Mala tvornica laži Željke i Ladislava

"Na lošem smo glasu kod političkih opcija koje žele kontrolirati civilno društvo, a na dobrom glasu kod građana", bubnula je Željka Markić, šefica udruge U ime obitelji, koja pomno njeguje nedemokratske i anticivilizacijske vrijednosti, u HTV-ovoj emisiji "Otvoreno" na temu financiranja udruga civilnog društva i – ostala živa.

Već smo s adrese nadležne za ćudoređe i bogoštovlje obaviješteni da je u Hrvatskoj "moral relativna kategorija", pa se u skladu s tim ponaša i jedna od većih pobornica novog režima, vješta manipulatorica Markić, koja nikako da odluči bi li u civilni sektor ili u političku arenu. No, ni u jednom je, suprotno njezinim samoreklamerskim tvrdnjama, ne bije dobar glas. Na njezinu nesreću, matematika je egzaktna i neumoljiva znanost, pa da vidimo.

Budući da je nakon natražnjačkog, necivilizacijskog, homofobnog referenduma kojim je uspjela u Ustavu zacementirati brak kao isključivu zajednicu muškarca i žene, Markić sebi umislila da je neki faktor u državi pa je slavu odlučila i politički utržiti, na izbore je u studenom prošle godine izašla s listom patetična naziva U ime obitelji – projekt domovina. Kako to izgleda kada je Željka Markić na "dobrom glasu kod građana", pokazuju rezultati izbora.

S listom se natjecala u 11 izbornih jedinica i od 2,265.290 birača, koliko je glasalo u tim jedinicama, dobila ravno 23.866 glasova, u postocima, čak jedan posto. Velika ratnica za demokraciju i ljudska prava volji birača izložila se u 2. izbornoj jedinici i dobila cijelih 1717 preferencijalnih glasova, što je impresivnih 0,73 posto od broja birača izašlih u toj izbornoj jedinici. U odnosu na ukupan broj birača na prošlim parlamentarnim izborima – 3,592.341 – čak je gigantskih 0,047 posto građana kod kojih je na "dobrom glasu" pohrlilo dati glas Željki Markić izgarajući od želje da im ta slobodarska vizionarka koja se beskompromisno bori za pluralno i multikulturalno društvo bude predstavnica i zaštitnica.

Ni 25 posto

Možemo i o rezultatima nakaradnog bračno-mračnog referenduma. Znamo, prošao je. Ali znamo i kako. Građani – vjerojatno zgroženi motivima koji su organizatore naveli na referendumsku akciju, ali i duboko zamišljeni nad pitanjem čime bi to istospolni brak ugrozio mir, sreću i stabilnost heteroseksualnog braka – nisu tog hladnog prvoprosinačkog jutra 2013. godine već prije sedam sati ujutro stajali u nepreglednim, vijugavim redovima čekajući otvaranje birališta kako bi što prije obavili svoju "građansku" dužnost. Izašlo ih je tek 1,497.967 (što je 37,9 posto od ukupnog broja birača), od čega je 946.433 ognjištaraca glasom odlučilo segregirati građane u ovoj državi. Dakle, referendum je pokazao da onih koji se užasavaju lezbi i pedera, koje bi najradije smjestili negdje iza žilet-žice, u ovoj državi ima 24,9 posto. A to bi našoj dragoj Željki trebalo reći da kod 75 posto građana baš i nije na tako dobrom glasu.

Država je nepotrebno stukla 48 milijuna kuna za provedbu bolesne ideje Željke Markić, ali je tadašnja vlast donošenjem Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola donekle uspjela ublažiti posljedice tog nazadnjačkog pohoda.

Taj je sramni referendum imao i pozitivne posljedice – jasno nam je ukazao tko je i što je Željka Markić i s kojim je nakanama pokrenula udrugu. Već je u referendumskoj noći pokazala svoje autoritarne sklonosti, zabranivši medijima koji su kritički izvještavali o njezinoj inicijativi (a to su uglavnom svi, uz izuzetak nekolicine opskurnih portala) pristup njezinu stožeru, zbog čega joj se kao bumerang u facu vratio opći bojkot svih relevantnih medija. Valja ovdje podsjetiti da joj je kao bliski suradnik na provedbi referenduma aktivno i srčano sekundirao i današnji, božemiprosti, ministar kulture Zlatko Hasanbegović, nadaleko poznati ljubitelj lijepih kapa hosovki i svetac-zaštitnik novinara koje brižno podučava da je sasvim u redu da ih na ulici premlate budale koje se dive takvima poput njega ako ne zauzdaju jezičine i ne primire pera u skladu s "novom nacionalnom paradigmom".

Bandićevi darovi

Druga važna činjenica koja je izašla na vidjelo jest da krajnji cilj referenduma nije bio ustavna zaštita braka i obitelji nego pogrom homoseksualaca. Naime, nakon donošenja Zakona o životnom partnerstvu, mediji su počeli koristiti kolokvijalni izraz gay-brak izvještavajući o prvim sklopljenim partnerstvima, na što je Markić žustro od Agencije za elektroničke medije zatražila zabranu upotrebe tog termina. Iz Agencije je pristigla odbijenica uz obrazloženje da u tome "nema elemenata kršenja Zakona o elektroničkim medijima niti drugih pravnih propisa te da Agencija nije ovlaštena i ne može se upuštati u procjene novinarskih sloboda izvještavanja i/ili interpretacije bilo kojeg pojma, pa tako ni pojma gay-brak, zbog čega nema osnove za postupanje".

U HTV-ovoj je emisiji Markić bezobrazno tvrdila da Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva "daje sredstva onim udrugama koje bi osigurale buduće birače za stranke koje su na vlasti", što je nazvala provizijom. Kako se onda zove ono kada Markić nazove Milana Bandića i bez bilo kakvog natječaja ili procedure diskrecijskom odlukom gradonačelnika dobije za svoj portal 240 tisuća kuna gradskog novca i besplatni gradski prostor od 70 kvadrata, za koji im Grad plaća i režije? Ili kada Bandić za njezin drugi, neuspjeli referendum "Birajmo zastupnike imenom i prezimenom" potroši 308 tisuća kuna za štandove, tiskanje i distribuciju plakata te radijske spotove? Sud je obustavio postupak, a moral je, već smo naučili, na ovim meridijanima i paralelama "relativna kategorija". Tko li su tek svi oni nepoznati financijeri Željke Markić za koje ne znamo, jer ih ne želi otkriti niti želi podnositi financijska izvješća.

Brat po diskriminaciji

U maloj, ali zahuktaloj tvornici neistina, obmana i manipulacija Željke Markić vrijedan je i požrtvovan radnik i, sačuvajmebože, saborski zastupnik Ladislav Ilčić, predsjednik nekakve stranke HRAST, Željkin brat po diskriminaciji, kojemu je "cijelo civilno društvo bolesno". Tko je tu bolestan, najbolje oslikava njegova izjava u emisiji (u kojoj je voditelj bio potpuno nezainteresiran reagirati na notorne laži obiteljaško-ognjištarskog dueta) da "Platformu 112 čini 112 udruga koje dobivaju 112 milijuna kuna".

Od Ilčićeve poštenjačke i pravedničke ruke u zanosu paušalnog lupetanja fasovao je i GONG, kojemu je na nos, opet besramno lažno, nabio proračun od 10 milijuna kuna i 19 zaposlenih, a da pritom ne obavljaju svoj posao nadgledanja izbora jer na birališta šalju svega 15 promatrača volontera. Veliki stručnjak za civilno društvo Ladislav Ilčić, kada je već toliko upućen, morao bi znati da GONG-u nadgledanje izbora već dugo nije isključivi core-business.

Ali bi bilo zanimljivo čuti kada već tzv. lijevim udrugama spočitava politiziranost i naklonost lijevim opcijama, što je opet bezočna izmišljotina jer su upravo iz tih redova stizale najglasnije kritike prošloj vlasti, što misli o političkom aktivizmu Markićkine udruge UIO, nakon što je neslavno propala u politici i vratila se u civilni sektor. UIO na svojim stranicama piše da je "nastala na aktivnostima građanske inicijative UIO koja okuplja pojedince, obitelji, građanske udruge te vjerske udruge, zajednice i pokrete – sve one koji promiču općeljudske vrijednosti – brak i obitelj".

Vizija im je "pravedna i demokratska država za sretnu i snažnu obitelj", a misija "društvenim zagovaranjem aktivno sudjelovati u osnaživanju braka i obitelji te izgradnji demokratskog društva".

Za proviziju spremni

U Statutu se nabrajaju i ciljevi UIO: promicanje općeg dobra i dobra svakog ljudskog bića; promicanje obiteljskih vrijednosti; zaštita i promicanje dostojanstva braka i obitelji, ljudske spolnosti, rađanja te svakoga ljudskoga života; osnaživanje obitelji u preuzimanju uloge društvenog subjekta te potpora aktivnom i odgovornom sudjelovanju obitelji u kulturnom, društvenom i javnom životu; osnaživanje mladih za aktivno uključivanje u društvo i njihov osobni rast u skladu s općeljudskim vrednotama; poboljšanje kvalitete obiteljskog života s posebnim naglaskom na pružanje psihosocijalne i materijalne pomoći djeci, mladeži, njihovim obiteljima te starijim osobama i drugim socijalno ranjivim skupinama; osmišljavanje i promicanje kvalitetne pripreme za brak osobito među mladima; poboljšanje kvalitete života djece, mladeži i obitelji koja žive u rizičnim uvjetima; jačanje kvalitete i skladnosti braka kroz programe bračnog obogaćivanjima te pružanje stručne i organizirane pomoći brakovima i obiteljima u krizi; isticanje i zagovaranje pozitivnih aspekata braka i obitelji u njihovim fizičkim, psihičkim, duhovnim i društvenim odrednicama putem edukativnih kampanja i sredstava javnog priopćavanja; promicanje i zaštita ljudskih prava; zaštita od diskriminacije po svim osnovama uređenim posebnim zakonom; poticanje međugeneracijske i međuobiteljske solidarnosti; usklađivanje bračnog i obiteljskog života s radom; jačanje i usklađivanje majčinstva i očinstva u svim njihovim sastavnicama uz zaštitu prvotne uloge roditelja u odgoju svoje djece te promicanje volonterskog rada.

S kojih onda osnova UIO u današnjem nepismenom priopćenju pita "što će Vlada i predsjednica učiniti da spriječe štetu koju Vesna Pusić nanosi Hrvatskoj?", tražeći od hrvatske predsjednice, predsjednika i potpredsjednika Vlade da javno iznesu svoj stav o kandidaturi Vesne Pusić za glavnu tajnicu UN-a, te što će poduzeti kako bi "ograničili štetu koju gospođa Pusić nastavlja nanositi Hrvatskoj".

Ili je to Željka Markić malo napustila svoje ciljeve, misiju i viziju da bi se novoj vlasti sa štovanjem ubilježila i preporučila za "proviziju", što je prilika koju vlastodršci nikako ne bi smjeli propustiti kad je žena već na tako "dobrom glasu" kod građana.