Nitko drugi nije htio Sberbanku

Slučaj Sberbanke prethodnih je dana u Hrvatskoj u kratkom roku podigao veliku prašinu koja se, naizgled, jednako tako brzo i slegla. Kako se ipak radi o transakciji u kojoj je banka s desetak milijardi kuna imovine u samo dva dana prodana državnoj banci za cijenu od 71 milijun kuna, odlučili smo pokušati barem malo rasvijetliti okolnosti pod kojima se odigrala, lako moguće, najbrža poslovna transakcija u domaćoj povijesti.

Na samom je početku potrebno napomenuti da je proces spašavanja banke koja se nađe u poslovičnoj gabuli njenom prodajom konkurentima specifičan. Već i kad se radi o „uobičajenim“ okolnostima, regulatori to provode u tišini. Bilo kakva javna informacija da se neka banka nalazi u poteškoćama za jedini efekt ima samo još dodatno pogoršanje problema. Klijenti, razumljivo zabrinuti za svoj novac, naglo navale na banku povlačeći svoje depozite, a priroda poslovanja banke je takva da se na taj način samo dodatno pogorša situacija. Kad se radi o naglim i nepredviđenim pogoršanjima poslovanja, što je ovdje bio slučaj, potrebno je banku spasiti u brzini.

No, na brzinu i preko vikenda u tajnosti dogovorene transakcije uvijek, s dobrim razlogom, izazivaju sumnju. Kad se radi o Hrvatskoj gdje se vladajući redovito ponašaju kao da građani rade za njih, a ne oni za građane, i gdje je istinite informacije od političara potrebno čupati kliještima, sve poprima novu dimenziju.

Krenimo od brojki. Prema dostupnim podacima Sberbank Hrvatska d.d. je krajem 2021. godine upravljala imovinom od 11,1 milijarde kuna. Neto dobit iz poslovanja iznosila je 33,5 milijuna. Banka ima tridesetak poslovnica, od čega su dvije u užem centru Zagreba, i sveukupno petstotinjak zaposlenih. Kako je, dakle, takva banka prodana za samo 71 milijun kuna (desetak milijuna eura) banci u državnom vlasništvu, i je li se za nju moglo dobiti više?

Sberbank Hrvatska d.d. se do ovih dana nalazila pod kontrolom Sberbank Europe, sa sjedištem u Beču. Sberbank Europe je, pak, u vlasništvu centrale iz Rusije gdje se radi o jednoj od najvećih nacionalnih banaka. Krajem prošle godine Sberbank Europe je najavila prodaju dijela svojeg poslovanja beogradskoj MK Grupi, odnosno AIK banci koja je u vlasništvu MK Grupe.

Dan prije početka ruske invazije na Ukrajinu, 23. veljače, Europska unija je uvela prve financijske sankcije čime je ruskim bankama ograničen pristup europskim tržištima kapitala. Dan nakon početka ruskog napada sankcije su proširene, da bi već 26. veljače EU najavila da će pojedine ruske banke biti odsječene od SWIFT sustava, međunarodne telekomunikacijske mreže kojom se šalju informacije o međubankovnim transakcijama.

Hrvatska narodna banka (HNB) objavila je 25. veljače priopćenje u kojem je navedeno da „sankcije EU-a nemaju izravan utjecaj na imovinu Sberbank d.d. Hrvatska“. U istom priopćenju se dodaje da je „mjerom obuhvaćen samo matični entitet, ali ne i njezini supsidijari“, aludirajući na moskovsku centralu. Iduće priopćenje je bilo u ponedjeljak 28. veljače kad je HNB već uvela dvodnevni moratorij na povlačenje depozita iz Sberbanke, a kako se kasnije saznalo, to je bilo već nakon što je vrag uzeo šalu. Dan kasnije objavljeno je i da je novi vlasnik Sberbanke Hrvatska poštanska banka (HPB).

Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, ministar financija Zdravko Marić i guverner HNB-a Boris Vujčić održali su 2. ožujka konferenciju za medije na kojoj su se otpjevali hvalospjevi brzoj reakciji državnih institucija, suradnji Vlade, Ministarstva financija i središnje banke, i na kojoj se pokušalo poručiti klijentima Sberbanke kako je sada sve u redu. Banka sada ima novog vlasnika, Hrvatsku poštansku banku koja je, još k tome, u državnom vlasništvu, čime se implicira da je banka dodatno sigurna jer iza nje stoji država. (Što se događa kad iza korporacijâ stoji nestabilna država, a što je upravo uzrok koji je i doveo do svih ovih problema, pa i same konferencije, tamo i tada nisu objasnili.)

Guverner Vujčić je tijekom konferencije otkrio da se u samo dva dana, do objave moratorija, iz Sberbanke povuklo 200 milijuna eura depozita. Kako su prije toga depoziti klijenata bili u razini od oko osam milijardi kuna, smanjenje za milijardu i pol u samo dva dana je ogroman udarac na likvidnost banke. Po svemu sudeći, na informacije o takvom odljevu u središnjoj banci su reagirali kontaktiranjem Jedinstvenog sanacijskog odbora, tijela EU upravo za takve situacije. Tamo je, čini se, zaključeno da je zbog tako naglog i visokog odljeva depozita brza prodaja banke jedina mogućnost.

Premijer Plenković i ministar Marić su tijekom konferencije za medije u nekoliko navrata zahvalili Hrvatskoj poštanskoj banci (HPB) i njenom menadžmentu na brzoj reakciji. Premijer je kazao kako je HPB „reagirala i bila spremna uskočiti u pomoć“ da je „interes došao s njihove strane“, a ministar financija se zahvalio HPB-u „i njihovom timu koji je vrlo brzo reagirao, spremni i kadri za nove poslovne poduhvate“.

Kako je na samoj konferenciji objavljena i cijena od 71 milijun kuna po kojoj je HPB preuzela cjelokupno vlasništvo Sberbanke interesiralo nas je jesu li tijekom vikenda, osim HPB-a, kontaktirane i ostale hrvatske poslovne banke s ponudom da preuzmu Sberbanku. S tim smo se pitanjem obratili Ministarstvu financija i HNB-u, ali i drugim velikim domaćim bankama.

Mada je ministar Marić na samoj konferenciji bio izrazito blagoglagoljiv o „zaista jakom timu“ svih tijela državne vlasti, posebno Ministarstva, Vlade i središnje banke, na naše pitanje o tome jesu li ta tijela kontaktirala i druge banke s adrese glasnogovornice Ministarstva Sanje Bach stigao je kratak odgovor da se „u vezi odgovora pitanja“ obratimo HNB-u. Središnja banka u svojem je odgovoru navela da je „izravno kontaktirala nekoliko kreditnih institucija za koje je procijenila da bi eventualno imale interesa i sredstava za kupovinom dionica Sberbank d.d. Sve kreditne institucije kojima je Hrvatska narodna banka uputila navedeni poziv odgovorile su na njega, ali je jedino Hrvatska poštanska banka d.d. izrazila interes za kupnjom i dala obvezujuću ponudu.“

Gledajući po visini aktive, izbor banaka koje bi imale financijsku snagu preuzeti i uklopiti Sberbanku nije velik. Sberbanka je krajem prošle godine imala 11,1 milijardu kuna imovine, prva veća nakon nje je bila Addiko banka sa 16,9 milijardi, pa HPB sa 27,8 mlrd., te Raiffeisen sa 41,5 mlrd., i OTP banka s gotovo 50. Uz njih, tu su i tri najveće, Erste, Privredna i Zagrebačka, koje sve imaju aktivu veću od 80 milijardi kuna.

Na pitanje jesu li kontaktirani i bili zainteresirani za kupnju Sberbanke iz banaka smo uglavnom dobivali kratke odgovore da ne žele ili nisu u mogućnosti komentirati. Nešto konkretniji su bili jedino u Addiko banci gdje su napisali da nisu bili „uključeni u događanja povezana s preuzimanjem Sberbank d.d. od strane Hrvatske poštanske banke d.d.“ Tamo su i pozdravili „brzu reakciju“ Vlade i središnje banke. U Hrvatskoj udruzi banaka također nisu imali „potrebna saznanja i informacije“ o tome koje su banke i kako kontaktirane, ali su jednako pozdravili „brzu i kvalitetnu reakciju“ institucija.

Zašto druge velike domaće banke nisu bile zainteresirane za preuzimanje Sberbanke tako ostaje stvar špekulacija. S jedne strane čini se da je Sberbanka bila među solidnim domaćim bankama, na osmom mjestu po visini aktive među dvadesetak njih. Čak i uz snažan odljev depozita ona bi vjerojatno ostala na toj poziciji jer se na devetom mjestu nalazi Istarska kreditna banka s aktivom od 4,4 mlrd. kuna. Lani je poslovala s dobiti, iako je godinu dana prije imala gubitak u otprilike jednakom iznosu. Tridesetak poslovnica od kojih su neke na vrlo atraktivnim lokacijama bi već trebalo biti interesantan portfelj, posebno ako se uzme u obzir da je na kraju postignuta cijena za cijelu banku bila mizernih 10 milijuna eura.

S druge strane, u samo dva dana depoziti banke su smanjeni s osam na šest i pol, ako ne i manje, milijardi kuna. Reagirati je trebalo brzo, a transakcije preuzimanja se i inače znaju protegnuti i na dulje od godinu dana uz razna dubinska snimanja poslovanja te pravna uobličavanja ugovora. Jednako tako možemo nagađati da nitko nije imao hrabrosti preuzeti uzdrmanu banku, kao i da nisu htjeli ulaziti u rizik.

Hrabrosti i volje ući u rizik imala je pak, Hrvatska poštanska banka. Za 71 milijun kuna ona je dobila portfelj s aktivom od nekoliko milijardi kuna. HPB-u poslovnica sigurno ne nedostaje, tako da je lako nagađati da će njihovom prodajom ili iznajmljivanjem kroz vrijeme ostvariti dodatne prihode, a hoće li dosadašnji klijenti Sberbanke ostaviti svoje novce u HPB-u ovisi o razini njihovog uzdrmanog povjerenja u banke.

Na naša pitanja o procesu samog preuzimanja iz HPB-a su odgovorili da su „Jedinstveni sanacijski odbor i HNB (..) pozvali zainteresirane strane i mi smo bili spremni promptno reagirati“. Tvrde i da su preuzimanjem „osigurali (..) bolju tržišnu poziciju HPB-u u budućnosti“. Novi vlasnik Sberbanke napominje i da je nakon preuzimanja „relativno mali broj građana podigao svoje depozite te je vrlo brzo vraćeno povjerenje klijenata banke“, no njihov odgovor ne uključuje informaciju o depozitima korporacija. Na istu temu u HNB-u su nam napomenuli da je, prema njima dostupnim informacijama, Sberbanka “od trenutka otvaranja postupka sanacije stabilizirala svoje poslovanje te zaustavila odljev depozita“.

Sberbank Hrvatska je u međuvremenu pravno postala „Sberbank d.d. – u sanaciji“ i dobila je sanacijsku upravu koju je imenovala središnja banka iako nije u potpunosti jasno što je to pogrešno napravila prethodna uprava. Prema informacijama guvernera Vujčića, banka će u dogledno vrijeme dobiti novo ime i logotip, ali će se za puno pripajanje Hrvatskoj poštanskoj banci čekati razdoblje nakon uvođenja eura.

Baš kao i krah Sberbanke proces preuzimanja i prodaje HPB-u bio je kaotičan iako sada „na papiru“ sve izgleda koliko-toliko uredno. Uzmemo li u obzir veze ministra Zdravka Marića s bankovnim sustavom, posebice njegovu nikad u potpunosti razjašnjenu ulogu kao bivšeg zaposlenika Agrokora u odobravanju kredita Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) bivšem koncernu Ivice Todorića u vrijeme kad je kao ministar bio član Nadzornog odbora HBOR-a, kao i prebacivanje odgovornosti Ministarstva na HNB u ovom slučaju, usprkos tome što je ministar na konferenciji za medije u više navrata hvalio usku suradnju na vrhu, sve i dalje ostaje okaljano onim finim nedefiniranim slojem prljavštine tipičnim za hrvatsku politiku. Što god bilo, njega je nemoguće isprati.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu