Spinovi rekordne turističke sezone

Nakon orgazmičkog delirija površnih i vlastima naklonjenih medija, koji su ovih dana proslavili povijesni uspjeh turističke 2013., red je da se konkretnije pozabavimo ovogodišnjom sezonom. Je li to zaista tako ili je „grandiozni uspjeh“, kakav nam se servira, samo bezobrazno mazanje očiju?

U srpnju je, dakle, MUP objavio da je u prva dva vikenda tog mjeseca cestom u Hrvatsku ušlo 340.000 manje stranaca nego lani, što je bio zastrašujuć podatak. U srpnju smo bili u polupraznoj Istri, gdje su se svi ugostitelji žalili na katastrofalnu sezonu. Neka su dalmatinska mjesta tih mjeseci imala i do 50 posto manje turista. Hrvatske agencije objavile su tada kako im je poslovanje palo za 10 do 40 posto.  

Sve to nije „zavaralo“ statistiku, pa su slatkorječivi srpanjski podaci bili bolji od lanjskih. Toliko o našim statistikama te modelima računanja i prilagođavanja dnevnopolitičkim potrebama. Podsjećamo da su turistički rezultati snažan vjetar u leđa posrnuloj gospodarskoj politici svake vlasti, pa je, recimo, bivša premijerka Jadranka Kosor pomno birala trenutak kada će ih, zajedno s bivšim ministrom turizma Damirom Bajsom, predstaviti javnosti pritom ga izluđujući promjenama termina i mjesta objave.

Iako se pad noćenja u vršnim mjesecima (a srpanj to jest) ne može kompenzirati nikakvim izvansezonskim danima, možemo, s druge strane, povjerovati da je kolovoz bio bolji od lanjskoga. Pitanje je, međutim, kako je moguće da u kolovozu, glavnom turističkom mjesecu u godini  koji je uvijek rasprodan, imamo čak dvoznamenkasti višak gostiju. Tu nešto ne štima. Kolovoz je uvijek bio mjesec u kojem nikad nismo imali problema s popunjenošću.

Mnogo su, istina, odradili rigorozni porezni inspektori, ali onda ispada kako ni kolovoz nije bolji od lanjskoga, nego samo ima više prijavljenih.

Rast je vjerojatno posljedica triju čimbenika – malo friziranja statistike, malo fiskalizacije te učinak legalizacije 50.000 objekata na obali, što može značiti gotovo 200.000 novih turističkih kreveta, koji su se i dosadašnjih godina, doduše ilegalno, iznajmljivali, ali je sada njihovo poslovanje napokon i evidentirano.

Evo, međutim, nekoliko činjenica koje su dovele do toga da se ova sezona ni u kom slučaju ne može proglasiti uspješnom.

Ovo je prva godina da su se turistički kreveti u samoj špici sezone masovno prodavali po last minute cijenama. Podsjećamo, last minute se primjenjuje izvan glavne turističke sezone, kada prodaja ne ide, i tada su cijene od 10 do 40 posto niže od planiranih. Loše je kada hotelijeri i drugi pružatelji turističkih usluga za tim moraju posegnuti usred sezone. Tada su minusi golemi.

Tu je i problem s vizama za ruske goste. Pojedini ruski turoperatori ističu da je ovogodišnji promet prema Hrvatskoj i do 40 posto manji. Ministar turizma Darko Lorencin u Rusiju je otišao tek nakon što su Rusi počeli pripremati sezonu 2014.

Ali, nisu samo Rusi problem. Iz Hrvatske se polako povlače i ostali strani turoperatori, jer svi od 1. srpnja, dakle od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, moraju plaćati porez na maržu za svakog putnika kojeg pošalju prema našem dijelu Jadrana. Hrvatska im je od ulaska u EU postala skuplja, pa su potražili druge destinacije.

Pritom je veliki ovogodišnji dobitnik Turska, jer je još uvijek izvan EU-kluba, ali i ove sezone preporođena Grčka. Grci su u pokušaju da se energično vrate na turističku kartu Europe donijeli odluku da ruski gosti koji dolaze na grčke otoke ne moraju imati vize. Zašto slično nismo odlučili i mi?

A kad smo već kod ulaska u EU, činjenica je da taj događaj nismo iskoristili ni približno. Pola milijarde europskih stanovnika barem je  jednom tih srpanjskih dana čulo za Jadran. Prema srpanjskim turističkim rezultatima, reklo bi se da ih je malo odlučilo i doći.

Nadalje, nakon što su na čelna mjesta u turističkoj branši došli Darko Lorencin i Meri Matešić, turistička se godina pripremala površno. Igru su preuzeli konzultanti Horwath Consulting, čiji su poluuratci hrvatski proračun stajali milijune kuna. Glavni ured skupo ih je platio da ga reorganizira da bi se potom reorganizirao sam. Sezona se pripremala s materijalima starima tri godine. Stručnjaci iz Horwatha – koje direktori stranih predstavništava HTZ-a zaduženi za implementaciju njihovih „izuma“ doslovce preziru –  većinu su novca namijenjenog budžetu bacili na on-line promociju, a klasični oblici reklamiranja potpuno su zanemareni.

A čime se sve to vrijeme bavila turistička vrhuška, koja raspolaže s 245 milijuna proračunskih kuna? U Glavnom uredu HTZ-a nisu znali što bi sa sobom, kako se reklamirati, koga aktivirati... U jednom trenutku zaključili su da će hrvatskom turizmu više koristiti ako ga budu reklamirali strani blogeri nego „obični“ novinari. Tako je turizam, prvorazredna grana kojom su se dosad bavili intelektualci i koji je uvijek imao vrhunsku poziciju u medijima, počeo nalikovati najjeftinijim meksičkim sapunicama. Direktorica Glavnog ureda HTZ-a Meri Matešić sjekla je glave nepoćudnima, ljude s dva fakulteta iz svog ureda slala je na portu, a s Nikom Bulićem obračunavala se na novinskim naslovnicama. Doduše, neki nezavisni mediji sada pišu kako su joj dani na vrhu Glavnog ureda odbrojani.

I tako je cijela sezona prošla u grču. Naslovnice tiskovina i udarni termini informativnih emisija bavili su se inspekcijskim zatvaranjem objekata. Umjesto da su kažnjavani vlasnici, gosti su bacani na ulicu. Neviđeno u posljednje 23 godine.

Eduard Andrić, predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske, kaže kako se ne sjeća se da je sezonu pratila ovako negativno ozračje.

- Bilo je bijelih štrajkova, bilo je njihovih najava zbog neisplata plaća, ali gost nam je uvijek bio svet. Sezona nam je uvijek bila sveta. Dosadašnjih godina zaposlenici hotela, koji bi prijetili štrajkom, znali su da bi si drastičnim mjerama odrezali granu na kojoj sjede. S državom ili vlasnicima uvijek bismo se nekako dogovorili. Nitko nije želio osramotiti branšu. Nikad se nije dogodilo da se hoteli prazne u kolovozu, a gosti izbacuju van. Gost nije kriv zbog naših propusta. Izbačeni gosti s pravom su revoltirani, pričaju što im se dogodilo, strana konkurencija to koristi i sve proizvodi jako ružnu, dosad neviđenu sliku, rekao nam je Andrić.

Gari Cappelli, gradonačelnik Malog Lošinja, jednog od rijetkih jadranskih gradića koji svojim odlično promišljenim pozicioniranjem „otoka zdravlja i vitalnosti“ pokazuje inventivnost, rekao nam je da se sezona, eto, dogodila, jer je kalendarski bilo ljeto i jer su nam gosti došli po navici.

- Dvadesetak se godina sustavno radi na tome i ovo je rezultat. Gosti nam sigurno nisu došli zbog promocije, jer je gotovo i nije bilo. Prošlih su  godina uvedene neke nove linije niskobudžetnih kompanija, imamo odlične autoceste i ljudi su nam jednostavno došli, možda ne u tolikoj mjeri u kojoj će to pokazati statistike, ali su došli. No glavnina problema ostaje neriješena. Kontinentalni turizam nam je i dalje zapušten, ništa nismo napravili za domaće goste. Na domaćem se tržištu uopće ne radi. Kada su Lorencina ovih dana pitali kako komentira pad ruskog tržišta, on je odgovorio da zato imamo 23 posto više Britanaca. Je li to odgovor jednog ministra? Ponavljam, sezona se dogodila, i to najmanje zaslugom resornog ministarstva i Glavnog ureda HTZ-a, tvrdi Cappelli.

Divljanje Linićevih inspektora po obali i nezainteresiranost resornog ministra za ublažavanje situacije prokomentirao je riječima „nije problem što će se ti gosti žaliti, nego je problem što nam više nikad neće doći“.

- Lorencin je sve odšutio iako je morao pripremiti neku koordinaciju. Ako su zatvarali hotel, onda su pet dana prije trebali pripremiti smještaj za te ljude. Do drugog objekta trebala ih je otpratiti najjača moguća delegacija, možda i ministar osobno. Gostima se trebalo ispričati i, ako treba, dati im i pet dana gratis. Ovako se dogodila katastrofa, kazao nam je lošinjski gradonačelnik.  

A što je učinio ministar? Umjesto da zaštiti branšu ili barem pokaže neki otpor i neslaganje, on je branio Linićeve metode i cijelo ljeto vrtio dvije-tri floskule. Po znanju i interesu može ga se usporediti s Božidarom Kalmetom, dosad najgorim turističkim ministrom. Ako ostane na vrhu resora, čekaju nas još dvije godine uhodavanja i stagnacije.

Od premijera Zorana Milanovića teško je, međutim, očekivati da prizna pogrešku, a Lorencin to svakako jest. Jedino ako mu nije bila namjera da za ministra postavi nekoga tko neće praviti probleme, tko se ničemu i nikome neće suprotstavljati. 

Turizam, dakle, pada bez ispaljenog metka, a bojimo se da će tako biti i ako se jednog dana, možda već dogodine, svemogući Linić odluči i na ukidanje turizmu i ugostiteljstvu povlaštene stope PDV-a.

A to su samo „sitnice“. Godine 2013. Hrvatska će imati više od 11 milijuna gostiju kojima će posredstvom stranih trgovaca uglavnom biti plasirana strana hrana i strani proizvodi. Budući da u 23 godine nije uspjela povezati zelenu i plavu njivu, gosti će jesti bljutavu marokansku ribu koju će zalijevati njemačkim maslinovim uljem, kusat će drugorazredne talijanske rajčice nakalemljene na najjeftiniju talijansku tjesteninu, piti uvozno mlijeko, njemačke jogurte... Podizat će novac u stranim bankama, spavati u hotelima u stranom vlasništvu, voziti se u jahtama - čarterima - stranih kompanija, a mi ćemo, poput jadnika, nuditi ono malo što nam je preostalo. Bakice će na kartonima reklamirati „zimmer frei“ i čekati turiste koji im stižu nakrcani on-line informacijama plaćenih državnim novcem i osmišljenim u laboratoriju Matešić - Dragičević.

Godine 2013. pobjednik turizma bit će prekrasni Rovinj, gradić s razglednice, mjesto bez ikakva noćnog života.

Na Ibizi samo ulaz u neke klubove stoji 100 eura. Pametnome dosta.