Neistina. Vrijeđanje. Uznemiravanje. Šteta. Škoro

Zna li netko ima li onaj Tomislav Tomašević perilicu za suđe? Jer ako ima, ne mogu to biti nego vražja posla u koja godinama upumpavaju puste milijune kojekakvi bjelosvjetski sumnjivci i dokona klatež u uroti protiv Hrvatske, njenog suvereniteta, samostalnosti, integriteta i opstojnosti.

Isti su to smutljivci koji se bore protiv iskonskog hrvatskog bića i svega što domoljubno diše namećući im rodne ideologije, pedere, lezbe, imigrante, Srbe, pravo na pobačaj, slobodu misli i govora.

Nelustrirana je to čeljad jugonostalgičarska, kriptokomunistička, protudržavna kojoj je mrsko sve što diše hrvatsko i koja već godinama puni džepove novcima raznoraznih globalnih danguba i protuha, sve trseći se da radi u javnom interesu i za dobro građana, dok im je zapravo na umu samo vlastiti bankovni konto i propast Hrvatske.

Sam nam je Svevišnji poslao Miroslava Škoru, njegov Domovinski pokret i prateće vokale po takozvanim medijima i još takozvanijim neprofitnim udrugama da nam razotkrije tu kamarilu koju su svjetski centri moći, masoni, ljudi-gušteri, Soroš, Tedeschi, Đuro sa Savice koji im je dao glas na izborima i tko zna još tko sve ne, upogonio s izdašnim novčanim iznosima da rade na rastakanju hrvatske grude.

Naime, sigurno ste zamijetili neki dan da je Pulitzera vrijedna novinarska investigativa, udružena s vrsnim poznavateljima nevladine scene slabim na besplatne štandove, plakate i gradske prostore koje im je nesebično dodijelio Milan Bandić, razotkrila horor da taj i takov Tomašević - pripazite jer sada slijedi uznemirujući sadržaj - osim bicikla ima i karavan Volvo parkiran ispred svoje palače od 40 kvadrata.

Ne može to biti ni po ljudskim ni po Božjim zakonima da se voziš biciklom, a pred zgradom imaš parkiran karavan Volvo. Jer opće je poznato da oni koji imaju automobile ne voze bicikl, a prezir vrijedi i obrnuto.

I ima neke poetske pravde u tome da su iz upravo iz udruge U ime obitelji prozreli tu mafijašku obitelj koja se sakrila pod velom ekološke ljevice, a njen capo di tutti capi, Vito Cascio Ferro naših dana je, ni manje ni više, blasfemični čelnik političke platforme Možemo Tomislav Tomašević koji je instaliran u srce Hrvatske da preko svoje Cosa Nostre unosi razdor u ovaj napaćeni narod, nemilosrdno ga pljačkajući pritom.

Uspjeli su domovinci i obiteljaši raskrinkati te Sicilijom nadahnute uhljebe sa zelenih telefona i našli su im najprije 80 milijuna kuna, za koliko su zavaljali grad, državu i Europu u sedam godina, da bi taj iznos u svega pet dana dosegnuo 823 milijuna kuna. Do petka u ponoć, kada počinje izborna šutnja, puno je još vremena i evo sto kuna na okladu da će do tada pronaći da su Tomašević i njegova dozlaboga suspektna ekipa iz gradskog, državnog i europskog proračuna maznuli šuške u visini najmanje jednog Pelješkog mosta. To što za te tvrdnje nisu podastrli nijedan dokaz detalj je koji valja zanemariti u obrani jedine nam i vječne Domovine od opasno nadirućeg zla kojemu ništa nije sveto osim vlastitih džepova i koje ni od čega ne preže da bi ih napunilo. Nije se u ovom povijesnom trenutku zamarati takvim efemerijama.

Zašto Škoro misli da je njegovo pjevanje rad, a angažman u civilnim udrugama uhljebništvo i plaćeništvo, ostat će misterij, kao i popis njegovih donatora u kampanji. Dužan je, međutim, izjasniti se smatra li uhljebništvom i plaćeništvom kada HDZ onomad nekome, prema tvrdnjama svjedoka u sudskom postupku, plati 515 tisuća eura da ni za koga ne pjeva u kampanji. To što je taj slučajno njegov kum s kojim je, kako kaziva čaršija, navodno u zavadi, ali ovaj ga je ipak neizravno podržao u kampanji isto je zlobno i zločesto traženje dlake u jajetu i inzistiranje na nebitnim sitnicama kojemu su skloni samo oni kojima je strano sve što je hrvatsko.

Da Škoro zna bilo što o financiranju udruga, a trebao bi jer mu je bliski suradnik dugi niz godina bio u vrhu jedne velike udruge, onda bi znao i da bi Porezna uprava i revizija kao vrag grešnu dušu naganjali udrugu koja bi bila u minusu samo jednu lipu, što je, 'ajmo reći, točno 1.500 puta manje od cijene sata parkinga, koliko je sve donedavno altruistički naplaćivao bolesnicima.

Isto bi znao i da se gradski, državni i europski financijaši, poreznici i revizori ne bi udruzi skidali s grbače, za slučaj da su nenamjenski potrošili narečenu samo jednu lipu. Nijednoj vlasti nevladin sektor nije mio i nema šanse da bi propustili prokazati i sankcionirati kakvu zabludjelu udrugu pa što bi kroz prste gledali ovim rušiteljima države mimikriranima u udrugu.

Jer družina je to koja će ako, gluho bilo, osvoji vlast u Zagrebu već na prvoj sjednici Skupštine, najdulje za mjesec dana, vratiti Trg maršala Tita, oplesti tamo odmah kozaračko kolo i povesti socijalističku revoluciju. Sada više ne možete reći da niste na vrijeme upozoreni.

Ali nije to sve. Neslužbeni, ali pouzdani izvori tvrde da Tomašević uz veš-mašinu ima i sušilicu. Pa ako to nije ultimativni dokaz da je ovdje riječ o podmuklom udaru na temelje hrvatske državnosti i prljavoj raboti protiv branitelja i tradicionalne hrvatske obitelji, onda mi stvarno ne znamo što jest. Kao što je to i nepobitni argument da se glasa za Škoru koji je, za reći istinu, malo deficitaran sa znanjima o komunalnoj tematici i zagrebačkim specifičnostima, a nije da ga to nešto osobito i zanima, ali zato sve to uspješno kompenzira rijetko viđenom prljavom, rigidnom ideološkom kampanjom.

Uskoro se Miroslav Škoro i Tomislav Tomašević, neovisno o ishodu lokalnih izbora u Zagrebu, više neće susretati na saborskim hodnicima. I to je dobra vijest za higijenu društva, s obzirom na količinu blata u drugom krugu izbora, osobito pristiglog sa Škorine strane.

Tek treba vidjeti je li od malo koga očekivani senzacionalni uspjeh Tomaševića i ekipe u Zagrebu samo one-hit wonder, kao što se dogodilo s mnogim opcijama do sada, osobito na lijevoj strani političkog spektra gdje su birači već duže vrijeme u potrazi za zamjenom uvenulom SDP-u ili je riječ o ozbiljnijem, dugoročno politički potentnom materijalu kojeg će se pitati i na nacionalnoj sceni.

Bude li kojim čudom, sudeći prema smjeru na koji ukazuju sve relevantne ankete i zaostatku od više od sto tisuća glasova, Škoro taj koji će s Markova seliti na Radićev trg, bit će zanimljivo gledati plejadu likova koje će instalirati u gradske fotelje. Napose će biti zabavno promatrati kako će demontirati Bandićevu koruptivnu hobotnicu protiv koje se aktivno borio pristajući biti njenim dijelom, ubirući finu pinku od kobasica i kuhanog vina.

U sad već teško podnošljivoj kakofoniji međusobnih optužbi čula se i ona Tomaševićeva da Škorinu kampanju financiraju Pevex i Prvo plinarsko društvo, što je šef Domovinskog pokreta opovrgnuo. Demantirali su te navode i iz PPD-a.

"U potpunosti odbacujemo ovu tvrdnju i insinuaciju te ističemo da je neistinita. PPD, bilo koja tvrtka u sustavu PPD grupe ili Energia naturalis grupe pa ni bilo koji pojedinac zaposlen u našoj grupi, ni financijski niti na bilo koji drugi način nema veze s kampanjom o kojoj je govorio Tomašević. Ta tvrdnja je apsolutno neistinita, neutemeljena i nanosi štetu ugledu i poslovanju naše grupacije te uznemiruje i duboko vrijeđa naše zaposlenike", priopćili su iz PPD-a, uz molbu svim političkim akterima da ne iznose neistine govoreći o njihovim tvrtkama, a u svrhu ostvarivanja svojih političkih ciljeva.

Pa nam se nekako čini da mi ovdje ne trebamo nuditi nikakav zaključak. Dovoljno je samo ponoviti ono što su poručili oni koji gravitiraju tom dijelu političkog spektra, ali svejedno traže svaki otklon od povezivanja svog imena s čelnikom Domovinskog pokreta i odbijaju biti s njim u istoj rečenici. I to vokabularom koji nisu koristili čak ni kada su zapeli u aferi s HDZ-om zbog posuđenih milijuna.

Dakle, ponovimo naglaske iz njihove reakcije.

Neistina. Vrijeđanje. Uznemiravanje. Šteta. Škoro.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu