

Internet postoji tridesetak godina, a njegov „otac“, Tim Berners Lee, prije dvije je godine u pismu javnosti poručio da je njegov izum čovječanstvu olakšao svakodnevni život ali i stvorio priliku za počinjenje raznih prijevara i zločina. Dezinformacije će se, bez sumnje, s lakoćom ušuljati i u vrli novi svijet metaverzuma.

Pozivamo sve čitatelje da posjete stranicu Muzeja lažnih vijesti na Facebooku na kojoj se odvija informativno - edukativna kampanja o dezinformacijama “Tipkovnica je jača od mača”. Virtualni Muzej lažnih vijesti možete posjetiti na www.mlv.hr

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu